Bilo je to glavno protutenkovsko oružje Crvene armije u početku nacističke invazije na SSSR. Poluautomatski 45-milimetarski model obrasca 1937. godine su najčešće zvali "sarakapjatka", odnosno četrdesetpetica.
Sovjeti su 1941. mogli suprotstaviti nacistima oko 16 000 ovakvih topova koji su bili dovoljno dobri da se sukobe s lakim tenkovima Panzer I (PzKpfw. I), Panzer II, srednjim Panzer III (PzKpfw. III), pa čak i s ranijim modelima tenkova Panzer IV (Pzkpfw. IV).
Prema sovjetskom vojnom udžbeniku, 45-milimetarski top treba gađati neprijatelja s 800 metara. Ali rat je pokazao da je najbolja udaljenost za uništavanja njemačkog tenka ipak 500 metara.
Ali pustiti neprijatelja tako blizu bilo je vrlo opasno za artiljerce koje je štitio oklop debljine samo 4,5 mm.
To i jest razlog zašto artiljerci nisu željeli imati posla s četrdesetpeticom i zašto su top zvali "Zbogom, Domovino"!
Sovjetsko zapovjednitšvo je činilo sve da ohrabri posadu, vojnici su nagrađivani za svaki uništeni tenk. "Plaća duplo veća - život duplo kraći", šalili su se crvenoarmejci.
No lake su njemačke tenkove Panzer I i II 1942. godine zamijenili bolje zaštićeni modeli kojima četrdesetpetica nije mogla ništa. Zato je i Crvena armija zamijenila svoj top jačim verzijama M-42 i ZiS-2. Proizvodnja topa kalibra 45 mm obrasca 1937. zaustavljena je 1943. Ukupno je proizvedeno oko 37 000 primjeraka. Moderniji top istog kalibra proizvodio se od 1942. do 1945. i napravljeno je skoro 11 000 primjeraka.
Oružje su povukli s fronta, ali partizani nisu od njega odustali. Top je bio odličan za njihove uvjete ratovanja. Bio je lak (samo 550 kg), jednostavan za maskiranje i manevriranje i idealan za napad iz zasjede.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
