Šetanje medvjeda, odnosno putovanje s medvjedima koji izvode trikove, bilo je izuzetno popularno u Rusiji (starije generacije će se možda sjećati takvih prizora i u Hrvatskoj prije rata). No, 1867. godine Odbor ministara Carske Rusije izglasao je zakon kojim zabranjuje navedenu aktivnost, a kao razloge su naveli okrutnost prema životinjama i beskućnički način života njihovih trenera. Nakon što je navedena aktivnost postala kazneno djelo, drastično se smanjio broj medvjeda koji šeću ulicom.
U 17. stoljeću u Rusiji, carevi su bili izuzetno religiozni, barem javno. Car Aleksandara Ruski (1629. - 1676.) volio je igre poput šaha, dame i bacanja kocki, no zabranio ih je običnim ljudima. Prema zakonu iz 1649. "karte i kocka" proglašeni su kaznenim djelom, u rangu s krađom, a kazne su bile izuzetno stroge - smrtna kazna, sakaćenje ili pečatiranje.
Ubijanje krava radi hrane bilo je zabranjeno u Rusiji zato što je hrane općenito nedostajalo te se stoga smatralo ludošću ubiti kravu koja proizvodi mlijeko. Sve do 19. stoljeća, meso bi se na stolu ruskog seljaka pojavljivalo samo u svečanim prigoadama, a i onda se radilo o mesu starih krava.
Ubijanje juneta smatralo se vražjim činom. Jacques Margeret, francuski plaćenik u Rusiji, napisao je 1606.:"Bikovi i krave se značajno razmnožavaju, jer Rusi ne jedu teletinu, jer im to religija zabranjuje." Švedski putopisac, Peter Petreius zapisao je u otprilike isto vrijeme kako je "za Moskovljanje jedenje teletine gore nego jedenje ljudskog mesa", a njemački putopisac Jacob Reutenfels napisao je da je Ivan Grozni jednom naredio da se spale tri radnika, zato što su ubili i pojeli june.
Petar Veliki mislio je da će strancima biti lakše poslovati s Rusima, ako lokalno stanovništvo prestane izgledati tako čudno sa svojim bradama i čudnom odjećom.
1705. Petar je proglasio zakon prema kojemu su svi morali brijati svoje brade, osim slobodnih seljaka, a oni koji su htjeli zadržati svoje brade, od 1715. su morali plaćati zaista veliku sumu - 50 rubalja godišnje (u to vrijeme za 5 rubalja ste mogli kupiti 100 kg soli, a 120 rubalja je bila godišnja plaća mlađeg časnika u mornarici). Oni koji bi prekršili zakon, bili su poslani na teški fizički rad.
Porez na brade je povučen tek 1772., zato što se do tada promijenila moda ruskih trgovaca i građana, koji su većinom prestali nositi brade. Brade su nosili samo seljaci, svećenici i trgovci.
Pavao I., koji je došao na prijestolje nakon njegove majke, Katarine II. bio je zabrinut oko događanja nakon Francuske revolucije, te da bi se isto moglo dogoditi Rusiji.
Pavao je bio osobni prijatelj Luja XVI. i njegove žene Marie Antoinette, pa ga je obuzeo strah nakon što je čuo za njihovo smaknuće.
Pavao je zabranio sljedeće: francuske zaobljene šešire, perike, duge brkove, kapute, leptir-kravate, debele marame, a zabranio je čak i neke riječi.
Umjesto riječi koje zvuče revolucionarno kao npr. "гражданин" ("graždanin", hrv. "građanin"), riječ "обыватель" ("obivatelj", hrv. rezident) se morala koristiti. Umjesto "отечество" ("otječestvo", hrv. "domovina"), morala se koristiti riječ "государство" ("gosudarstvo", hrv. "država").
Nakon Pavlovog ubojstva, navedene zabrane su ukinute.
Ruski pravoslavci su vjerovali kako određeni dan u godini treba izbjegavati jedenje voća u obliku lopte, a taj dan je bio 11. rujna te se smatrao svetkom - smaknuće Ivana Krstitelja.
Kao i šabat u judaizmu, rad na ovaj dan je bio zabranjen. No, ono što je neobično je da nitko nije jeo okruglo voće (kao npr. lubenice i jabuke) ili povrće; jer su vjerovali da podsjeća na neki način na glavu Ivana Krstitelja.
Osim toga, korištenje noževa, mačeva, kosa i ostale opreme za sječenje i rezanje bila je zabranjena. Na ovaj dan, kruh se kidao rukama, a ne rezao.
Duhan je stigao u Moskvu u 16. stoljeću preko engleskih trgovaca. Rusi su ga brzo zavoljeli. Svi su počeli žvakati lišće duhana. No, 1634. godine Moskvu je zahvatio veliki požar. Prema službenoj istrazi, do požara je došlo zbog žari koja je ispala s nečije lule. Od tada je duhan bio zabranjen.
Pravoslavni svećenici su isto tako vjerovali kako je pušenje pogan čin, zato što se dim povezivao sa zlim duhovima. Pušenje se kažnjavalo prognanstvom u Sibir, te kidanjem jedne nosnice ili rezanjem usne. Tek kad je na vlast došao Petar Veliki, inače strastveni pušač, Rusi su opet mogli zapaliti svoje lule.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
