Kako je supertajni američki špijunski avion greškom završio na teritoriju SSSR-a

U studenom 1969. u Sovjetski je Savez iz Sjedinjenih Država stigao preuranjeni božićni poklon: elegantna letjelica vrlo slična čuvenom špijunskom avionu SR-71 Blackbird, samo manjih dimenzija, dugačka samo tri metra.

Američka velikodušnost nije bila namjerna, podsjeća The National Interest. Letjelica je zapravo bila dron posljednje generacije, poslan na misiju fotografiranja komunističkih nuklearnih postrojenja u Kini. Dron je svoj zadatak obavio, no nije se uspio okrenuti te je nastavio ići na sjever, prema Sibiru, prije nego što se srušio.

Dron u pitanju je bio D-21. Sa svojim elegantnim delta-krilima, D-21 je nalikovao na minijaturni SR-71, što nije bila slučajnost, s obzirom na to da su oba bila proizvodi Lockheedovog odjela za tajne projekte Skunk Works. Zapravo je D-21 prvotno bio dizajniran za ugradnju i lansiranje s repa SR-71, čuvenog zrakoplova zapamćenog po svojoj brzini od 3 M i najvećoj visini leta od 26 000 m. 

Špijuniranje SSSR-a iz zraka je u šezdesetim godinama postalo pravi problem za momke iz Washingtona. Sovjetske rakete zemlja-zrak, poput one koja je 1960. oborila U-2 iznad Rusije, učinile su fotografske misije iznad komunističkog teritorija puno opasnijima. SR-71 je mogao letjeti dovoljno brzo i dovoljno visoko da ostane siguran, no zašto dovesti u rizik zrakoplov i pilota kada je isti posao mogao obaviti robot? Netko se dosjetio da bi mogli izmisliti nešto pomoću čega bi mogli mirno špijunirati Sovjetski Savez.

Javna domena

Ideja je bila da se D-21 postavi na M-21, posebno modificirani dvosjedni SR-71, prema dokumentima koje je nedavno deklasificirao američki Državni ured za izviđanje.

Nakon završetka misije, dron bi izbacio svoj umetak s filmom, koji bi u zraku ugrabio transportni zrakoplov C-130. No, problemi s lansiranjem, uključujući nesreću u kojoj je došlo do rušenja M-21 i smrti jednog člana posade, na kraju doveli do toga da novo lansirno vozilo za poboljšani D-21B bude zrakoplov B-52H.

Nažalost, projekt se nije odvijao kako je planirano. Ukupno su izvršena četiri leta D-21B sa zrakoplova B-52, koji su poletjeli iz Guama. Njihova je meta bila komunistička Kina, točnije kineski centar za nuklearna ispitivanja u Lop Noru.

Svi su letovi bili neuspješni. Od posljednja tri leta u dva slučaja nije bilo moguće povratiti umetke s filmom, koji su na kraju završili u Tihom oceanu, dok se jedan dron srušio u Kini. A četvrti je, kao što već znamo, završio u sovjetskom Sibiru - gdje je dospio u ruke vlastima zemlje.

Kako pišu ruski povjesničari zrakoplovstva Jefim Gordon i Vladimir Rigamant, "to se pokazalo od velikog interesa za sovjetsku zrakoplovnu industriju, s obzirom na to da je riječ o prilično kompaktnom stroju s moderniziranom opremom za izviđanje, dizajniranom za dugotrajne letove pri velikoj nadzvučnoj brzini u uvjetima jakog kinetičkog zagrijavanja. Mnoga su vodeća poduzeća i organizacije zrakoplovne, elektroničke i obrambene industrije dobile zadatak da prouče dizajn D-21, zajedno s materijalima koji se koriste u njegovoj konstrukciji, tehnologiji proizvodnje i opremi."

Rezultat istraživanja je bio projekt "Voron" za razvoj nadzvučnog drona za strateško izviđanje. Ovi dronovi su trebali biti lansirani s bombardera Tu-95 ili Tu-160. Pogonski sustav na kruto gorivo bi nakon razdvajanja ubrzao dron do nadzvučne brzine, a tada bi u priču ušao nabojno-mlazni motor. Letjelica bi zatim slijedila unaprijed programiranu putanju leta koristeći inercijalni navigacijski sustav. Jednom kad bi se bespilotna letjelica vratila u bazu, umetak s filmom bi se izbacio i sletio padobranom, nakon čega bi bespilotna letjelica sletjela.

Međutim, i američke i sovjetske bespilotne letjelice su "pale" kao žrtve napretka u sferi špijunskih satelita koji su mogli letjeti iznad stranog teritorija bez straha od obaranja. 

No nitko ne može optužiti Sovjete da su bili škrti. Ben Rich, inženjer tvrtke Lockheed koji je radio na D-21, sjeća se kako mu je sredinom osamdesetih zaposlenik CIA-je dao metalnu ploču koja je bila dio D-21 koji se srušio u Sibiru, a kojeg je pronašao jedan pastir. Komad mu je predao agent KGB-a.