Milijuni sovjetskih građana su na sanatorijima mogli zahvaliti Lenjinu - upravo je on 1919. godine potpisao ukaz o medicinskim ustanovama od državnog značaja. U te svrhe je odlučeno da se zaslužni proleteri šalju na Krim i na crnomorsku obalu. Tako je u raskošnom ljetnom dvorcu Romanovih u Livadiji 1925. otvoreno odmaralište za seljake.
Seljacima su nudili besplatan boravak u odmaralištima, plaćali su im čak i put. Liječenje krimskim zrakom i šetnjom "carskom stazom" od 7 km kroz borovu šumu je trajalo šest tjedana.
Budili bi se u 7 ujutro i bavili gimnastikom na otvorenom. Nakon doručka su počinjale medicinske procedure. Gosti sanatorija su u slobodno vrijeme igrali biljar, šah ili čitali knjige.
U Livadiji je bio uređen mali carski muzej s osobnim stvarima Romanovih. Kraj svakog eksponata je stajala ceduljica s njegovom cijenom da bi se seljaci čudili kako su carevi bogato živjeli i da bi se radovali novom poretku.
U Livadijskom dvorcu i sada postoji muzej posvećen Romanovima i Konferenciji u Jalti. Staljin, Churchill i Roosevelt su upravo ovdje sjedili za istim stolom.
Krajem 20-ih godina su na jugu Krima otvorene toplice za 10 tisuća gostiju, a već sredinom 30-ih za 20 tisuća.
Livadija je bila specijalizirana za kardiovaskularne bolesti (medicinska ustanova postoji i danas), a u Jevpatoriju su, primjerice, još u 19. stoljeću dolazili zbog ljekovitog blata.
Krim je tridesetih godina postao tijesan za goste, i odmarališta su se aktivno otvarala u Sočiju. Tamo se nalazila i jedna od Staljinovih ljetnih rezidencija. Na fotografiji je raskošno odmaralište "Ordžonikidze". Zar ne nalikuje na carski dvorac?
A ovo je sanatorij "Vorošilov" sa sedam zgrada. Gosti su se na plažu spuštali uspinjačom. Arhitekt Miron Meržanov je za ovaj projekt osvoji Grand Prix na izložbi u Parizu 1937.
Lječilišta se nisu otvarala samo na moru. Tišina i priroda su bili glavni uvjeti. Ovo je menza čeljabinske bolnice za ranjene i demobilizirane vojnike.
Države povijesni muzej Južnog Urala