Veličina svakog pisca obično se mjeri po njegovom umjetničkom i filozofskom nasljeđu, dok njihov talent nimalo ne ovisi o moralu. Mnogi pisci uopće nisu bili primjer za ugled, pogotovo kada je riječ o intimnim vezama. Štoviše, često im je zadovoljenje tjelesnih strasti služilo kao svojevrstan katalizator u stvaralačkom procesu.
Aleksandar Puškin
Sputnik, Global Look Press
Počnimo od najvećeg ruskog pjesnika. Rusi za njega kažu da je on "naše sve". A on je jednom prilikom za samoga sebe rekao: "Vidi ti Puškina! Vidi barabe!" Doduše, rekao je to u pozitivnom smislu, dok je pisao dramu "Boris Godunov".
Puškin je autor mnogobrojnih genijalnih stihova, nevjerojatno dobre proze i odličnih drama, a uz sve to je bio i strastveni zavodnik. Možda je u tome izvjesnu ulogu odigrala i afrička krv koja je tekla njegovim venama. Puškinov pradjed je bio upravo onaj "Arapin Petra Velikog" kojeg pisac opisuje u svom nezavršenom djelu, tj. prvi Afrikanac u Ruskom Carstvu.
Najveći je ruski pjesnik od svojih mladih dana posvećivao svoje stihove mnogobrojnim damama, da bi na kraju napravio donhuanski popis na kojem je bilo 37 ženskih imena. A bio je oženjen samo jednom. Žena mu je bila ljepotica Natalija Gončarova. Uvreda ženine časti je isprovocirala pjesnika da izađe na dvoboj u kojem je izgubio život.
Fjodor Dostojevski
Global Look Press, Archive
Dostojevski je prvi dio svoga života proveo dosta burno. Imao je veze s "prodavačicama ljubavi" zbog čega se prekoravao. Bojao se i bolesti, no nije mogao odoljeti. "Toliko sam raskalašen da više ne mogu normalno živjeti", pisao je bratu.
Prva njegova žena je bila Marija Isajeva, s kojom se upoznao u Sibiru, dok je bio u progonstvu. Njoj je to bio već drugi brak. Prije svadbe se ona dosta iživljavala nad zaljubljenim piscem, čak mu je i prijetila da će se udati za drugog, bogatijeg čovjeka. Na kraju se sažalila i udala za Fjodora. Taj brak je bio kratak i piscu je donio mnogo bola. Dostojevski je pisao kako su se njih dvoje neizmjerno voljeli, ali nisu bili sretni. Uz sve to, njegovi napadaji epilepsije su se pojačali. Marija je umrla od tuberkuloze kada je imala 39 godina.
Dostojevski se 1862. godine otišao liječiti u europske toplice, no umjesto mineralne se vode i valjanja u blatu zainteresirao za rulet. Veći dio vremena je proveo u društvu "infernalne žene", emancipirane Apolinarije Suslove. Njihovi odnosi su bili složeni i puni frustracija. Ona je čas bila nježna prema njemu, čas vrlo gruba. Ali Dostojevski je, kao što se zna, volio patiti. Njihova veza je odražena u romanu "Kockar".
Druga piščeva supruga bila je Ana Snitkina. Nju je pisac unajmio kao mladu stenografkinju da joj diktira spomenuti roman "Kockar", koji je trebao što prije završiti. Vjenčali su se 1867. godine iako je Ana bila 25 godina mlađa od njega. Možda je zbog toga Dostojevski pokazivao veliku ljubomoru. Ana je rodila voljenom mužu četvero djece, a u svome je dnevniku zabilježila ono što je čula od njega na smrtnom odru: "Zatim mi reče nešto što bi rijetko koji muž mogao reći svojoj ženi poslije četrnaest godina života u braku: 'Znaj, Anja, i pamti da sam te uvijek svim srcem volio i da te nikada nisam prevario, čak ni u mislima!'"
Maksim Gorki
TASS, Sputnik, Public Domain, Getty Images
Velikog proleterskog pisca žene su voljele malo manje nego što je on volio njih. U mladosti je čak pokušao izvršiti samoubojstvo zbog usamljenosti. U autobiografskoj priči "Jednom u jesen" Gorki opisuje prvo iskustvo intimne tjelesne veze, i moguće je da prenosi upravo svoj osobni doživljaj. To je bilo iskustvo s prostitutkom u prevrnutom čamcu na obali rijeke.
Službeno je imao jednu ženu. Zvala se Jekaterina Peškova (to je bilo pravo prezime Maksima Gorkog).
Gorki je ujedno 15 godina bio u intimnoj vezi s glumicom Moskovskog umjetničkog teatra Marijom Andrejevom. Ona je radi njega napustila mecenu i milijunaša Savu Morozova, koji je, uzgred, bio piščev prijatelj i uopće se nije uvrijedio - štoviše, nastavio je materijalno pomagati Andrejevoj.
Gorki je zajedno s glumicom putovao u SAD, no tamo je izbio skandal kada su novinari saznali da par nije u službenom braku i da je prava piščeva supruga ostala u Rusiji. Konzervativni Amerikanci su ih oboje protjerali iz hotela gdje su odsjeli, a drugi hoteli su im također uskratili gostoprimstvo.
Poznati pisac je imao još jednu damu, Mariju Budberg. Za nju se pričalo da je dvostruka agentica britanske obavještajne službe i sovjetskog NKVD-a (Narodnog komesarijata za unutarnje poslove). Marija je poslije Gorkog dugo bila u vezi s Herbertom Wellsom, kojeg je upoznala upravo u piščevoj kući.
Sergej Jesenjin
TASS, Global Look Press, Public Domain, Getty Images
Običan ruski "huligan" je bio lakom na žene. U svaku se odmah zaljubio do ušiju i isto se tako brzo ohladio. Još se kao seoski lola noću šuljao u sobu spahinice plemićkog porijekla Lidije Kašine, koja je živjela u vili u Jesenjinovom selu. Pjesnik je u prvi građanski brak stupio kada je imao 18 godina, i dobio je sina.
Već 1917., nakon tri godine, vjenčao se s glumicom Zinaidom Rajh. Ona mu je rodila kćer i sina, ali ju je Jesenjin napustio već u drugoj trudnoći. Djecu je usvojio Zinaidin drugi muž, kazališni redatelj Vsevolod Mejerhold.
Sergej je poslije Rajhove živio kod svoje tajnice Galine Benislavske. Nije sasvim jasno kakvi su bili njihovi odnosi, ali je izvjesno da je Galina voljela Jesenjina do kraja života - izvršila je samoubojstvo na njegovom grobu godinu dana nakon njegove smrti.
Nestašni pjesnik se 1921. godine upoznao s američkom plesačicom Isadorom Duncan i nakon godinu se dana oženio njome iako je bila gotovo 20 godina starija od njega i nije znala ruski, a on nije znao engleski. S njom je Jesenjin proputovao Europu i Ameriku, gdje su mu sve vrijeme teško padali njezina popularnost i život u sjeni poznate žene. Taj brak je bio pun skandala i strasti. Trajao je oko dvije godine.
Zatim se pjesnik 1925. godine oženio unukom Lava Tolstoja, Sofijom, ali taj brak nije trajao ni godinu dana te je bio nesretan. Pristaše verzije da je Jesenjin sam sebi oduzeo život smatraju da je usamljenost bila jedan od glavnih razloga samoubojstva.
(Usput, u pauzi između Isadore i Sofije pjesnik je stigao dobiti sina s pjesnikinjom Nadeždom Voljpin).
Ana Ahmatova
ru.openlist.wiki
I Jesenjin bi pozavidio popisu ljubavnih avantura najveće ruske pjesnikinje. (Usput, on je imao žarku želju upoznati se s njom te se zanimao za nju, no ona je u to vrijeme bila zaljubljena u drugoga.)
Prvi muž Ahmatove bio je pjesnik Nikolaj Gumiljov. Oboje su bili istaknuti pjesnici Srebrnog vijeka i posjećivali su isti pjesnički kružok. U tom braku je rođen Lav Gumiljov, koji je kasnije postao poznati etnograf.
Bračni par je proveo medeni mjesec u Europi, gdje se Ahmatova suviše zbližila sa slikarom Amedeom Modiglianijem. Kasnije je tvrdila da su uvijek bili samo prijatelji, no činjenica je da su godinama bili bliski i da mu je pozirala obnažena.
Veza s Gumiljovom je brzo postala dosta slobodna, u tom smislu da se Ana zaljubljivala u druge, a i on je imao veze sa strane. Kolale su glasine o intimnoj vezi Ahmatove sa slikarom Borisom Anrepom. Za to ne postoje dokazi izuzev mnogobrojnih ljubavnih stihova koje mu je Ana posvetila. A on je, opet, ovjekovječio njezin lik na poznatom mozaiku koji krasi ulaz Nacionalne galerije u Londonu.
Ahmatova i Gumiljov su se razveli 1918., nakon osam godina braka. Prije toga dugo nisu živjeli zajedno, no razvod i drugi brak su omogućeni tek poslije revolucije. Iste se godine Ahmatova udala za pjesnika Vladimira Šilejka. Međutim, i oni su se rastali u proljeće 1921., a Nikolaj Gumiljov je strijeljan u ljeto iste godine zbog sumnje da je sudjelovao u antiboljševičkom teroru.
Ana je 1922. stupila u građanski brak s kritičarem Nikolajem Punjinom, s tim što se od Šilejka službeno razvela tek 1926. Otišla je i od Punjina, premda je to bila njezina najduža i najčvršća veza.
Jedno vrijeme joj se 1939. udvarao forenzičar Vladimir Garšin, no njihovi su odnosi ometeni ratom, opsadom Lenjingrada i kasnijom evakuacijom. Po povratku iz evakuacije Ana je prekinula sve odnose s Garšinom.
Marina Cvetajeva
Getty Images, Public Domain, Global Look Press
Marina se s mužem Sergejem Efronom upoznala u kući pjesnika Maksimilijana Vološina na Krimu. Ta kuća je bila sastajalište ljudi iz različitih stvaralačkih krugova, a u vrijeme Građanskog rata je mnogima bila i skrovište. Marina i Sergej su se vjenčali 1912. godine i dobili kćer Ariadnu.
Cvetajeva je 1914. godine praktički napustila muža i dvije se godine +"družila" sa Sofijom Parnok koja se bavila prevođenjem. Njihova romantična veza je nalikovala na nekakvu fatamorganu poslije koje se Marina vratila mužu i za istospolnu ljubav "koja isključuje suprotno" govorila da je čama.
Zna se da je Cvetajeva bila u kratkoj intimnoj vezi s Osipom Mandeljštamom, koji je također bio genijalni pjesnik Srebrnog vijeka. Ta veza nije ostavila velikog traga u njihovim životima, ali se dolazak Peterburžanina Mandeljštama u Moskvu kod Cvetajeve odrazio u dosta poznatim stihovima, i njegovim i njezinim.
Marinin muž Efron je aktivno sudjelovao u Građanskom ratu (na strani "bijelih"), a njihova druga kći Irina je 1920. godine umrla u prihvatilištu kada je napunila tek tri godine. Marina je tamo ostavila dijete, misleći da će se drugi brinuti o njemu, no ono je u prihvatilištu gladovalo.
Cvetajeva se preselila u Prag i tamo bila u intimnoj vezi s Efronovim bliskim prijateljem Konstantinom Rodzevičem. On se, međutim, ubrzo oženio drugom i tada je njihova veza prekinuta.
1926. godine počinje najneobičnija epistolarna ljubavna veza u ruskoj književnosti. U ljubavnom trokutu su se dopisivali Boris Pasternak, Marina Cvetajeva i austrijski pjesnik Rainer Maria Rilke. Rilke je umro iste godine, a Cvetajeva se nastavila dopisivati s Pasternakom. Međutim, samo jednom se uživo sastala s njim, no tada autor poznatog romana "Doktor Živago" nije na nju ostavio poseban dojam.