Mao Ce-tung (Kina)
Getty Images
Osnivač Komunističke partije Kine i njezin vođa (1893.-1976.) jednom je bio veliki prijatelj Sovjetskog Saveza. Tijekom građanskog rata u Kini SSSR je podržavao njegove komunističke snage, a Mao je 1949. posjetio Moskvu, živio u Staljinovoj rezidenciji i potpisao sporazum o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći.
Nešto kasnije se razočarao u Sovjetski Savez. Nije mu se svidjelo što je Nikita Hruščov osudio Staljinov kult ličnosti i bio spreman živjeti u miru s kapitalističkim zapadnim svijetom. Od kasnih pedesetih godina do Maove smrti Kina je bila neprijatelj Sovjetskog Saveza, ništa manje opasan od Sjedinjenih Država, a jednom su čak SSSR i Kina za dlaku izbjegli Treći svjetski rat.
Kim Il-sung (Sjeverna Koreja)
Sergej Gunejev/Sputnik, Pixabay
Prije nego je postao lider Sjeverne Koreje, Kim Il-sung je vodio gerilski rat za oslobođenje Koreje od japanske okupacije (1910.-1945.). Tako je dospio i u SSSR. Početkom četrdesetih godina borio se protiv Japana kao časnik Crvene armije.
Kim Il-sung je volio svoj vojnički poziv i nije se želio miješati u politiku. "Želim zapovijedati pukovnijom, divizijom... što će mi politika", govorio je. No rukovodstvo Sovjetskog Saveza je smatralo da je on odličan kandidat za ministra obrane. "Ja o politici ništa ne znam i ne želim znati", žalio se Kim Il-sung.
Nakon što je Koreja oslobođena od japanske okupacije i pod utjecajem SSSR-a i SAD-a smjesta podijeljena, Kim Il-sung se polako počeo probijati na politički vrh, sklanjajući s puta čak i prosovjetske figure. Koristeći vojnu i ekonomsku pomoć SSSR-a, Kim je blisko surađivao s Kinom i zamijenio marksizam-lenjinizam Juche idejom, koja je postala službena ideologija Sjeverne Koreje.
Ho-Ši-Min (Vijetnam)
AP, Pixabay
Ho-Ši-Min (1890.-1969.) je od dvadesetih godina posvećeni marksist i kao izbjeglica iz Vijetnama je posjetio SSSR 1923. te se upoznao s Lavom Trockim. Osnivač je Komunističke partije Vijetnama i predvodio je borbu protiv kolonizatora.
Ratni sukob s Francuzima, a zatim i s proameričkim Južnim Vijetnamom, nije mu dozvolio da ponovno posjeti Moskvu. Ali sovjetski prijatelji su pomagali njegovoj vladi, smatrajući ga glavnim saveznikom u Indokini. Ho-Ši-Minovo tijelo su poslije smrti mumificirali sovjetski stručnjaci i on i danas leži u mauzoleju u Hanoiju, kao Lenjin u Moskvi.
Gamal Abdel Naser (Egipat)
Getty Images
Najpopularniji arapski lider svog vremena, simbol arapske borbe za neovisnost Naser (1918.-1970.) nije bio komunist, štoviše, zabranio je aktivnost Komunističke partije Egipta. Ali to nije bio razlog da ne postane najveći prijatelj SSSR-a na Bliskom istoku. U ratovima između arapskih zemalja i Izraela Moskva je podržala Arape i pružala Naseru financijsku pomoć.
"Zapadne snage su činile sve što je moguće da se umiješaju u poslove Egipta, ali mi smo se tome snažno suprotstavili", govorio je Naser Hruščovu 1958. "SSSR je iskren prema nama Arapima, to potvrđuju naši prijateljski odnosi."
Najveća uzajamna ljubav je iskazana 1964. kada je Naser posjetio Moskvu, a Hruščov mu uručio orden Heroja Sovjetskog Saveza.
Erich Honecker (Istočna Njemačka)
Getty Images
Najpoznatiji mural na Berlinskom zidu je svakako poljubac Brežnjeva i Honeckera. Vođa SSSR-a je bio poznat kao čovjek koji se voli ljubiti na susretima s državnicima, a Honecker, lider Istočne Njemačke, od 1971. do 1989. je poseban slučaj. U Istočnoj Europi je teško bilo naći vođu koji bi bio lojalniji Sovjetskom Savezu.
Komunist Honecker je proveo osam godina u zatvoru za vrijeme Hitlerovog režima. A poslije podjele Njemačke napravio je karijeru u Socijalističkoj stranci. Honecker je također bio Heroj Sovjetskog Saveza.
Fidel Castro (Kuba)
Reuters, Pixabay
Kad je tvoj prijatelj spreman zbog tebe početi Treći svjetski rat, to već nešto znači. U ime komunizma Castro je bio spreman: tijekom Kubanske krize 1962. on je praktički molio Hruščova da ne povlači rakete s Kube, koje su Amerikanci smatrali direktnom prijetnjom.
Hruščov nije bio baš zadovoljan Fidelom, govoreći: "Ne mogu vjerovati Castru... Jučer nam je predlagao da počnemo nuklearni rat... Da nije izgubio razum? Možda ga ni nema?"
Kriza je, srećom, završila na miran način. Castro nije čuo Hruščovljeve riječi, ostao je prijatelj Sovjetskog Saveza i pomagao u mnogim "malim trećim svjetskim ratovima" (u građanskom ratu u Angoli sudjelovalo je 50 000 Kubanaca). Castro je više puta posjetio Sovjetski Savez i nadživio većinu svojih sovjetskih prijatelja (Hruščova, Brežnjeva, Andropova), pa i sam raspad superdržave.