Bitka u kojoj su Nijemci mogli proći kao u Staljingradu (FOTO)

1. Crvena armija je u svibnju 1941. godine krenula u kontraofenzivu kod Moskve i odbacila trupe Wehrmachta 300 kilometara od glavnog grada. "Prvi put u ovom ratu sam naredio da se povuče veliki dio fronta", morao je priznati Adolf Hitler. Sovjetsko zapovjednitšvo se, međutim, prerano ponadalo da će brzo slomiti grupu armija "Centar".

2. I pored ogromnog pritiska sovjetskih trupa, Nijemci su uspjeli učvrstiti pozicije između Rževa i Vjazme, samo 200 kilometara od Moskve. Taj istureni dio fronta će nekoliko godina biti kost u grlu sovjetskog zapovjedništva, jer je odatle Wehrmacht u svakom trenutku mogao izvršiti novu ofenzivu na prijestolnicu.

3. Upravo se ovdje od listopada 1941. do ožujka 1943. godine vodila Rževska bitka, jedna od najkrvavijih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Treba istaknuti da u SSSR-u nije postojao pojam "Rževska bitka", jer se svaka pojedinačna operacija Crvene armije usmjerena na uništenje ovog isturenog fronta tretirala kao zaseban događaj. Takvog gledišta se pridržavaju i mnogi suvremeni povjesničari.

4. Nijemci su od ovog isturenog dijela fronta napravili pravu tvrđavu. Samo ispred Rževa su napravili 559 malih i velikih bunkera i iskopali sedam kilometara protutenkovskih rovova. Tu je bila koncentrirana polovica svih snaga grupe armija "Centar". Njemačka propaganda je okarakterizirala te položaje kao "Führerovu neosvojivu liniju", tvrdeći da je "gubitak Rževa jednak gubitku polovice Berlina".

5. Ržev je, po mišljenju povjesničara Alekseja Isajeva, postao "Verdun Drugog svjetskog rata". Tu nije bilo moguće izvesti blitzkrieg i zato su vođene dugotrajne iscrpljujuće pozicijske borbe. Bila je to klaonica koja je odnijela stotine tisuća ljudskih života.

6. Crvena armija je u zimu 1942. godine doživjela neuspjeh, poslije čega je novi pokušaj poduzela u ljeto. Međutim, zbog nedovoljno dobre procjene mogućnosti koje je imao neprijatelj, zbog grešaka sovjetskog zapovjedništva (česti frontalni napadi) i rasipanja svojih snaga prva Rževsko-sičevska ofenzivna operacija u kojoj je sudjelovalo pola milijuna vojnika nije mogla probiti sve ešalone neprijateljske obrane. "Tisuće šrapnela se kao otrovni škorpioni zarivaju u ljude, kidaju tijela i zemlju... ’Juriš! Juriš! – viču preživjeli zapovjednici i mrtvi padaju pored svojih boraca", napisao je kasnije Boris Gorbačevski, zapovjednik streljačkog odeljenja 215. streljačke divizije.

7. Sovjetske trupe su uz velike gubitke uspjele tijekom ljeta i jeseni probiti nekoliko desetaka kilometara u dubinu teritorija koji je neprijatelj okupirao. Jesenji pljuskovi su znatno otežali djelovanje avijacije i opće napredovanje Crvene armije. "U rovu je voda bila gotovo do koljena, a u vodi naši i njemački leševi, i nešto meko i klizavo se još mrda pod nogama, a mi balansiramo na tom neravnom dnu rova, eskiviramo smrtonosne udarce i sami ih zadajemo neprijatelju", zapisao je Petar Mihin, zapovjednik vatrenog voda 52. streljačke divizije, opisujući borbu prsa o prsa. Dijelovi 30. armije su se 27. rujna čak i probili u Ržev, ali su pristigle neprijateljske rezerve i potisnule ih nazad.

