Okršaj titana: Kada su se američki i sovjetski vojnici borili jedni protiv drugih

Pyotr Bernstein/Sputnik, Global Look Press
Sovjetski Savez i Sjedinjene Države nikada nisu vodili veliki otvoreni rat. Međutim, to nije spriječilo njihove povremene okršaje na kopnu i u zraku.

1. Američka intervencija u Rusiji (1918.-1920.)

Američke trupe u Vladivostoku

Kao i drugi saveznici, Amerika je poslala svoje trupe u Građanski rat u Rusiji kao podršku bjelogardijskim antiboljševičkim snagama. Neslužbeni cilj SAD-a bio je iskoristiti slabost Rusije i proširiti američki utjecaj na njezin teritorij.

Preko 5000 američkih vojnika stiglo je u rujnu 1918. godine u rusku sjevernu luku Arhangelsk. Ova operacija, poznata kao Ekspedicija "Bijeli medvjed", odnijela je živote preko 200 američkih vojnika, koji su poginuli u sukobima protiv boljševika ili promrzli u surovim zimskim uvjetima 1919. godine.

Američki vojnici koji su poslani na Daleki istok Rusije i u Sibir imali su sasvim drugačije ciljeve od svojih kolega u Arhangelsku. Američke "sibirske" ekspedicijske snage su tamo poslane kako bi spriječile sve veći utjecaj Japanskog Carstva u regiji. Držeći dio Transsibirske željezničke pruge pod svojom kontrolom, Amerikanci nisu žurili pružiti pomoć Bijelima u borbi protiv boljševika.

Naprotiv, zatvarali su oči pred jedinicama komunistički orijentiranih partizana na Dalekom istoku Rusije koji su se borili protiv japanske vojske i bjelogardijskog atamana Grigorija Semjonova koji je imao japansku podršku.

S porazom Bijelog pokreta u Rusiji saveznička intervencija u Rusiji je okončana. Do ožujka 1920. godine u zemlji nije više bilo američkih vojnika.

2. Zračna bitka iznad Niša (1944.)

Lockheed P-38s

Ova bitka je bila ostvarenje sna svakog nacista. 7. studenog 1944. godine grupa američkih lovaca P-38 Lightning napala je kolonu sovjetske vojske u blizini Niša u Jugoslaviji. U napadu je stradalo 27 osoba, među kojima i jedan general.

Sovjetski vojnici su počeli trčati, mašući rukama i crvenim zastavama, očajnički pokušavajući pokazati pilotima da su pogriješili. S obzirom na to da Amerikanci nisu shvatili da gađaju saveznike, uključile su se sovjetska protuzračna obrana i avijacija.

U takozvanoj zračnoj bitci iznad Niša sovjetske snage su izgubile četiri lovca Jak i Jak-9, a Amerikanci tri P-38. Tek kada je kapetan Koldunov, riskirajući da bude oboren, prišao američkom vodećem avionu i pokazao identifikacijske znakove svoje letjelice, Amerikanci su obustavili napad.

Dvije su zemlje nakon detaljne istrage odlučile zataškati ovaj incident kako on ne bi postao oružje Hitlerove propagandne mašinerije na pragu pobjede saveznika.

3. Korejski rat (1950.-1953.)

Nikolaj Sutjagin i Jevgenij Pepeljajev, sovjetski asovi u Koreji

Početkom 50-ih godina Korejski poluotok je postao probni teren za prve zračne borbe između mlaznih lovačkih zrakoplova. Ključnu ulogu u tome su odigrali sovjetski i američki piloti.

Sovjetski Savez je u listopadu 1950. godine poslao svoj 64. lovački zrakoplovni korpus da se neslužbeno bori iznad Koreje, kada je napredovanje Južne Koreje i snaga UN-a dovelo Sjevernu Koreju na rub poraza. To su bili sovjetski piloti u zrakoplovima MiG-15, pored stotine tisuća kineskih "volontera" koji su pomagali Sjevernokorejcima da izvrše ozbiljan protunapad.

Sovjetski piloti Nikolaj Sutjagin s 22 zračne pobjede i Jevgenij Pepeljajev s 19 pobjeda bili su najbolji piloti u Korejskom ratu. Najbolji američki piloti u konfliktu su bili Joseph McConnell (16 pobjeda) i James Jabara s 15 oborenih neprijateljskih zrakoplova.

Korejski rat je također poznat po slučaju kada su američke zrakoplovne snage bombardirale sovjetski teritorij. 8. listopada 1950. godine dva američka mlazna lovca P-80 Shooting Star bombardirala su aerodrom Suhaja Rečka na Dalekom istoku Rusije, pogrešno ocijenivši da se radi o sjevernokorejskom aerodromu.

U američkom napadu je oštećeno šest sovjetskih lovaca na zemlji, a jedan je potpuno izgorio. Ironično je da je američki zrakoplov bombardirao američke lovce Bell P-63 Kingcobra, koji su u Drugom svjetskom ratu predani Sovjetskom Savezu kao dio sporazuma o zajmu i najmu između dvije zemlje.

Kada se Sovjetski Savez Ujedinjenim narodima požalio zbog ovog incidenta, američki predsjednik Harry Truman je priznao krivnju i izjavio da je napad na teritorij Sovjetskog Saveza "posljedica pogreške u navigaciji i loših proračuna".

4. Projekt "Tamni gen" (1973.)

Danas je u to teško povjerovati, ali nekada su Sjedinjene Države i Iran bili bliski prijatelji i saveznici. Oni su 60-ih i 70-ih godina vršili zajedničke izviđačke operacije u južnim regijama SSSR-a.

Tijekom operacije pod nazivom "Tamni gen" američki i iranski piloti u iranskim lovcima redovito su prelazili sovjetsku granicu kako bi pronašli rupe u lokanoj protuzračnoj obrani i testirali koliko učinkovito sovjetski presretači reagiraju na pojavu uljeza.

23. studenog 1973. godine MiG-21SM, kojim je upravljao Genadij Jelisejev, poslan je da presretne iranski F-4 Phantom II, koji je prešao sovjetsku granicu u Muganskoj dolini. Nakon što su sve rakete promašile cilj, Jelisejev je udario u rep Phantoma krilom svog aviona.

Prvo "taraniranje" mlaznih zrakoplova u povijesti završilo se obaranjem zrakoplova F-4. Piloti Iranac major Shokouhnia i pukovnik američkih zračnih snaga John Saunders su se katapultirali, a zatim su zarobljeni. Što se tiče Jelisejeva, njegov MiG je udario u planinu i na mjestu je poginuo.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće