Najčudniji lijekovi koje su koristili ruski carevi

Leonid Gajdaj/Mosfilm, 1973.
Dok je Europa živjela u vremenu renesanse, obilježenom naglim razvojem znanosti i medicine, ruski su se carevi još uvijek držali drevnih ljekovitih recepata koje su koristili vračevi i čarobnjaci.

Ruski su carevi bili predani i pravi pravoslavni kršćani, pa su svaki lijek koji su nudili protestanti ili katolici promatrali s oprezom. Čak i u slučaju stvarne opasnosti, carevi bi najprije zatražili pomoć mještana. Bacili smo pogled na najčudnije lijekove koje su ruski carevi primjenjivali na sebi.

Puštanje krvi – pomoću ptica grabljivica

Venesekcija, ili flebotomija, bila je jedna od najčešćih medicinskih praksi koje su kirurzi vršili od antike do kraja 19. stoljeća, u rasponu od preko 2000 godina. U nedostatku drugih tretmana za hipertenziju, puštanje krvi je bilo popularno kao metoda koja bi privremeno smirila pacijente i donijela im olakšanje.

Prvo zabilježeno puštanje krvi jednom caru napravljeno je za Mihaila Fjodoroviča (1596.-1645.), prvog Romanova. Njegov sin Aleksej (1629.-1676.) bio je strastveni lovac na sokole, pa je puštanje krvi u ovom slučaju izvedeno na najčudniji način: sokol je bio postavljen na carevu ruku te je udarcem kljuna "pustio krv".

Aleksej je od svojih boljara zahtijevao da s njime vrše puštanje krvi. Njemački putnik Augustin Meyerberg je opisao kako je jednom prilikom, kada je plemić Rodion Strešnev pokušao odbiti zahvat (rekavši da je star i slab), Aleksej ošamario plemića i udario ga nogom, vičući: "Bezvrijedni robe, zar nimalo ne poštuješ svoga vladara? Je li tvoja krv možda vrijednija od moje?" Strešnev se morao pokoriti.

Drago kamenje – opsesija Ivana Groznog

Moskovski car Ivan Grozni (1530.-1584.) vjerovao je u iscjeljujuću moć dragog kamenja. Panagija Ivana Groznog (medaljon s ikonom, nošen oko vrata) sadržavala je "ljekovite" komade bisera i safira. Jerome Horsey, engleski diplomat na misiji u Moskvi, opisao je Ivana Groznog kako mu pokazuje svoje drago kamenje i govori o njihovim moćima.

"Na svoju je ruku stavio crveni koralj i tirkizni kamen; nesretnik je ukazao na njihovu promjenu boje kao na učinak bolesti koja truje njegovu krv i koja će se pokazati fatalnom. 'Dijamant obuzdava bijes i rasipnost', rekao je, prema riječima Jeromea Horseyja, Ivan. 'Rubin je najbolji za srce, mozak, energičnost i sjećanje. Smaragd ima prirodu duge; ovaj je dragocjeni kamen neprijatelj nečistoće. U safiru pronalazim veliko zadovoljstvo; on čuva i povećava hrabrost, raduje srce. Sve su to divni Božji darovi, tajne u prirodi, a ipak ih [Bog] otkriva čovjekovom korištenju i kontemplaciji, kao prijatelje milosti i vrlinama i neprijatelje porocima.'"

Alkohol – prva se votka u Rusiji prodavala u ljekarni

Isprva su se alkoholna pića pojavila u Rusiji kao vrsta lijeka. Europski su trgovci u 14.-15. stoljeću jednom od moskovskih knezova predstavili jednu vrstu "votke". Sama riječ "votka" se u ruskom jeziku pojavila na početku 16. stoljeća te se koristila za biljnu tinkturu s visokim postotkom alkohola. Vjerojatno su tijekom iste epohe carski sluge počeli proizvoditi male količine alkoholnih pića destiliranih iz europskih vina. Te su se "votke" prodavale u ljekarni na moskovskom Crvenom trgu, a mogli su ih kupiti samo najbogatiji Moskovljani, jer su koštale pravo bogatstvo.

Vina su se također koristila kao lijek: za zagrijavanje tijela i izazivanje znojenja. Kad je Mihail Fjodorovič umirao, liječnik mu je pokušao "očistiti jetru" pomoću zagrijanog "rheinweina" (sorte bijelog vina). No car je unatoč tome umro.

Rog jednoroga – "testiran" na golubovima

U srednjem je vijeku postojalo vjerovanje da jednorozi pasu na područjima na koje čovjek nikada nije kročio. Za rane je ruske careve jednorog bio simbol sakralne, duhovne moći. Korišten je na carskom pečatu Ivana Groznog. Tekstovi o čudesnoj snazi jednoroga i njihovih rogova kružili su Rusijom još prije 16. stoljeća, a Ivan Grozni je imao štap napravljen od "roga jednoroga", iako se najvjerojatnije radilo samo o kljovi narvala.

Vjerovalo se da je "rog jednoroga" (i prah koji se dobije nakon njegova mljevenja) univerzalni protuotrov. Aleksej I. je 1654. godine naručio rog iz Lübecka u Njemačkoj. Sljedeće su godine caru ponuđena tri roga za 11 tisuća rubalja. Rog je u to vrijeme bio gotovo 50 puta (!) skuplji od zlata.

A kako se provodila ekspertiza? Doktorica Clare Griffin, istraživačica sa Sveučilišta u Cambridgeu, piše da su za testiranje otrova u odajama moskovskog cara korišteni golubovi. Jednog goluba su nahranili arsenom, drugog - arsenom i prahom od roga, a trećeg - prahom od roga i zatim arsenom. Prvi su put preživjela sva tri goluba; nakon ponavljanja eksperimenta, preživio je samo treći - i to je dokazalo "autentičnost" roga. No carski su liječnici 1669. godine odbili koristiti rog nakon što su obavili vlastito istraživanje - u kojem su utvrdili da se radi o kljovi narvala, "morskog jednoroga". Zastarjela medicinska uvjerenja su polako počela uzmicati u 18. stoljeću.

Arsen

Ivan Grozni je vodio rat protiv drevne ruske aristokracije - Rjurikoviča i boljara koji su kovali zavjeru da ga svrgnu s prijestolja. Ivan je aktivno koristio otrove. 1570. godine je pozvao njemačkog liječnika Eliseusa Bomeliusa da pripremi otrove za ubijanje njegovih neprijatelja. No u strahu od toga da će i sam biti otrovan, Ivan je svakodnevno uzimao male količine arsena, najčešćeg i najlakše dostupnog otrova toga doba, kako bi razvio otpornost na njega i preživio moguće trovanje.

Moskovski su carevi u 16. i 17. stoljeću imali pravilo da svako jelo koje su jeli moraju prvo kušati njihovi sluge, a ako je liječnik pripremio lijek za cara, on bi sam uvijek popio nekoliko puta veću količinu lijeka koji je uzeo car - kako bi bilo što teže otrovati vladara. Međutim, kemijska istraga provedena na Ivanovu tijelu 1965. godine pokazala je da je car umro od trovanja živom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće