Sovjetski laki avion An-2 jedan je od najpopularnijih na svijetu. Mali dvokrilac s fiksnim stajnim trapom, prozvan "Kukuruznik", ušao je Guinnessovu knjigu rekorda kao jedini avion koji se proizvodi preko 60 godina (od 1947. godine). Osim u SSSR-u, proizvodili su ga u Kini i Poljskoj, a isporučivan je u još desetak zemalja.
An-2 je lak za upravljanje i dobar zbog svoje multifunkcionalnosti. Korišten je i u borbenim djelovanjima (od Korejskog rata 1950.-1953. do građanskog rata u Libiji 2011. godine), kao i za potpuno civilne namjene: pomoću njega su se polja prašila kemijskim sredstvima, prevozili su se teret i putnici, između ostalog, na teško pristupačna mjesta, gdje veći avion jednostavno ne bi mogao sletjeti.
Osim toga, kako su pokazala dva tragična slučaja koja su se dogodila 1972. godine u Vorošilovgradu (današnjem Lugansku) i 1976. godine u Novosibirsku, An-2 je dvaput bio oruđe ubojstva: psihički nestabilni piloti su se ovim avionima zabili u stambene zgrade. I dok je u prvom slučaju poginuo samo samoubojica, drugi pilot je sa sobom odnio živote još četiri osobe.
Ujutro 27. ožujka 1972. godine kapetan aviona Timofej Šovkunov trebao je poletjeti iz Vorošilovgrada po uobičajenoj ruti: u susjedni grad Svatovo. Saznavši da je let otkazan zbog vremenskih uvjeta, rekao je kolegama da ide na doručak. Umjesto toga je uzeo ključeve aviona An-2, preuzeo letjelicu od mehaničara i, nakon što je isprobao motore, uzletio u zrak. Bez drugog pilota i ne rekavši ništa dispečeru.
Dispečeri i aerodromske službe nisu uspjeli ni shvatiti gdje leti Šovkunov, kada je iz grada već stigla vijest o nesreći. Šovkunov je poginuo, zaletevši se avionom An-2 u vlastiti stan na drugom katu. "Očito je da je htio poravnati račune ne samo sa životom, nego i sa stanom u kojem nije bio sretan", piše KP Ukraina.
Šovkunov je znao da u stanu nije bilo nikoga, jer se prethodnog dana posvađao sa ženom i ona je otišla i odvela njihovog sina. Prije toga su se supružnici više puta svađali, a i opće psihičko stanje pilota nije bilo najbolje. "Uzrok nesreće je bilo samoubojstvo kapetana aviona zbog psihopatološke reakcije zbog obiteljskih problema", ukratko zaključuje arhiv "Zrakoplovne nesreće, incidenti i katastrofe u SSSR-u i Rusiji".
Žena Šovkunova kasnije je rekla da joj je on više puta prijetio da će se ubiti pomoću aviona. Pilot je pritom vješto skrivao svoje psihičke probleme od kolega, dok nije bilo prekasno.
Vladimir Serkov, pilot iz Novosibirska, od 1971. godine je patio od napada epilepsije, a kasnije se udario u glavu kada je pao iz autobusa, no od liječnika je skrivao stalne glavobolje, jer se bojao da će izgubiti posao. I, kao i u slučaju Timofeja Šovkunova, Serkov nije imao skladan obiteljski život.
Pilot se ponašao sve neuravnoteženije, stalno je bjesnio na ženu Tatjanu, pokušao se ubiti. Supružnici su na kraju podnijeli zahtjev za razvod, a žena je dijete odvela kod roditelja. 25. rujna 1976. godine Serkov je vidio svoju ženu s poznanikom pored kuće Tatjaninih roditelja, razbjesnio se od ljubomore i čak je udario. Te noći je odlučio ubiti ne samo nju i sebe, nego i punca, punicu i sina.
Došao je na aerodrom i uzletio u tuđem avionu na temelju krivotvorene dozvole za polijetanje. Nekoliko minuta kasnije ravnodušno je odgovorio na uznemirena pitanja dispečera kuda je krenuo: "Tražite me po ulici Stepnaja, br. 43/1, zbogom". To je bila kuća Tatjaninih roditelja, gdje je ona privremeno živjela sa sinom. Serkov se zabio u zid kuće između drugog i trećeg kata. On je poginuo prilikom eksplozije, a zatim je buknuo strašan požar, u kojem je poginulo četvero susjeda, među kojima troje male djece. Obitelj Serkova nije bila kod kuće.
Do 2001. godine vlasti o ovoj tragediji ništa nisu objavile građanima, a stanovnici "zgrade u koju se zabio avion" i dalje je se ne vole sjećati.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
