Tajna operacija "Koplje": Zašto su 1940. Britanija i Francuska planirale napad na Baku?

Tridesetog ožujka 1940. britanski izviđački zrakoplov Lockheed-12A poletio je s aerodroma Habanija u Iraku radi fotografiranja naftnih polja i rafinerije u Bakuu. S visine od 7 km, nedostižne za sovjetsku PZO, fotografirao je potencijalne mete za britansku i francusku avijaciju i ostvario više stereoskopskih snimaka. Nakon četiri je dana isti zrakoplov izvršio izviđački let na Batumi i Poti, gdje su se nalazile rafinerije. Ovoga je puta sovjetska artiljerija raspalila, no nije ga uspjela oboriti. Što se krilo iza ovih izviđačkih letova i što su Britanci i Francuzi željeli postići operacijom "Koplje"?

Izviđački avion Lockheed-12A, 1938.

Javna domena

Povijest diplomacije i geopolitičkih igara u Europi tridesetih godina je vrlo osjetljiva tema. Zbog geopolitičkih kombinacija u drugoj polovici tridesetih, buduće državne saveznice mogle su se naći na suprotstavljenim stranama. Nakon prepuštanja Hitleru Austrije, Čehoslovačke, ali i Poljske, Francuska i Velika Britanija su i dalje Sovjetski Savez smatrale neprijateljem broj jedan, bez obzira na to što su nakon njemačkog napada na Poljsku bile makar i pod formalnom objavom rata s nacističkom Njemačkom.

Ostavljanje Poljske na cjedilu izostavljanjem bilo kakve vojne akcije na zapadnim granicama ili bombardiranjem njemačkih gradova bilo je jasan dokaz da je šutnja Francuske i Velike Britanije planirana. Niti jedan njemački grad nije masovno bombardiran. Britanski zrakoplovi su bacali listiće propagande nad njemačkim gradovima dok je njemačka vojska s 90% svojih snaga brzo prodirala u Poljsku. Međutim, krajem 1939. Britanija i Francuska su već počele planirati jednu veliku bombardersku misiju daleko od svojih metropola, ali ne protiv Njemačke, nego protiv Sovjetskog Saveza.

Prvi ruski naftovod Balahani. Sagrađen u 1878. na naftnim poljima u regiji Bakua

Javna domena

S obzirom na to da se u Azerbajdžanu, ali i Kavkazu proizvodilo 90% sovjetske nafte, ova geografska oblast je bila Ahilova peta za Sovjetski Savez, jer se velikim ali iznenadnim zračnim udarima mogla za nekoliko dana nanijeti šteta nezamislivih razmjera. Razmišljanja o bombardiranju žile kucavice naftne proizvodnje SSSR-a datiraju iz ranih godina, od kada su boljševici nacionalizirali sve naftne resurse i izbacili strani kapital. Međutim, planiranje operacije "Koplje" intenzivno se počelo razvijati nakon sloma Poljske i obznane pakta o nenapadanju Ribbentrop-Molotov. U novoj geopolitičkoj stvarnosti SSSR je ostao izvan europskog rata dok su Francuska i Velika Britanija bile makar pod formalnom objavom rata, ali bez realnih ratnih operacija. U novoj geopolitičkoj konstalaciji vrijeme je radilo za SSSR koji je u ovom razdoblju bio prva industrija Europe.

Premda su nakon Drugog svjetskog rata Francuska i Britanija pravdale ovu operaciju time da je dio nafte Hitleru dostavljan paktom Ribbentrop-Molotov, treba reći da se SSSR nalazio na trećem mjestu po prodaji nafte Njemačkoj, iza Rumunjske i Amerike. Ipak, planovi bombardiranja Rumunjske i američkih tankera na Kanarskim otocima nisu postojali. Pitanje je postalo vrlo aktualno u vrijeme Zimskog rata, posebno na proljeće 1940. S obzirom na to da su Francuska i Britanija planirale iskrcati ekspedicijsku vojsku od 100 000 ljudi u Finsku, kojoj su slale obilnu vojnu pomoć, plan "Koplje" je paralelno s drugim ulazio u završnu fazu.

U protokolu zasjedanja koordinacijskih grupa stožera avijacija Francuske i Britanije 4.-5. travnja 1940. rečeno je da će zračna djelovanja biti izvršena po gradovima Batumi, Poti, Grozni i Baku s ciljem uništenja naftne proizvodnje. Kao mogući cilj napada spomenuta je i Odessa. Za izvršenje zadatka planirano je od 90 do 100 zrakoplova iz 6 francuskih i tri britanske eskadrile. U jednom naletu takva grupa bi mogla izbaciti do 70 tona bombi. U stožeru britanskog zrakoplovstva razrađen je plan MA-6, prema kojem su po objektima na Kavkazu trebale djelovati 4 britanske grupe bombardera "Blenheim" i 5 grupa bombardera američkog podrijetla "Glenn Martin" francuskog zrakoplovstva. Računalo se da će Baku biti uništen za 15 dana, Grozni za 12, Batumi za dan do dva. Plan je dobio kodno ime "Koplje". Glavni nadglednik operacije bio je potonji maršal britanske avijacije Sir John Cotesworth Slessor.

Britanski bombarder "Blenheim" kojim se trebalo vršiti bombardiranje

Javna domena

O pripremama Britanije i Francuske doznala je sovjetska obavještajna služba preko svoje rezidencije u Parizu, prisluškujući razgovore vojnog osoblja koje se spremalo za put na Bliski istok, a potvrda je stigla i od veleposlanstva u Londonu. Također, izviđački letovi britanskog zrakoplovstva u ožujku nistu ostali nezapaženi. A izviđački let nad centrom proizvodnje nafte mogao je značiti samo jedno. Odmah nakon dobivanja prvih signala sovjetski vojni zapovjednik Kliment Vorošilov je dobio naređenje da se uputi na Kavkaz i prekontrolira stanje PZO nad naftnim poljima. Po važnosti i koncetraciji PZO Kavkaz je bio na trećem mjestu, iza Moskve i Lenjingrada. S obzirom na to da je rat s Finskom završio, iz Lenjingradskog su vojnog okruga na Kavkaz prebačeni i radiolokacijski uređaji RUS-1. Po povratku u Moskvu i nakon izvješća Vorošilova, Staljin je odlučio da, u slučaju da dođe do napada, SSSR mora odmah napasti britanske baze u Aleksandriji i urušiti Sueski kanal do te mjere da on postane neupotrebljiv, s obzirom na to da se nije moglo računati da će samo djelovanje PZO i avijacije uspjeti odvratiti masovni nalet avijacije. Naftna polja su bila vrlo ranjiva, jer je bombardiranje zapaljivim bombama moglo dovesti do nekontroliranog širenja požara koji bi se gasio mjesecima, dok bi se naftna proizvodnja obnavljala preko godinu dana. Sama obrana nije mogla biti jedina opcija. I samo je sudbina spriječila taj napad. Operacija je trebala početi 15. svibnja 1940., a Njemačka je napala Francusku pet dana ranije.

Nakon okupacije Pariza, njemačka obavještajna služba je zaplijenila plan koji je kasnije javno koristila u propagandne svrhe, ističući da je samo brza akcija njemačke vojske spriječila provođenje plana zapadnih saveznika. Ipak, ostaje pitanje koliko bi plan "Koplje" bio učinkovit, s obzirom na to da se zna da preciznih bombardiranja nije bilo u ranoj fazi Drugog svjetskog rata.