Koliko je moćan bio "sovjetski NATO"?

AP
Desetljećima se činilo da je Varšavski pakt neuništiva sila. Međutim, ova gigantska organizacija je stajala na staklenim nogama te se brzo urušila bez ikakve vanjske intervencije.

Na Zapadu vlada popularno mišljenje da je Sovjetski Savez uvijek bio surovi agresor. Mnogi, međutim, zaboravljaju da su zapadne sile bile te koje su prve osnovale vojni i politički savez NATO 1949. godine. Sovjetski odgovor je uslijedio tek šest godina kasnije.

Američki i britanski generali za okruglim stolom, Velika Britanija, 8. ožujka 1949.

Sovjetski Savez nije reagirao na pojavu NATO-a sve do 1955. godine, kada se Savezna Republika Njemačka (SRNJ ili Zapadna Njemačka) priključila alijansi. Bilo je to izravno kršenje Potsdamskog sporazuma prema kojem je Njemačka trebala ostati razoružana. Zapadna Njemačka je 9. svibnja službeno postala članica NATO-a, a samo pet dana kasnije, 14. svibnja, socijalističke zemlje su potpisale Ugovor o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći, poznat kao Varšavski pakt. Tako je rođen "sovjetski NATO".

Izaslanstva SSSR-a, Albanije, Bugarske, Poljske, Rumunjske i Kine. 14. svibnja 1955.

Novu organizaciju su činili Sovjetski Savez, Njemačka Demokratska Republika (NJDR ili Istočna Njemačka), Čehoslovačka, Bugarska, Rumunjska, Poljska, Mađarska i Albanija. Međutim, nema sumnje o tome koja je zemlja bila vojno najutjecajnija. Svih pet vrhovnih zapovjednika trupa ove organizacije tijekom čitave njezine povijesti bili su sovjetski vojni dužnosnici, počevši od maršala Ivana Konjeva, kojeg je pratila slava iz Drugog svjetskog rata.

Sovjetski i čehoslovački vojnici na zajedničkim vojnim vježbama Vltava '66.

Prvi ozbiljan test Varšavski pakt je doživio samo godinu dana poslije osnutka. 1956. godina je donijela veliki antisovjetski ustanak u Mađarskoj, koji su podržavale zapadne tajne službe. 1. studenog je nova mađarska vlada objavila istupanje ove zemlje iz Varšavskog pakta. Sovjetsko rukovodstvo je odlučilo brzo reagirati i ugasiti opasan požar u srcu Europe.

Budimpešta, 14. studenog 1956.

Nikita Hruščov se hitno sastao sa saveznicima iz Istočne Europe i priopćio im svoju odluku o intervenciji. Tijekom sljedećih tjedan dana sovjetske i mađarske trupe su, uz podršku sigurnosnih snaga dviju zemalja, ugušile sav otpor u Budimpešti i Mađarsku vratile u socijalistički savez.

Sovjetski tenkovi u Budimpešti, 1956.

Varšavski pakt je 1961. godine pretrpio prvi udarac kada se malena Albanija usprotivila moćnom Sovjetskom Savezu. Vrlo nezadovoljan destaljinizacijom u SSSR-u i otopljavanjem odnosa između Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, albanski vođa Enver Hoxha je svoju privrženost izrazio Kini, čiji su odnosi sa SSSR-om postajali sve hladniji. Razlaz između Sovjetskog Saveza i Albanije završio je time što su albanske trupe de facto prestale sudjelovati u aktivnostima organizacije počevši od 1961. godine. Sedam godina kasnije Albanija je i službeno napustila istočni blok.

Vojne vježbe zemalja sudionica Varšavskog pakta, 1969.

Najozbiljniji izazov s kojim se suočio Varšavski pakt bilo je takozvano Praško proljeće 1968. godine, razdoblje liberalizacije i kardinalnih reformi u Čehoslovačkoj, što je u Sovjetskom Savezu izazvalo veliku zabrinutost. Za razliku od situacije iz 1956. godine u Mađarskoj, ovoga puta je Sovjetski Savez odlučio ne djelovati samostalno, već u intervenciju uključiti sve članice organizacije.

Češki studenti i sovjetski vojnici. Prag, 1968.

Članice Varšavskog pakta 21. kolovoza 1968. godine počinju Operaciju Dunav. Njihove trupe ulaze u Čehoslovačku i za nekoliko tjedana guše Praško proljeće. Najveći dio vojske je stigao iz SSSR-a (170 000) i Poljske (40 000), dok je NJDR poslao 15 000 vojnika, Mađarska 12 500, a Bugarska samo nešto više od 2000 vojnika. Nicolae Ceaușescu je otvoreno osudio intervenciju i rumunjske trupe nisu sudjelovale u ovoj operaciji.

Sovjetski tenk se probija kroz barikade na ulicama Praga, kolovoz 1968.

Članice Varšavskog pakta su redovito održavale vojne vježbe, a najveće su bile Zapad '81 s preko 100 000 vojnika i Štit '82 unutar kojih su simulirani uvjeti nuklearnog rata.

Vježbe

Više od 80 posto oružja vojski Varšavskog pakta je bilo sovjetsko oružje: od tenkova do borbenih zrakoplova i sredstava radioelektronske borbe. Čehoslovačka je proizvodila i naoružavala svoje saveznike oklopnim vozilima.

Manevri

Takozvana "Sjeverna grupa" Varšavskog pakta (Istočna Njemačka, Poljska, Čehoslovačka) u neposrednoj blizini potencijalnog neprijatelja bila je bolje opremljena od "Južne grupe" (Rumunjske, Mađarske, Bugarske).

Vojne vježbe

Snaga tenkovskih jedinica Varšavskog pakta je bila kolosalna: 53 000 sovjetskih i 12 000-15 000 tenkova u Istočnoj Europi. Glavne tenkove T-54 i T-55 naslijedili su T-64 i T-72. Neposredno prije raspuštanja Varšavskog pakta, članice su se naoružale najnovijim tenkovima T-80.

Vojni dužnosnici Varšavskog pakta na vježbama

1977. godine je osnovan Zajednički sustav prikupljanja podataka o protivniku (SOUD), s prvostupanjskim zadatkom sprječavanja "strane prijetnje tijekom Olimpijade u Moskvi 1980".

Varšavski pakt je službeno raspušten 1. srpnja 1991.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće