Kako je avijacija postala efikasno oruđe agitacije u SSSR-u (FOTO)

S obzirom na to da u prvom desetljeću postojanja Sovjetskog Saveza još uvijek nije bilo televizije, a radioprogram je tek bio u povojima, Lenjinove govore i program Komunističke partije raznosili su širom zemlje takozvani agitacijski vlakovi i parobrodi. Početkom 1930-ih im se pridružila i avijacija.

Na inicijativu zaposlenih u časopisu "Ogonjok" je 1932. godine pokrenuto prikupljanje sredstava za osnivanje Posebne združene agitacijske eskadrile "Maksim Gorki" (tada je ovaj pisac slavio 40 godina svoga stvaralačkog rada).

Zadatak agitacijske eskadrile bio je pronositi komunističku propagandu do najudaljenijih i najnepristupačnijih kutaka ogromne zemlje. Avioni su donosili i pokazivali ljudima propagandističke filmove, prenosili radioprogram i dijelili adekvatnu literaturu. Tim avionima su putovali heroji rada i udarnici, takozvani stahanovci, profesori i funkcionari. Oni su pored aviona čitali izvještaje, držali govore i predavanja pred gomilama okupljenih radnika i seljaka.

Preko 30 aviona i jedan cepelin agitacijske eskadrile redovno su letjeli u predratnom razdoblju. Mnoge letjelice su napravljene od sredstava koja su prikupili časopisi i dnevni listovi, pa su nosile i imena izdavača: "Kolhoznik Istočnog Sibira", "Komsomoljska pravda", "Crvena zvijezda", itd.

Da bi napravila svoj avion, redakcija satiričnog časopisa "Krokodil" je 1935. godine izdala specijalan broj. Radnici tiskare su radili besplatno, a pisci i ilustratori su se odrekli honorara. Tako je napravljen avion ANT-9, koji je čak i izvana bio oblikovan i oslikan da podsjeća na krokodila.

Većinu agitacijske eskadrile činili su laki dvokrilci U-2, no glavni je avion bio pravi gigant – ANT-20 "Maksim Gorki", najveći na svijetu avion s kotačima.

Bio je dugačak 33 metra, a raspon krila mu je iznosio 63 metra. Avion je bio opremljen snažnim razglasom, komorom za razvijanje fotografija i tiskarom koja je pomoću specijalnog agregata mogla otisnuti 10 000 letaka na sat. Bilo je zamišljeno da "Maksim Gorki" u letu snima filmove i projektira ih direktno na oblake, a također da prikazuje svjetlosne parole na dimnoj zavjesi koju sam pravi. Te ideje, međutim, nisu realizirane.

"Maksim Gorki" je bio pravi leteći dvorac, u kojem se lagodno moglo smjestiti 48 putnika. Imao je duboke fotelje, tepihe, stoliće sa stolnim lampama i zavjese na prozorima. Poslije odmora u spavaćoj kabini gosti su odlazili u bife, gdje je u ponudi bila hladna i topla zakuska. Posle bifea su odlazili u biblioteku.

Nažalost, perspektivna "karijera" aviona "Maksim Gorki" zaustavljena je samo godinu dana nakon početka eksploatacije. Naime, 18. svibnja 1935. godine za vrijeme pokaznog leta iznad Moskve divovski avion je udario u lovac I-5 koji je pored njega u zraku izvodio figure akrobatskog letenja. Poginulo je 11 članova posade i 38 putnika, radnika tvornice koja je pravila ANT-20 i članova njihovih obitelji.

Posebna združena agitacijska eskadrila "Maksim Gorki" je tijekom 1930-ih godina prevalila 55 milijuna kilometara širom Sovjetskog Saveza, organizirala preko 3000 mitinga, sudjelovala u 5000 referata i predavanja i različitim aktivnostima obuhvatila preko 10 milijuna ljudi. U poslijeratnom razdoblju se brzo razvijalo emitiranje radijskog i televizijskog programa, tako da više nije bilo potrebe za propagandnom avijacijom, te je ova eskadrila prestala letjeti.