Orden pobjede – najskuplja vojna nagrada na svijetu

Orden pobjede. Vrijeme nastanka: 1943.-1945. Napravljen u SSSR-u, Moskva. Materijal, tehnika: Platina, zlato, srebro, brilijanti, sintetički rubini, emajl, žig, montaža, emajl, pozlata.

Orden pobjede. Vrijeme nastanka: 1943.-1945. Napravljen u SSSR-u, Moskva. Materijal, tehnika: Platina, zlato, srebro, brilijanti, sintetički rubini, emajl, žig, montaža, emajl, pozlata.

Muzej Moskovskog kremlja
Orden pobjede je najprestižnije rusko vojno odličje svih vremena. I ujedno je najskuplje. A još je i jedno od najrijeđih, jer su napravljena samo 22 primjerka.

Orden pobjede je službeno najskuplje priznanje na svijetu. Ako bi se, bar teoretski, mogao iznijeti na bilo koju aukciju, početna cijena bi premašila 20 milijuna dolara. Posljednji "vitez ovog ordena" bio je kralj Mihaj Rumunjski. On je umro 2017. godine, a sudbina njegovog ordena je pod znakom pitanja. Službeno se orden čuva na imanju kralja Mihaja Rumunjskog u Versou, kantonu Ženeve, u Švicarskoj. Priča se, međutim, da je on tokom 1980-ih prodao svoju nagradu za oko 4 milijuna dolara.

Orden pobjede je uručivan samo generalima i maršalima za planiranje i rukovođenje akcijama koje su rezultirale "uspješnom operacijom u okviru jednog ili nekoliko frontova uslijed čega je situacija iz korijena promijenjena u korist Crvene armije", kaže se u statutu ordena. Kada je i zbog čega Sovjetskom Savezu zatrebalo da na tako specifičan način nagrađuje svoje vojskovođe?

Ni korak nazad!

Britanski feldmaršal Bernard Montgomery (lijevo s beretkom) nagrađen Ordenom pobjede 5. lipnja 1945. Desno od Montgomeryja su američki general Dwight Eisenhower i sovjetski maršal Georgij Žukov, također nagrađeni Ordenom pobjede. Desno od Žukova je britanski maršal RAF-a, sir Arthur Teder.

Odluka o uvođenju Ordena pobjede donesena je pod dojmom od prvih velikih pobjeda Crvene armije u Drugom svjetskom ratu, poslije Staljingradske bitke koja je bijesnila od srpnja 1942. do veljače 1943.

Cijela 1942. godina je Sovjetima bila nepodnošljivo teška. Crvena armija je podnijela ogromne gubitke tokom ofanzive nacista na jug Rusije. Vojnici su bili užasnuti perspektivom neizbježne propasti. Da bi strahom učvrstio disciplinu u vojsci Josif Staljin je kao narodni komesar za obranu izdao naredbu br. 227 od 28. srpnja 1942., koje je zatim u sovjetskoj propagandi dobilo naziv "Ni korak nazad!"

Spomenutim ukazom su formirani kaznene bojne koje se šalju na najopasnije točke prve linije fronta. Bojne su činili vojnici koji su ranije pokušali dezertirati. S druge strane, kada je riječ o vojskovođama, Staljin je shvaćao da strah nije dovoljan za podizanje njihovog borbenog duha. Zapovjednici su ambiciozni ljudi i zato moraju postojati i nekakvi pozitivni stimulansi i priznanja koja im nešto znače.

Zbog toga je Staljin 1942. i 1943. inicirao uvođenje nekoliko novih ordena za zapovjednike. Svi su oni dobili nazive po velikim ruskim vojskovođama: Aleksandru Suvorovu, Mihailu Kutuzovu i admiralima Fjodoru Ušakovu i Pavlu Nahimovu.

Orden pobjede je zamišljen kao najprestižniji među njima. U srpnju 1943. godine, u jeku Kurske bitke, Staljinu su pokazani prvi nacrti Ordena pobjede.

Kula kao simbol pobjede

Vrhovnom zapovjedniku se nisu svidjela idejna rješenja. U listopadu 1943. godine Staljin je naredio da se umjesto Lenjinovog i njegovog lika na licu ordena prikaže Spaska kula Moskovskog kremlja. Konačnu varijantu ovog projekta Staljin je usvojio 5. studenog 1943. Toliko mu se svidio "probni primjerak" da ga je zadržao za sebe. Tri dana kasnije orden je službeno uveden.

Engleski feldmaršal Bernard Montgomery, prvi vikont Montgomery od El Alameina (lijevo) i sovjetski vođa, Josif Staljin.

Dizajn ordena je osmislio slikar Aleksandar Kuznjecov (1894.-1975.). Osim ovoga, dizajnirao je još jedno visoko vojno priznanje – Orden Domovinskog rata. Zamišljeno je da Orden pobjede bude ukrašen brilijantima i rubinima, tako da je ovaj posao povjeren stručnjacima Moskovske tvornice nakita i satova.

Prvobitno je planirano da se napravi 30 primjeraka. Za svaki je bilo potrebno 180 brilijanata, 50 brilijanata brušenih u obliku ruže i 300 grama platine. Dobijeno je ukupno 5400 brilijanata, 1500 brilijanata brušenih u obliku ruže i 9 kilograma platine. Na kraju su ipak za izradu ordena korišteni sintetički rubini jer su prirodni imali različite nijanse boja, tako da ordenje ne bi izgledalo jednolično.

Svaki orden je ručna izrada. Napravljena su ukupno 22 ordena, od toga 3 nikada nisu uručena. Kako je pokazala stručna analiza koju su 2010. godine izvršili Muzeji moskovskog kremlja, medaljoni sadrže brilijante iz ordenja i nakita koji su nosili članovi porodice Romanov! Poslije pada Carske Rusije, taj nakit je zajedno s drugim dragocjenostima uzet iz carske riznice i uništen, a dragulji su izvađeni i smješteni u sovjetske kolekcije.

Fascinantni medaljoni

Svaki Orden pobjede je napravljen od platine, a natpis "pobjeda" je od zlata. U medaljonu je 174 brilijanta (ukupno 16 karata) i 5 sintetičkih rubina od po 5 karata, ukupno 25 karata. Detalji (zidine Kremlja, Mauzolej, hrastove grane i lovor) su od pozlaćene platine inkrustrirane sitnim brilijantima. Samo su dijelovi za kačenje, tj. zavrtanj i matica napravljeni od srebra. Orden je težak ukupno 78 grama. Specifična karakteristika medaljona ovog ordena je u tome što oni nemaju serijski broj, budući da je nagrada od samog početka zamišljena kao jedna od najvećih rijetkosti. Postoji ordenje s manjim brojem primjeraka ali se ono po vrijednosti ne može mjeriti s Ordenom pobjede.

Maršal Sovjetskog Saveza Georgij Žukov

Prvo ordenje je uručeno 10. travnja 1944. godine maršalu Georgiju Žukovu (1896.-1974.), maršalu Aleksandru Vasiljevskom (1896.-1977.) i vrhovnom zapovjedniku Josifu Staljinu. Sva trojica su nagrađena povodom oslobođenja zapadne Ukrajine. Kasnije, 1945. godine, ista ova tri zapovjednika su dobila orden po drugi put.

Orden pobjede je uručen ukupno 20 puta, a dobilo ga je 17 ljudi. Trojica (gore spomenuta) su ga dobila dva puta, a jednom je orden dodeljen posmrtno. General Ivan Černjahovski (1907.-1945.) trebao je dobiti orden 23. veljače 1945. godine, ali je umro 18. veljače.

Orden je uručen i petorici stranaca. Britanski feldmaršal Bernard Montgomery i američki predsjednik Dwight Eisenhower nagrađeni su ovim ordenom 1945. godine "za izuzetne uspjehe u izvođenju krupnih vojnih operacija koje su dovele do pobjede Ujedinjenih naroda nad Hitlerovom Njemačkom.

Kralj Mihaj Rumunjski s Ordenom pobjede

Kralj Mihaj Rumunjski dobio je orden 6. srpnja 1954. godine za odluku o uhićenju nacističkih suradnika u rumunjskoj vladi 23. kolovoza 1944. godine, kada još nije bila donesena odlučujuća pobjeda nad nacistima.

Poljski maršal Mihal Rola Žimjerski nagrađen je ovim ordenom 9. kolovoza 1945. godine za operaciju protiv nacista, kao i jugoslavenski maršal Josip Broz Tito, koji je orden dobio 9. rujna 1945.

Leonid Iljič Brežnjev, generalni sekretar Centralnog komiteta KPSS

Orden pobjede je 1978. godine dobio generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke patrije SSSR-a, Leonid Brežnjev, da bi mu isti bio opozvan 1989. godine uz objašnjenje da je uručenje ove nagrade Leonidu Brežnjevu u suprotnosti sa statutom ordena.

U Muzejima Moskovskog kremlja nalazi se najveća kolekcija medaljona Ordena pobjede. Ima ih ukupno 8. Jedan medaljon, koji je ranije pripadao maršalu Semjonu Timošenku (1895.-1970.), te još jedan koji nikada nije bio uručen, čuvaju se u Muzeju Državnog fonda dragocjenih metala i dragog kamenja Ruske Federacije (Goshran). Još jedan neuručeni medaljon čuva se u Ermitažu. Nije poznato gdje se nalazi treći neuručeni medaljon. Osim toga, nije jasno gdje se konkretno nalazi medaljon koji je uručen Mihalu Rola Žimjerskom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće