Michael Souther, čovjek zbog kojega su Sovjeti držali američku flotu za gušu

Agent sovjetske obavještajne službe Boris Solomati sreo je neobičnog posjetitelja za vrijeme svog rada u Rimu. Američki državljanin se pri prvom kontaktu počeo raspitivati kako može postati građanin Sovjetskog Saveza. Na pitanja postavljena od zaposlenih u veleposlanstvu visoki Amerikanac je odgovarao izravno, ne pokušavajući izbjeći odgovor. Prvi susret je, međutim, prošao razočaravajuće, jer američki državljanin nije ponudio nikakve tajne informacije.

Kasnije će se ispostaviti da je Glenn Michael Souther predstavljao za sovjetsku obavještajnu službu ogroman interes. Visoki Amerikanac ne samo da je služio na američkom nosaču aviona, nego je radio i kao osobni fotograf zapovjednika šeste flote SAD-a admirala Crowea. Michael Souther je pristao raditi za sovjetsku obavještajnu službu do odlaska u mirovinu, a Sovjeti su mu zauzvrat obećali državljanstvo.

Dok je radio kao osobni fotograf admirala Crowea, Souther je dobio pristup velikim količinama materijala koji su se ticali sigurnosti američke flote. Materijali koje je dostavljao Glenn Michael sadržavali su i dugoročne planove američke flote od Sredozemnog mora do Bliskog istoka. U svojim je izvještajima Souther predavao sve što je bilo neophodno sovjetskim generalima radi efektivnog praćenja i rasporeda američke flote, podatke o zapovjednicima brodova, datume planiranih vojnih manevara, tajne "kuverte" s algoritmima djelovanja u slučaju izbijanja svjetskog rata.

Admiral Crowe

Javna domena

Dobivena ja informacija davala sovjetskom vojno-političkom rukovodstvu carte blanche na predstojeća vojna djelovanja, jer su u Kremlju i glavnom stožeru točno znali sljedeći korak američke flote, kao i gdje je točka bez povratka. Zahvaljujući Southeru, Sovjeti su držali američku flotu za gušu.

Souther prelazi na daleko odgovornije položaje zahvaljujući svojim kvalitetama. On je prekinuo službu u mornarici u vezi s istekom ugovora i vraća se u Ameriku. Shvativši važnost svog rada, uspio se zaposliti u obavještajnom sektoru američke mornarice koji se bavio nadgledanjem sovjetske flote u Europi i na Atlantiku. Souther poslije dodatnih obavještajnih provjera 1983. dobiva dozvolu da radi u odjelu analize fotosnimaka dobivenih svemirskim izviđanjem.

Pristup ovim informacijama omogućio mu je da dostavi Sovjetima popis od 150 000 ciljeva na teritoriju SSSR-a, po kojima je Amerika planirala udariti u prvim satima rata. To je bio dokument jedinstvenog kompleksnog operativnog plana za primjenu nuklearnog oružja.

Zlatna vremena Southerovog rada bližila su se kraju u vezi s velikom provalom agenturne mreže u SAD-u nakon prebjega sovjetskog agenta Vitalija Jurčenka. Još jedan slučaj prije toga bacio je sumnju na Southera: informacije koje je pružila njegova bivša žena Talijanka od koje se razveo 1982. godine. Ona je jednom talijanskom časniku rekla da njezin muž radi za Ruse. Ova informacija je, naravno, stigla i do agenata FBI-ja, nakon čega je pozivan na informativne razgovore. Detektore laži je lako prošao. Međutim, nakon što je postalo očito da sumnja na Southera raste, rukovodstvo KGB-a je odlučilo povući svog agenta. Souther je napustio SAD u pet do dvanaest, odletjevši avionom za Italiju, odakle je prebačen u SSSR u lipnju 1986. Načelnik KGB-a Krjučkov ga je osobno dočekao.

Ukazom Prezidija Vrhovnog Vijeća SSSR-a od 2. listopada dodijeljeno mu je sovjetsko državljanstvo. On je sam izabrao novo ime - Orlov Mihail Jevgenjevič. Orlov je postao jedinstveni stranac agent vanjske obavještajne službe koji je službeno dobio u službi sigurnosti čin bojnika. Oženio se Jelenom, svojom drugom ženom, koja je predavala engleski jezik u obavještajnoj školi. S njom je dobio kćer Aleksandru. Upoznao se s drugim agentima - Kimom Philbyjem i Georgeom Blakeom, s kojima se sprijateljio.

Souther je iz nepoznatih razloga završio život samoubojstvom u garaži 1989. godine, ostavivši pismo svojoj supruzi i kolegama. Zabilježeno je da je bio nezadovoljan onim što se događalo u Sovjetskom Savezu prije raspada, napetom situacijom i turbulentnim događajima. Ipak, osobni motivi za odluku da život završi samoubojstvom gušenjem ispušnim plinovima u garaži nisu do kraja rasvijetljeni. Sahranjen je na Kuznjeckom groblju u Moskvi.