"Željezni kit" na dnu mora: Sovjetska nuklearna podmornica K-8 potonula prije 49 godina

Podmornica projekta "Kit"

Podmornica projekta "Kit"

wikimedia.org
12. travnja u gradu Ostrovnom u Murmanskoj oblasti (ranije je to bilo naselje Gremiha) žitelji će se prisjetiti poginulih članova posade podmornice K-8.

Istoga dana će preživjeli članovi posade i udovice i rodbina poginulih mornara doći u Nikolo-Bogojavljenski morski hram u Sankt-Peterburgu na spomen podmorničarima koji su ispunili dug prema domovini. U ovom hramu je postavljena memorijalna ploča u znak sjećanja na poginule mornare.

Sovjetska nuklearna podmornica K-8 projekta "Kit" pripadala je Sjevernoj floti od 31. kolovoza 1960. godine. U travnju 1970. je dežurala u Sredozemnom moru i pripremala se za sudjelovanje u najvećim sovjetskim manevrima "Ocean 70". Posada je trebala biti u ulozi neprijateljske podmornice koja plovi prema obalama Sovjetskog Saveza. Bilo je planirano da manevri posvećeni 100-godišnjici rođenja Vladimira Lenjina počnu 14. travnja.

Međutim, 8. travnja uvečer, kada je podmornica počela se podizati prema površini s dubine od 160 metara s namjerom da izbaci periskop i uspostavi radio-vezu, izbio je požar u hidroakustičnoj kabini. To se dogodilo u vodama oko Azorskog otočja. Uključio se alarm za uzbunu. Zapovjedništvo je odmah stiglo na središnji zapovijedni most. Počela je borba za opstanak plovila.

Podmornica je isplivala nakon pet minuta, ali se požar širio kroz ventilaciju. Prva smjena glavnog pogona uspjela je ugasiti nuklearne reaktore i spriječiti eksploziju, ali po cijenu vlastitih života. Poginuli su svi časnici: inženjer i kapetan 3. klase, Valentin Haslavski, inženjer i kapetan-poručnik, Aleksandar Čudinov i inženjeri natporučnici, Georgij Šostakovski i Genadij Čugunov.

Mnogi preživjeli članovi posade su se okupili u osmom odsjeku. Počela je njihova evakuacija kroz gornji otvor, ali je koncentracija ugljičnog dioksida premašila sve dozvoljene norme. Samo četvorica su uspjela se samostalno izvući, a još 30 mornara je izgubilo život uslijed nedostatka kisika. Noću uoči 11. travnja do podmornice su doplovili sovjetski trgovački brodovi i evakuirali žive članove posade.

Borbena smjena na čelu sa zapovijednikom K-8, kapetanom 2. klase, Vsevolodom Besonovom, nastavila se boriti za opstanak podmornice. Kako se kasnije saznalo, u tu posadu su birane samo neženje i mornari iz obitelji s mnogo djece, jer se znalo da K-8 u svakom trenutku može potonuti. Puhao je jak olujni vetar, valovi su bili visoki i do sedam metara. U jednom trenutku je podmornica izgubila stabilnost i krenula ka dnu. Cijela borbena smjena od 22 mornara izgubila je život u Biskajskom zaljevu.

Poginula su ukupno 52 člana posade. Podmornica K-8 je potonula na dubinu od 4680 metara, 490 kilometara sjeverozapadno od Španjolske. Bio je to prvi gubitak sovjetske nuklearne flote.

Kasnije su u Sjeveromorsku preživjeli članovi posade rekonstruirali cijelu ovu situaciju na sličnoj podmornici. Tako su sagledani uzroci havarije i djelovanja mornara. Članovi državne komisije za istragu katastrofe došli su do zaključka da su podmorničari ispravno postupali. Zapovjednik K-8, kapetan 2. klase, Vsevolod Borisovič Besonov, posmrtno je nagrađen 26. lipnja 1970. godine zvanjem Heroja Sovjetskog saveza. Nagrađeni su i svi članovi posade. Poginuli su posmrtno dobili Orden crvene zvijezde, a preživeli Ušakovljevu medalju. Ime zapovjednika V. B. Besonova dobila je ulica u Ostrovnom. Njegovo ime nosi i srednja škola br. 1 u gradu Lgovu u Kurskoj oblasti.

U Ostrovnom postoji i ulica koja nosi ime brodskog liječnika, A. M. Solovja. On je svoj aparat za disanje dao glavnom podčasniku, Juriju Iljčenku, kojeg je operirao prije izbijanja požara. U gradu je podignut i monumentalni spomenik posvećen podvigu mornara potonule podmornice K-8. Sadašnji podmorničari svake godine se prisjete svojih poginulih kolega.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće