"To je tuga jedna": Zašto je napravljen prvi ruski tenk "Vezdehod"

Sovjetski tenk "Vezdehod" Aleksandra Porohovščikova

Sovjetski tenk "Vezdehod" Aleksandra Porohovščikova

Wikipedia.org
18. svibnja daleke 1915. godine počelo je testiranje prvog ruskog tenka "Vezdehod". Konstruirao ga je čovjek pronalazačkog duha, majstor Rusko-baltičke tvornice strojeva Aleksandar Porohovščikov. Kad mu je bilo samo 18 godina, Aleksandar je napravio svoj prvi avion. Još je izumio monoplan, špijunski avion "Bi-Kok" s neobičnom konstrukcijom i vježbovne avione serije "P".

Zanimljivo je da u vrijeme kada se pojavio "Vezdehod" riječ "tenk" još uvijek nije bila u široj upotrebi u značenju vojnog stroja. Uostalom, i prva konstrukcija ruskog pronalazača nije izgledala kao nekakvo moćno borbeno vozilo. Zbog toga se taj model nije tretirao čak ni kao "tanketa", nego kao terensko vozilo s gusjenicama. Porohovščikov je, međutim, planirao dodati mu i oklop i naoružanje.

Pronalazač je došao na ideju da napravi tenk dok je promatrao manevre u kojima se uvježbavalo kretanje u "lancu". "To je tuga jedna, kada ljudi idu u juriš pod vatrom neprijateljskih mitraljeza", opisao je kasnije Porohovščikov svoje tadašnje dojmove. Upravo tada mu je sinulo da na neprijatelja treba jurišati pomoću terenskog vozila na gusjenicama, zaštićenog oklopom i naoružanog mitraljezima.

Prvo testiranje na cesti pokazalo je da Porohovščikovljev "Vezdehod" razvija brzinu od 25 kilometara na sat, čime se nisu mogli pohvaliti prvi britanski i francuski tenkovi. Zatim je u lipnju izvršeno još jedno testiranje, kada su otkriveni i nedostaci ovog stroja. Konkretno, "Vezdehod" je imao problema u pokretu prilikom zaokreta. Ponekad je čak vozač štapom pomagao svome vozilu. I gusjenice su često spadale. Zbog toga je bilo neophodno ovaj model doraditi.

Unaprijeđeni terenac je pored gusjenica dobio i kotače. Položaj gusjenica je bio takav da je "Vezdehod" mogao prelaziti preko prepreka na putu, što je bilo inovatorsko rješenje za ono doba. Bio je nepromočiv i hidrodinamičan, tako da je mogao savladavati i vodene prepreke.

"Vezdehod" je bio dugačak 3,6 m, širok dva metra i visok metar i pol bez kupole. Poslije svih prepravki, konačna verzija je trebala biti teška oko četiri tone. Zavareni kostur oslanjao se na jednogusjenični pogonski uređaj. Široka gusjenica od gumirane tkanine bila je namaknuta na cilindre. Zadnji, vodeći cilindar je pokretao motor od 10 konjskih snaga. Predviđena je bila kupola s mitraljezom koja se okreće oko svoje osi. "Vezdehodom" je upravljao jedan čovjek.

Zanimljivo rješenje je pronađeno za problem oklopa. Porohovščikov je predložio princip višeslojnog oklopa, i to tako da između dva čelična lista bude elastični sloj sušene i prešane morske trave i ljudske kose. Tako se dobivao oklop debeo ukupno osam milimetara.

Tenk Aleksandra Porohovščikova testiran je 1916. godine i na testiranju je razvio brzinu od 42 kilometra na sat, ali je i pored toga financiranje projekta obustavljeno.

Konstruktor je u siječnju 1917. predložio projekt "Vezdehod 2" s četiri člana posade. Ovaj stroj je imao borbenu kabinu s tri mitraljeza "Maksim". Četvrti mitraljez je montiran u prednjem dijelu tenka. Unaprijeđeni su i pokretni mehanizmi. I pored svega toga, stručnjaci su ipak pronašli nedostatke. Navedeno je da postoje ograničenja prilikom mitraljeske paljbe, bilo je problema s hlađenjem njihovih cijevi, na običnoj cesti tenk nije imao prednosti u odnosu na automobile, a pretpostavljalo se da bi bilo poteškoća pri kretanju po rastresitom terenu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće