Zbog čega je vrijedilo živjeti u SSSR-u?

Lev Ščerstenjikov/Sputnik
Vjerovali ili ne, većina Rusa još žali zbog raspada Sovjetskog Saveza, ali ne bez razloga.

Žalite li zbog raspada SSSR-a? Dvije trećine ruskih građana (66%) bi odgovorilo potvrdno, barem prema podacima iz prosinca 2018. godine od Levada-Centra, specijaliziranog za ispitivanje javnog mnijenja, a to je najveći broj u postsovjetskoj povijesti.

Kako biste bolje razumijeli zašto propast sovjetske imperije gotovo 30 godina kasnije mnogi i dalje doživljavaju kao veliku nesreću, pitali smo ljude što je u SSSR-u bilo najbolje. Evo što smo saznali.

Osjećali ste se sigurno

Ovo je vjerovatno najpopularniji odgovor, mada iz različitih razloga. Sovjetski život je možda bio dosadan, ali ljudi su znali da su svakome osigurane osnovne životne potrebe i mogućnosti razvoja, što je postignuto kroz sustav socijalne, zdravstvene zaštite, mirovine itd. Obično ste imali posao na kojem praktički niste mogli dobiti otkaz, plaćene odlaske u odmarališta (jednom u nekoliko godina) i slično.

"Ako imate zdravstvene probleme, nećete se naći na ulici kao bolesni prosjak, jer ćete biti zbrinuti", sjeća se Olga iz Moskve koja je živjela u SSSR-u. "To je bio vrlo lijep osjećaj. Iskusila sam to i bilo je divno."

Borba protiv društvenog parazitizma

Filmski redatelj Nikolaj Burljajev kaže: "U SSSR-u je svatko bio siguran da ima budućnost. Svatko. Niste morali brinuti o stvarima kao što su: Hoću li uspjeti zadržati posao? Stan? ili Hoću li sutra moći prehraniti djecu? A sada moramo da brinuti o svemu navedenom".

Loša strana: Nije uvijek lijep osjećaj da vam je čitav život unaprijed isplaniran. U Sovjetskom Savezu vaše mogućnosti u razvoju karijere, vaša sloboda i plaća bili su ograničeni. Na primjer, država bi vam dala automobil, pa čak i stan, besplatno, ali ponekad ste morali godinama čekati to. A odstupanje od dobro planiranog života sovjetskog građanina nailazilo je na strogu osudu. To dobro znaju oni koji su bili optuženi za socijalni parazitizam.

Bili ste vrlo ponosni na svoju zemlju

"Kada sam bila djevojčica i pionirka, bilo mi je žao drugih zemalja, jer smo bili sigurni da nijedna zemlja nije bolja od naše", sjeća je Irina, još jedna bivša sovjetska građanka. To nije nikakvo čudo, jer je država bila uspješna u promoviranju svojih ideala među omladinom. A ovi ideali nisu uopće bili loši: prijateljstvo među svim narodima, izgradnja mirnog društva bez klasnih barijera, iskorijenjivanje siromaštva, pohlepe i drugih poroka (jednom riječju: komunizam).

Sudionici manifestacije na Crvenom Trgu u Moskvi

"Moralni principi SSSR-a bili su dobri… barem kada pričamo o onome što se govorilo", slaže se Olga. "Morali ste raditi za neki viši cilj, a ne samo za novac."

Loša strana: Kao totalitarna zemlja, SSSR je bio odličan u postavljanju ideala, ali vrlo loš u priopćavanju istine svojim građanima. "Pobuna bilo koje vrste je kažnjavana. Svatko tko bi se usudio iznijeti neko drugo mišljenje od onoga što je tvrdila komunistička partija bio je osuđen na izopćenje iz društva", prisjeća se geolog Jurij Kečedžijan. Krajem sovjetske ere (kasnih 80-ih) samo još djeca su mogla vjerovati da je SSSR, s propalim gospodarstvom i stalnim redovima pred trgovinama, najbolja zemlja na svijetu.

Svi su bili (manje-više) jednaki

Sovjetski Savez je bio zemlja skromnosti. S prijezirom se gledalo na one koji suviše teže za novcem i bogatstvom (osim toga, većina stanovnika, osim partijskih rukovoditelja, nije ni imala nikakva bogatstva). Smatralo se da su druge stvari važnije od toga: naprimjer, profesionalizam. "Nismo se odnosili prema nastavnicima kao prema gubitnicima [kao što danas često biva]", piše Natalija Smirnova na ruskoj platformi TheQuestion. "Profesori su za nas bili aristokracija."

Jednakost je bila glavna stvar u SSSR-u: skoro nitko nije imao previše, ali skoro svako je imao nešto. "Naravno, postojala je neka vrsta elite u SSSR-u: visoki dužnosnici, ugledni znanstvenici, umjetnici i tako dalje, koji su uživali neke privilegije, kao što je korištenje državne vikendice u prirodi ili deficitarne namirnice u izobilju", napisala je Olga Kovalevska za Express Gazeta. "Ali razlike u primanjima između direktora i običnog radnika nisu bile velike kao danas."

Automobil

Loša strana: Ako pogledamo realističnije tvrdnju o jednakosti, složit ćemo se s onim što je napisao jedan od korisnika platforme TheQuestion, Danil Prohorov: "Svi su sebi mogli priuštiti lošu hranu i lošu odjeću." Materijalno bogatstvo gotovo da nije postojalo u SSSR-u, barem ne za većinu građana. I mada su osnovne stvari bile zagarantirane, čak i oni koji su naporno radili teško su se mogli uzdići iznad prosječne razine potrošnje. Zašto bi onda uopće ljudi naporno radili? To je, između ostalog, bio jedan od mnogih razloga što je sovjetski socijalizam na kraju propao.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće