Što povjesničari zamjeraju ruskom caru Nikolaju II.?

Getty Images
Pojedini ruski povjesničari smatraju da je posljednji ruski car kao čovjek bio specifičan i misteriozan. Navodimo nekoliko stavova koji se u literaturi često ističu.

1. Bio je "pasivno obrazovan"

13-godišnji Nikolaj II. u ruskoj vojnoj uniformi. Fotografija je napravljena približno 1890. godine.

Ruski carević Nikolaj školovao se 13 godina. Prvih osam godina je učio humanističke znanosti i strane jezike, a zatim je pet godina stjecao obrazovanje iz oblasti vojne znanosti, prava i politike. Nikolaj je znao francuski, njemački i engleski (i govorio je te jezike tečno kao materinji jezik).

Nikolajevo školovanje je bilo specifično po tome što je on samo slušao predavanja, ali nije polagao ispite, jer po običajima ruskog dvora nitko nije mogao tražiti od velikog kneza točan odgovor i staviti mu primjedbu ako odgovor nije točan. Zbog ove okolnosti se i danas raspravlja o tome je li car Nikolaj II. Romanov zaista bio vrhunski obrazovan čovjek.

2. Imao je pretjerano stroge roditelje

Car Aleksandar III. (desno) s caricom Marijom Fjodorovnom. Nikolaj stoji s lijeve strane.

Aleksandar III. je bio prilično strog u odgoju svoje djece, pa i carevića Nikolaja. Odgojio ih je u asketskom duhu s ciljem da se djeca ne iskvare. U tome je možda malo i pretjerao. Nikolajeva sestra Olga Aleksandrovna je kasnije pisala da su kao djeca često gladovali. Za stolom su djeca posljednja dobivala hranu i to pred kraj ručka. Kada car završi s jelom i ustane od stola, svi ostali su morali završiti, tako da djeca nisu imala dovoljno vremena za normalan objed. Uzimanje hrane između obroka im je bilo zabranjeno. Nisu se mogli ni obratiti slugama po tom pitanju.

Nikolaj je kao dječak jednom pojeo sadržaj križa koji je dobio povodom krštenja. Sva djeca u carskoj obitelji su dobila takav križ i kažu da je on sadržavao česticu Križa Gospodnjeg u smoli i vosku. Nikolaj je u jednom trenutku bio toliko gladan da je otvorio križ i pojeo sve što je bilo unutra, uključujući česticu Križa Gospodnjega.

3. Volio je mistiku

Carević Nikolaj (budući Nikolaj II.) u Nagasakiju.

Nikolaj je bio pravoslavni kršćanin, ali pojedinci ističu da je vjerovao u mistiku, pretkazanja i sudbinu. Tijekom boravka u Japanu 1891. godine posjetio je i poznatog japanskog pustinjaka  Terakuta koji je tvrdio da vidi budućnost. Japanski monah je, kažu, predvidio careviću mračnu budućnost. Zatim se tijekom posjeta Engleskoj 1896. godine Nikolaj sastao s Cheirom (Louisom Hamonom), poznatim po gatanju i gledanju u dlan. I on je, kažu, predvidio careviću i njegovoj obitelji nasilnu smrt.

Najpoznatija priča iz ove rubrike glasi da je Nikolaj jednom otvorio pismo svog šukundjeda, ruskog cara Pavla. Pavao je za života osobno zapečatio to pismo, a u njemu je navodno bilo pretkazanje poznatog redovnika Abela. Kada ga je pročitao, Nikolaj je dugo bio loše raspoložen. Kolale su glasine da su u pismu predviđeni njegova smrt i pad carstva.

4. Bio je umoran od carskih poslova

Odricanje Nikolaja II. od prijestolja, 2. ožujak 1917.

Nikolaj je imao fenomenalnu memoriju. "Poznavao je mnogo ljudi koji su služili u gardi, pamtio je ratne podvige pojedinaca i pukovnija, znao je broj i naziv svake pukovnije u svojoj vojsci...", pisao je general Aleksandar Rodiger, vojni ministar (1905,-1909,).

Tu činjenicu su pojedini psiholozi iskoristili za tvrdnju da dobra memorija ponekad kompenzira nedovoljne intelektualne sposobnosti. Mnogima kao dokaz takvih sposobnosti služi carev dnevnik koji je u potpunosti sačuvan. U njemu gotovo da nema nikakvih podataka vezanih za politiku, međunarodne odnose ili dvorske intrige, tj. za ono što, po mišljenju mnogih, car treba bilježiti u svoj dnevnik u jednom od najtežih razdoblja ruske povijesti. Umjesto toga, oko 90% dnevnika je posvećeno privatnom životu.

Primjerice, 9. siječnja 1905. godine je poznat kao "Krvava nedjelja" i dan kada je počela revolucija 1905. godine. Toga dana je car Nikolaj zapisao u dnevnik sljedeće: "U Sankt-Peterburgu su izbili ozbiljni neredi. Mnogo ljudi je ranjeno i ubijeno. O Bože dragi, kako je to bolno! Mama je danas došla iz grada. Svi smo zajedno doručkovali, a zatim smo šetali s Mišom. Mama je ostala noćiti". Na prvi pogled se čini da se car Nikolaj ne uzbuđuje zbog događaja. Kada je ministar Pleve ubijen, car Nikolaj je napisao: "Izgubio sam prijatelja." I na istoj strani piše o privatnom životu svoje obitelji: "Tetka Marusja je doručkovala s nama... Šetala je s mamom... Vozila se s Mišom..."

Mnogi Nikolajevi suvremenici su isticali da je on nevjerojatno ravnodušan prema pitanjima vezanim za upravljanje Rusijom i za njezinu sudbinu. General Dmitrij Dubenski, koji je prisustvovao carevom odricanju od prijestolja, kasnije je rekao: "To je takav fatalist da ja to ne mogu niti zamisliti... On se odrekao ruskog prijestolja kao da se odrekao eskadrona."

"Je li ovaj čovjek normalan?", napisao je Aleksandar Gučkov, političar koji je nazočio odricanju od prijestolja. "Uvijek sam sumnjao u to, a ova scena me uvjerila da taj čovjek, Nikolaj II., nije do kraja shvaćao što čini..."

5. Volio je razonodu

Nikolaj II. u lovu tijekom 1910-ih.

Car Nikolaj je svoje slobodno vrijeme provodio na različite načine. Najčešće je bio u lovu. Kao i Aleksej, drugi car u dinastiji Romanov, Nikolaj II. je imao poseban državni organ - odjel Ministarstva carskog dvora koji se zvao "Carski lov" i koji je bio posvećen organiziranju ove razonode.

Između 1884. i 1909. godine car i veliki knezovi su ubili 638 83o tisuća životinja i ptica. U jednom višednevnom lovu car Nikolaj je osobno odstrelio preko 1400 fazana. Zli jezici skreću pozornost na besmislenu okrutnost prema životinjama i kažu da je bilo važnijih stvari kojima se ruski car trebao posvetiti.

Nikolaj II. s kćeri Tatjanom poslije partije tenisa.

Nikolaj je bio i prvi car koji je vozio bicikl. Imao je i najveći auto-park u Europi (od 1906. je odlazio u lov automobilom). Rado je igrao i tenis sa svojom obitelji. Bio je i amaterski fotograf. Na njegov svakodnevni život se nije odrazila činjenica da carstvo odbrojava svoje posljednje dane. Posljednji račun za popravak bicikla dobio je 10. svibnja 1917. godine, a istog mjeseca je odigrao i posljednji teniski meč.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće