Kako je Staljinov tenk dokrajčio nacističku Njemačku

Povijest
BORIS EGOROV
IS-2, jedan od najmoćnijih tenkova Drugog svjetskog rata, bio je toliko uspješan da je "presudio" nacistima, a zatim još pola stoljeća služio sovjetskoj i ruskoj vojsci.

Kada su početkom 1943. godine Nijemci poslali na Istočni front veliki broj novih teških tenkova "Tigar", Sovjeti su shvatili da su u velikom problemu. Tenkovi T-34 srednje veličine i teški KV-1S nisu mogli učinkovito se suprotstaviti "Tigru" ako mu ne priđu blizu. Crvenoj armiji je bio krajnje neophodan novi tenk koji može na sigurnoj udaljenosti suprotstaviti se tim nacističkim čudovištima.

Hitno je konstruiran IS-1 (IS su inicijali Josifa Staljina) i u kolovozu 1943. je poslat na front. Imao je top kalibra 85 mm i mogao se boriti protiv "Tigra" na srednjoj udaljenosti. Pa ipak je to bilo privremeno rješenje. Trebalo je napraviti nešto moćnije.

Najbolje oklopljeni i najubojitiji sovjetski teški tenk Drugog svjetskog rata je bio IS-2. Crvena armija ga je dobila 31. listopada 1943. Njegov top kalibra 122 mm mogao je napraviti od neprijatelja "dronjke" s udaljenosti 1,5-2 km. "Tigrovima" je učinkovito probijao oklop s udaljenosti od 1 km.

IS-2 je bio jedini tenk antihitlerovske koalicije koji je mogao pružiti kakav-takav otpor paljbi iz njemačkog zenitnog oruđa Flak 18/36/37/41 kalibra 88 mm, jednog od najboljih protuzrakoplovnih i protutenkovskih oruđa Drugog svjetskog rata. Nijedan drugi sovjetski, britanski i američki tenk nije pružao svojoj posadi nikakvu zaštitu od ovog oružja.

IS-2 je zadao Nijemcima mnogo glavobolje. Kako bi oštetio ovaj moćni sovjetski tenk, "Tigar" mu je morao prići najmanje na 800 metara što mu je znatno smanjivalo šanse za pobjedu u dvoboju. Zbog toga je zapovjedništvo Wehrmachta naredilo svojim tenkovskim posadama da izbjegavaju sukobe s tenkom IS-2.

"Tenk Josifa Staljina s kojim smo se suočili 1944. godine bio je u najmanju ruku ravan ’Tigru’. On je bio znatno bolji u pogledu oblika (kao i T-34)", napisao je njemački tenkovski as Otto Karius u svojim memoarima ’Tigrovi u blatu’.

Staljin je osobno bio vrlo zadovoljan vlastitim "brendiranim" tenkom. Priča se da je on pregledavši tenk rekao: "S ovim tenkom ćemo završiti rat".

Tenk IS-2 nije projektiran samo kao "lovac na ’Tigrove’". Crvena armija je 1944. napustila široke ravnice Sovjetskog Saveza i ušla u mnogobrojne europske gradove gdje su se ovi probojni tenkovi pokazali u najboljem svjetlu.

IS-2 se vrlo brzo kretao uskim ulicama rušeći na svom putu neprijateljske utvrđene položaje, barikade i bunkere. Kada su sovjetske jurišne grupe stizale do središnjeg trga iskakale su iz tenkova s mitraljezima, snajperskim puškama i minobacačima i zauzimale obrambene položaje. U jednom takvom napadu upravo je tenk IS-2 prvi otvorio paljbu na zdanje Reichstaga u Berlinu.

Do kraja rata je napravljeno ukupno 3 395 tenkova IS-2. Oni su i poslije 1945. korišteni u ruskoj vojsci. Modernizirani modeli su bili u sovjetskom (a zatim i ruskom) arsenalu sve do 1995. godine. Osim toga, koristile su ih i vojske Čehoslovačke, Poljske, Kine, Vijetnama i Sjeverne Koreje. Čak i početkom 2000-ih ovi tenkovi su se mogli vidjeti kao statički vatreni položaji u jedinicama obalne obrane na Kubi.