8. Nijemce je "rževska klaonica" ipak skupo koštala. U ljeto i jesen 1942. godine najkrupnija divizija Wehrmachta pod nazivom "Velika Njemačka" (18 000 vojnika) za nekoliko je tjedana u borbama izgubila oko 10 000 ljudi, što mrtvih, što ranjenih. U mnogim pukovnijama 9. armije general-pukovnika Walthera Modela, koja je branila Rževsko-vjazemski istureni front, poginuli su svi veterani koji su sudjelovali još u poljskoj i francuskoj kampanji 1941. godine. Na smjenu su im iz Zapadne Europe poslani regruti koji još nisu "omirisali barut".

9. Kako ističe povjesničarka Svetlana Gerasimova u svom istraživanju "Rževska klaonica. Izgubljena Žukovljeva pobjeda", "za Hitlera je bilo pitanje prestiža zauzeti Staljingrad i ne ustupiti Ržev, a za Staljina zauzeti Ržev i ne ustupiti Staljingrad". Prva Rževsko-sičevska ofenzivna operacija nije postigla taj cilj, ali je osujetila pripremanu ofenzivu na Moskvu i uvukla u okršaj njemačke divizije koje su bile planirane za prebacivanje na jug, gdje je već počela Staljingradska bitka.

10. Druga Rževsko-sičevska ofenzivna operacija ("Mars") daleko je manje poznata od njezinog "blizanca", operacije "Uran" u Staljingradu. Crvena armija je pokrenula "Mars" 25. studenog, tjedan dana poslije "Urana", i imala je na području Rževa više vojnika i artiljerije nego kod Staljingrada. Ali ipak nije mogla stegnuti u obruč Modelovu Devetu armiju kako je stegla Paulusovu Šestu armiju, jer kod Rževa nije bilo slabih rumunjskih trupa na desnom i lijevom krilu, a neprijateljska obrana je bila dobro pripremljena i uspješno je odbijala sve sovjetske frontalne napade. Sredinom prosinca 1942. godine ofenziva Crvene armije kod Rževa je potpuno splasnula. "Mars" nije postigao cilj, ali je vezao njemačke divizije, ne dozvolivši im da se prebace kod Staljingrada i deblokiraju opkoljenu Šestu armiju.

11. Poslije katastrofe kod Staljingrada, kada je Crvena armija zauzela Velike Luke u pozadini 4. i 9. armije, njemačke trupe na Rževsko-vjazemskom isturenom frontu bile su na rubu propasti. Na kraju su u ožujku 1943. godine u operaciji "Bivol" potpuno očistile istureni front, tako da Moskva više nije bila ugrožena.

12. Po mišljenju Alekseja Isajeva, borbe kod Rževa su doprinijele uspjehu Crvene armije kod Staljingrada, a posredno su doprinijele i sovjetskom trijumfu u Kurskoj bitci u ljeto 1943. godine. Modelova vojska je bila vrlo iscrpljena, u Rževskoj bitci je izgubila mnogo ljudi i nije mogla obnoviti borbenu spremnsot do početka Kurske bitke, tako da je njezina ofenziva na sjevernom dijelu Kurskog fronta (koja se tretirala kao ključna) brzo splasnula.

13. U jednoj od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata, vođenoj od listopada 1941. do ožujka 1943. godine, Crvena armija je podnijela velike gubitke. Ubijeno je, ranjeno, nestalo bez traga i zarobljeno preko milijun i tristo tisuća njezinih vojnika. Procenjuje se da su Nemci izgubili od 400.000 do 700.000 vojnika. „Sa tih polja niko nije ni uklanjao kosti", rekao je jedan žitelj grada Gžatska (južno od Rževa) moskovskim istraživačima kada su došli poslije rata: "Ponegdje su buldožerom sklanjane, a ponegdje su preorane zajedno sa zemljom. Ponekad je čovjek morao voziti traktor i gledati nekud u daljinu, u neku brezu, da ne skrene s pravca, samo da ne gleda u zemlju i ne vidi na što traktor nailazi."