Najveće, najdublje, najbrže: Sovjetske podmornice koje još drže svjetske rekorde

Najveća

Sovjetski Savez je napravio najveću podmornicu ikada. To je klasa "Morski pas" (rus. Akula), prema klasifikaciji NATO-a "Typhoon". Duga je skoro 173 metra, što je više od nogometnog terena. Visina joj je ništa manje impresivna: 25 metara, što je jednako sedmerokatnici. Deplasman joj je 48 000 tona.

Može nositi 20 projektila, svaki težak po 80 tona. "Morski pas" je nevjerojatno moćno oružje. Razorna moć jedne njezine plotunske paljbe dovoljna je da s lica Zemlje zbriše 300 velikih gradova. Jedan sovjetski dužnosnik je, nakon što je ova podmornica testirana početkom 80-ih, navodno rekao: "Kada bi bilo moguće da se ova podmornica postavi negdje u Moskvi u blizini car-topa, onda bi, gledajući u nju, čovječanstvo dobrovoljno i svjesno zauvijek odustalo od ratovanja."

Projektiranje podmornica klase "Morski pas" počelo je početkom 70-ih kao odgovor na američke planove za nove moćne podmornice "Ohio". Sovjetsko rukovodstvo je odlučilo napraviti novu generaciju podmornica u klasi teških krstarica s "boljim raketama od američkih raketa 'Trident'". Nove sovjetske rakete R-39 su ukrcavane na podmornicu, ali su bile teže i veće, što je jedan od razloga zašto je "Morski pas" tako velik.

Ukupno je proizvedeno šest podmornica ove klase, a danas je samo jedna u uporabi: "Dmitrij Donski". Oprema na njoj je promijenjena i korištena je kao platforma za testiranje pri projektiranju rakete "Bulava".

Pogledajte sovjetsku podmornicu s balističkim raketama klase 941 "Morski pas".

Wikipedia

Najdublja

4. kolovoza 1984. godine sovjetska nuklearna podmornica K-278 "Komsomolac" (rus. Komsomolec) spustila se na rekordnu dubinu od 1027 metara u Norveškom moru. Na dubini od 800 metara podmornica je ispalila nekoliko torpeda. Nitko prije toga ni poslije toga nije učinio ništa slično. Čak i danas podmornice ne idu dublje od 600 metara.

"Komsomolac" je bio jedina podmornica klase "Plavnik". Zadatak da se napravi podmornica koja se može spustiti na ekstremne dubine postavila je sovjetska vlast 1966. godine. Bile su potrebne godine da se konstruira ovakvo plovilo, a projekt je konačno realiziran 1978. godine. Konstruktori su koristili titanij kako bi dobili lak i čvrst trup. Podmornica K-278 je 1984. godine bila spremna za akciju i prije svega je korištena za eksperimente. Testiranje je pokazalo da Sovjetski Savez ima jedinstvenu podmornicu kojoj nema pandana u svijetu. Mogla je izvršiti napad na neprijatelja i pritom izbjeći odmazdu.

Podmornica K-278 "Komsomolac"

Wikipedia

Međutim, projekt je imao tragičan kraj. 7. travnja 1989. godine u jednom sektoru podmornice izbio je požar. Podmornica je uspjela izaći na površinu, ali nije mogla pričekati pomoć drugih brodova. Posada je zato provela više od sat vremena u ledenoj vodi u Norveškom moru. Četrdeset dvoje od 69-ero članova posade je umrlo, uglavnom zbog hipotermije.

Razlog zbog kojeg je ova vrhunska podmornica stradala od požara nalazi se u njezinoj tehnološkoj složenosti. Po mišljenju bivšeg mornaričkog časnika Sergeja Topčijeva, posada nije bila kvalificirana da radi sa sofisticiranom tehnologijom na podmornici. Posada "Komsomolca" nije dobro reagirala na krizu i podmornica je završila na morskom dnu. Istraga ove tragedije završena je 1998. godine, ali nije otkriven krivac niti definitivan razlog za izbijanje požara.

Najbrža

Najbrža podmornica ikada K-162 (kasnije joj je ime promijenjeno u K-222) projekta 661 "Ančar" ušla je u uporabu 1969. godine. U prosincu 1970. godine postavila je svjetski rekord koji do danas nije oboren. Na dubini od 100 metara K-162 je uspjela postići brzinu od 82,8 kilometara na sat. Nuklearni reaktor koje je napajao podmornicu koristio je tada oko 97% kapaciteta, tako da je u teoriji mogla ići još brže.

Podmornica K-162 na testiranju

Wikipedia

Kao i u slučaju "Komsomolca", projektiranje podmornice je trajalo znatno duže nego obično. K-162 je konstruirana i napravljena za 10 godina. Kažu da su vlasti jasno dale do znanja da žele inovativan proizvod zasnovan na novim tehnologijama. Tako da je K-162 koristila 400 novih tehnoloških rješenja. Podmornica je imala titanijski trup i bila je vrlo skupa. Zbog toga je projekt neslužbeno nazvan "Zlatna ribica".

Za K-162 prvi put su konstruirane specijalne rakete koje su mogle gađati metu iz podvodnog položaja. S ovim raketama i svojom nevjerojatnom brzinom K-162 je bila posebno namijenjena za borbu protiv američkih nosača zrakoplova. U to doba SSSR nije imao gotovo nikakvu drugu zaštitu od ove prijetnje.

Američki nosač zrakoplova USS Saratoga

Wikipedia

Na jesen 1971. godine sovjetska podmornica i američki nosač zrakoplova su se sreli po prvi put. "Tijekom nekoliko sati K-162 je naganjala američkog nosača zrakoplova USS Saratoga, koji se vraćao iz Mediterana u Miami, ponekad ga pretičući ispod vode, iako se američki brod kretao punom brzinom od preko 60 kilometara na sat", zabilježio je ruski promatrač. Kapetan sovjetske podmornice je istaknuo da je K-162 imala nekoliko prilika za napad.

Iako je K-162 bila jedina podmornica projekta 661 (jer je njezina proizvodnja bila preskupa), mnoga njezina tehnička rješenja kasnije su korištena na drugim modelima sovjetskih podmornica.