Kako je u Sankt-Peterburgu od crkve nastala škola za ronioce s divovskom cijevi ispod kupole (FOTO)

U sovjetsko doba boljševici su u okviru antireligijskog programa porušili na desetke tisuća crkava. One koje su izbjegle rušenje zatvorene su i korištene u sasvim druge svrhe. Vojarne, skladišta, planetariji, domovi kulture, pa čak i zatvori – nekadašnja crkva je mogla postati bilo što, a neki su od njih doživjeli neobičnu sudbinu.

Temelji za crkvu Milosrdne Bogorodice na Vasiljevskom otoku u Sankt-Peterburgu postavljeni su 1889. godine povodom krunidbe cara Aleksandra III. Car je osobno platio dio troškova izgradnje, dok je preostali iznos donirala mornarica. Ova crkva u bizantskom stilu zapravo je građena po nalogu Pomorskog ministarstva (tadašnji središnji organ ruske mornarice). Zato je praktički postao glavna pomorska crkva u Sankt-Peterburgu. Vjerojatno je to utjecalo i na njegovu daljnju sudbinu.

Još je prije Oktobarske revolucije crkva Milosrdne Bogorodice stekla posebnu reputaciju. Nalazila se u rajonu Galijskog pristaništa, gdje su se skupljale peterburške skitnice, siromašni, neobrazovani radnici koji su došli sa sela u grad. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u ovoj je crkvi propovijedi držao svećenik Georgij Gapon. One su bile toliko popularne da su se na njima okupljale po dvije-tri tisuće parohijana, a okupilo bi ih se i više da je raspoloživi prostor to dozvoljavao. 1905. godine Gapon je poveo 50 tisuća radnika na demonstracije ispred Zimskog dvorca. Ovaj tragični dan kasnije je prozvan "Krvava nedelja".

Poslije Revolucije crkva je nastavila sa službama sve do 1932. godine, kada je zatvorena uz podsjećanje po čijem naređenju je podignuta. Odlučeno je da se u nju smjesti nastavno-tehnička stanica za obuku ronilaca. I već je naredne godine pod kupolu visoke i čvrste crkve smještena barokomora.

Cijev za ronjenje dužine 40 metara bila je jedinstvena po tome što je to bila prva konstrukcija ovog tipa u SSSR-u, a druga u Europi (poslije Engleske).

Na mjestu oltara postavljen je bazen.

Što se tiče crkvenih predmeta, oni su brzo pokradeni, a freske na zidovima premazane bojom. Kada je škola za ronjenje zatvorena, restauratori su pronašli deset slojeva boje.

To je bilo 2006. godine, kada je počeo proces povratka crkve Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Predmeti iz nekadašnje ronilačke škole još su se godinama povlačili po građevini, u koju je rijetko tko mogao ući.

"Oguljeni zidovi, obješeni kablovi, ogroman prostor obložen zahrđalim pločicama, divovksa cijev, stidljivo zaklonjena privremenim ikonostasom", tako je stanje crkve opisano u časopisu Sanktpeterburške mitropolije "Voda Živaja" 2015. godine, kada je počela njezina rekonstrukcija.

Pritom je cijev, obavijena metalnim stubištem, bila najveći problem. Strahovalo se, naime, da konstrukcija crkve neće izdržati njezinu demontažu i da će se kupola srušiti. Ali sve je uspješno izvedeno. Rekonstrukcija crkva još uvijek traje, dok se crvene službe održavaju u obližnjoj kapeli.