Švedski mediji: Prije tristo godina Rusi su palili i žarili po Stockholmskom arhipelagu

Johann Gottfried Tannauer, "Petar u Poltavskoj bitci" iz 1710-ih, ulje na platnu, Državni ruski muzej, Sankt-Peterburg, Rusija

Global Look Press
Rusi su prije tristo godina poharali švedska naselja na otocima Stockholmskog arhipelaga, jada se švedski povjesničar Gunnar Lind i dodaje da su mještani shvatili to kao veleizdaju, s obzirom na to da su uredno plaćali visoke poreze, od kojih se veći dio izdvajao za obranu, a u presudnom su trenutku bili prepušteni sami sebi.

Ovog se ljeta, piše švedski list Mitt i Stockholm, navršava 300 godina otkako su Rusi počeli harati švedskim otocima.

Naime, Švedska je u srpnju 1719. godine vodila posljednji rat kao velika svjetska sila. Spomenuti švedski list izdvaja samo epizodu konačnog poraza i detaljno govori o njoj, ne nalazeći za potrebno podsjetiti da su Šveđani stoljećima napadali zapadne ruske zemlje i trpjeli poraze, primjerice u Nevskoj bitci 1240. godine, a ponekad i pobjeđivali, primjerice u Bitci kod Narve 1700. Ne spominje ni da su odredi švedske vojske u Smutno doba 1612. godine došli skoro do Moskve. I najzad, švedski stručnjaci za povijest ne spominju da u tom posljednjem izgubljenom ratu 1719. godine ni njihovi vojnici nisu bili "milosrdni anđeli".

"Ruska najezda je najvažniji događaj u životu arhipelaga. Ona je ostavila dubok trag u lokalnoj kulturi", kaže Gunnar Lind, koji je nedavno objavio knjigu u kojoj opisuje dolazak ruske vojske.

Prije tristo godina, pripovijeda švedski list, u ljeto 1719. godine, na moru se iznenada začuo zvuk vesala kako ujednačeno grabe kroz vodu. Ogromna flota cara Petra Prvog približavala se istočnoj obali Švedske. Rusi su se iskrcali i počeli pustošiti švedsku zemlju. Do danas su sačuvana svjedočanstva o tim događajima.

"Tijekom ovih godina sam posjetio skoro sve nastradale otoke. Sjećanje na ta vremena još uvijek živi među mještanima", kaže Gunnar Lind, žitelj Värmdöa i autor knjige "Spaljene kuće", posvećene ruskim napadima 1719. godine.

Lind je 18 godina radio na knjizi, prikupljajući i uopćavajući informacije iz starih izvora i prethodnih istraživanja. Prema njegovim procjenama, Rusi su spalili oko 950 kuća u Stockholmskom arhipelagu. Uništavali su sve, od malih imanja do velikih posjeda, od Björköa u Norrtäljeu do Landsorta u Nynäshamnu. Pored toga, Rusi su po carevoj naredbi sustavno odnosili ili uništavali sve što je stanovništvo moglo iskoristiti za opstanak - poljoprivredni alat, stoku i obradivu zemlju.

Deset tisuća beskućnika

"Deset tisuća ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Radi usporedbe, Stockholm je tada imao 50 000 stanovnika", priča Gunnar Lind. On je tu ubrojao i mnoštvo izbjeglica s Ålandskih otoka i iz Finske.

"Vrlo mnogo ljudi je ostalo bez kuća. To je nešto najznačajnije što se ikada dogodilo u ovom arhipelagu".

- Mitt i Stockholm: Zašto ste odlučili napisati tu knjigu?

- Gunnar Lind: Od djetinjstva su me oduševljavali ti otoci s visokim hridima. Kad sam odrastao, zainteresirala me povijest. A u švedskoj povijesti nikako nije moguće zaobići 1719. godinu. Međutim, praktički sve što je napisano o toj godini prikazuje događaje isključivo iz vojne i povijesne perspektive. Mene je zanimalo nešto drugo. Htio sam saznati kako su ljudi tada živjeli u arhipelagu.

- Mitt i Stockholm: Kako su se ruski napadi odrazili na žitelje arhipelaga?

- Gunnar Lind: Žitelji su u izvjesnom smislu sve to doživjeli kao veleizdaju. Tada su svi plaćali visoke poreze, većinom za obranu. A onda su došli Rusi i ispostavilo se da na arhipelagu praktički nema švedske vojske. Razumljivo je da su mještani bili ozlojeđeni. I to je postalo dio ovdašnje kulture. Stanovnici arhipelaga su i danas prilično skeptični prema švedskim vlastima i prema Stockholmu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće