Kako je ruska anarhistkinja postala "najopasnija žena u Americi"

Fotorobot napravljen 1901. godine, kada je Goldman optužena za umiješanost u ubojstvo predsjednika McKinleyja.

Fotorobot napravljen 1901. godine, kada je Goldman optužena za umiješanost u ubojstvo predsjednika McKinleyja.

Kongresna biblioteka
Godinama je Emma Goldman stvarala velike glavobolje vlastima SAD-a, a ni s liderima Sovjetske Rusije nije mogla pronaći zajednički jezik.

"Protestirajte ispred dvoraca bogataša, zahtijevajte posao! Ako vam ne daju posao, zahtijevajte kruha! Ako vam ne daju kruha, uzmite ga sami", vatreno je klicala Emma Goldman držeći govore na mitinzima pred okupljenim radnicima. "Crvena Emma" je bila jedna od najmarkantnijih liderica anarhističkog pokreta početkom 20. stoljeća. U dostizanju socijalne pravde nije postojala metoda koje bi se ona gnušala.

Zahvaljujući intenzivnom djelovanju protiv postojećeg režima u SAD-u postala je praktički državni neprijatelj. Prvi šef FBI-ja John Edgar Hoover čak je rekao da je Goldman "najopasnija žena u Americi".

Borba protiv vlasti

Emma Goldman stoji u automobilu i govori o kontroli rađanja, Union Square Park, New York, 21. svibnja 1916.

Emma Goldman je rođena u židovskoj obitelji blizu zapadnih granica Ruskog Carstva. Sa svojih 17 godina se preselila u SAD i odmah se uključila u tamošnji anarhistički pokret.

Postala je uvjerena protivnica državnih i crkvenih institucija, borila se za ravnopravnost spolova i protiv braka koji ograničava ženska prava. "Ja želim slobodu, pravo na vlastitu afirmaciju, sveoćte pravo na nešto lijepo i upečatljivo, a anarhizam je za mene upravo to. Ja ću živjeti upravo tako, ne obazirući se na ostali svijet, na zatvore, na progone  ili bilo što drugo. Pa čak i ako me osude najbliži drugovi, ja ću ipak živjeti sa svojim predivnim idealom."

Berkmanov pokušaj ubojstva Henryja Fricka, ilustracija W. P. Snydera u časopisu Harper's Weekly 1892.

Emma je 1892. godine pomogla svome ljubavniku, istomišljeniku i suborcu Alexandru Berkmanu da izvrši atentat na industrijalca Henryja Clayja Fricka, najljućeg neprijatelja sindikata i "najomraženijeg čovjeka u Americi". Pokušaj nije uspio, a Berkman je osuđen na 14 godina zatvora. Goldman je tom prilikom izbjegla zatvorsku kaznu, ali će u narednim godinama više puta biti uhićena zbog poziva na bunt, širenja štetne literature, pa čak i zbog sudjelovanja u organiziranju atentata na predsjednika Williama McKinleyja (premda njezina krivica nije ustanovljena).

Emmi Goldman je još 1908. godine oduzeto američko državljanstvo, ali je ona nastavila živjeti u SAD-u i boriti se za svoje ideale. Pa ipak su vlasti pronašle način da se oslobode takvog neprijatelja.

Sovjetska arka

Emma Goldman s odvjetnikom Harryjem Weinbergerom na putu prema otoku Ellis, odakle će biti deportirana u Rusiju.

U lipnju 1919. godine u nekoliko američkih gradova je izvršena serija terorističkih napada koje su organizirale pristaše talijanskog anarhista Luigija Galleanija, usmjerenih protiv javnih tužitelja i sudaca. Nije bilo žrtava, ali je cijelu zemlju obuzela panika.

Pokrenute su nezapamćene mjere sigurnosti. U takozvanim Palmerovim racijama, tj. upadima koje je organizirao državni javni tužitelj Alexander Mitchell Palmer, privedeno je 249 ekstremnih ljevičara i anarhista. Oni su većinom bili doseljenici iz Ruskog Carstva bez američkog državljanstva.

Među njima je bila i Emma Goldman. Ona je optužena za poticanje bunta, a nisu joj zaboravljena ni ranija mnogobrojna krivična gonjenja. Emma je zajedno s istomišljenicima ukrcana u parobrod "Buford" i poslana u Sovjetsku Rusiju. U tisku je ovaj brod dobio nadimak "Sovjetska arka". Posebno se za protjerivanje "Crvene Emme" zalagao Edgar Hoover, koji je tada bio Palmerov pomoćnik.

U Sovjetskoj Rusiji

Emma Goldman i Alexander Berkman

Iako su se marksisti i anarhisti odavno razišli i krenuli različitim putevima, a Goldman je govorila da je marksizam "hladna, mehanička i ropska formula", ipak je ona gajila velike nade u zemlju gdje je socijalizam odnio pobjedu. Ubrzo je, međutim, doživela veliko razočaranje.

"Crvena Emma" uopće nije bila oduševljena time što boljševici suzbijaju njezine suborce anarhiste i što su stvorili tako glomazan birokratski aparat. U svom susretu s Lenjinom obeshrabrile su je riječi tog "pronicljivog Azijata" da se sloboda govora može malo žrtvovati u izvanrednim okolnostima.

Posljednja kap u čaši njezinog strpljenja bilo je brutalno gušenje Kronštatskog ustanka mornara 1921. godine. Goldman nisu bile strane brutalne mjere: "U borbi protiv socijalnog zla dopuštene su sve krajnosti, jer su ekstremna shvaćanja većinom najispravnija." Ali brutalnost u Kronštatu je bila pretjerana čak i za nju: "Vidjela sam ogromnu boljševičku državu koja slama svaki stvaralački revolucionarni napor, koja gazi, ponižava i uništava sve ispred sebe."

Povratak

Emma Goldman, nekada jedna od najopasnijih liderica radikalnog pokreta, sada (15 godina poslije deportacije) radosna što se vratila u SAD i zahvalna predsjedniku Rooseveltu za dozvolu da boravi u Americi 90 dana. Fotografija je napravljena 2. veljače 1934., kada je Goldman doputovala u New York.

Na kraju su Emma Goldman i Alexander Berkman (koji je sve vrijeme bio s njom) napustili Rusiju da se više nikada u nju ne vrate. Uslijedile su godine dugotrajnih skitanja po tuđim zemljama.

Značajan broj istomišljenika je odbacio Goldman zbog njezine averzije prema boljševicima, no "Crvena Emma" se nije željela odreći mišljenja koje je stekla o Sovjetskoj Rusiji.

Emma Goldman je umrla u Torontu 14. svibnja 1940. godine. Američke vlasti su se najzad pomirile sa svojim starim neprijateljem i dozvolile da se njezini posmrtni ostaci sahrane na teritoriju SAD-a. Na spomeniku iznad njezinog groba u Forest Parku (Illinois) bile su ugravirane njezine riječi: "Sloboda se neće spustiti u narod, narod sam treba uzrasti i dohvatiti Slobodu."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće