Praznik se, unatoč svom imenu - Dan Oktobarske revolucije, slavio 7. studenog svake godine. Naime, sovjetska je vlada odlučila 26. siječnja 1918. prijeći s julijanskog kalendara na gregorijanski.
Sovjetski lideri su dali sve od sebe kako bi prvu godišnjicu učinili nezaboravnom, iako je zemlja bila zahvaćena građanskim ratom. Vlada je napravila velike geste: u Moskvi je otkriven spomenik Marxu i Engelsu i napravljeno je više od 4 milijuna razglednica posvećenih Revoluciji. Propagandistički film "Obljetnica Revolucije" također je prikazan u desetak sovjetskih gradova.
Prvih nekoliko obljetnica je bilo prilično teatralno. 1920. godine je na lenjingradskom (sada sanktpeterburškom) Trgu Urickaja (danas Trgu Dvorcovaja) odigran juriš na Zimski dvorac (bivšu rezidenciju privremene vlade). U predstavi je sudjelovalo oko 6000 ljudi. No, zbog financijskih problema u kasnim dvadesetim godinama, od takvih se izvedbi odustalo.
Deseta obljetnica 1927. godine je bila jedna od najvećih, s milijun ljudi koji su promarširali Crvenim trgom. U čast ovom danu sovjetski je narod dobio još jedan slobodni dan 8. studenog. Na te je dane u Sovjetskom Savezu rad bio strogo zabranjen.
Dvadeseta je obljetnica proslavljena unatoč monumentalnom sukobu SSSR-a s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. Organizirana je veličanstvena vojna parada, u kojoj je sudjelovalo i ratno zrakoplovstvo, kako bi se svijetu demonstrirale sovjetska moć i spremnost ljudi da brane domovinu. Sovjetske su parade posjećivala i izaslanstva stranih radnika. Na paradi 1937. godine SSSR je ugostio španjolske republičke borce.
Jedna od najdramatičnijih proslava je održana 1941. godine, kada su se njemačke postrojbe nalazile samo nekoliko desetaka kilometara od grada. Trupe koje su marširale su napustile Crveni trg i otišle izravno u rat. "Panika je bila velika... Beskonačno bombardiranje, požari, žrtve. 7. studenoga smo došli na Crveni trg i slušali Staljina preko radija. To je bio proboj", prisjeća se jedan svjedok.
Proslava Revolucije je od šezdesetih do sedamdesetih postala osobnija. Osim parada i skupova, ljudi su organizirali velike gozbe i posjećivali prijatelje i obitelj.
Dan Revolucije je u vrijeme Perestrojke izgubio smisao. Činjenica da je na Mihaila Gorbačova tijekom posljednje vojne parade u listopada 1990. pokušan atentat bila je simbolična.
U postsovjetskog Rusiji se Dan Oktobarske revolucije obilježavao do 1996. godine, kada ga je zamijenio Dan sklada i pomirenja (do 2004. godine). Od 2005. je 7. studeni prestao biti neradni dan.
Ovih dana Oktobarsku revoluciju slave samo Komunistička stranka i njezine pristalice. No, u nekoliko je postsovjetskih zemalja ovaj dan i dalje priznat kao službeni praznik: u Bjelorusiji, Kirgistanu i samoproglašenoj Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
