Četiri pobune koje su potresle sovjetsku Rusiju

TASS/Sputnik
Pobune i prosvjedi bili su prateći dio totalitarne sovjetske vladavine tijekom čitave njezine povijesti. Međutim, neki su od ustanaka bili toliko opasni za Kremlj da su mogli dovesti do rušenja komunizma u Rusiji.

1. Tambovski ustanak (1920.-1921.)

Za vrijeme Ruskog Carstva Tambovska gubernija je bila jedna od najrazvijenijih u zemlji, a njezini seljaci među najbogatijima. Međutim, kada su boljševici zabranili slobodnu trgovinu i počeli konfiscirati žitarice za "potrebe Revolucije", u njoj su brzo zavladali glad i neimaština.

Lokalni seljaci koji to nisu željeli trpjeti uzeli su oružje u ruke i započeli partizanski rat. Sebe su nazivali "zelenima", kako bi se razlikovali od "crvenih" i "bijelih".

Na svom je vrhuncu Tambovski ustanak okupio 50 000 ljudi koji su formirali dvije vojske i kontrolirali ogromne teritorije južno od Moskve.

Kada je shvatilo stvarnu opasnost situacije, sovjetsko rukovodstvo je pokrenulo sve raspoložive snage kako bi ugušilo ustanak. 55 000 vojnika uz podršku avijacije, topništva i oklopnih vozila obrušilo se na pobunjenike.

Po prvi put u povijesti vojska je koristila otrovni plin protiv vlastitog stanovništva. Osim toga, primijenjene su masovne represije protiv članova obitelji pobunjenika. Na ljeto 1921. godine ustanak je većim dijelom ugušen, a njegov vođa Aleksandar Antonov, koji se skrivao u šumama, ubijen je u specijalnoj operaciji naredne godine.

2. Kronštatski ustanak (1921.)

Ovaj ustanak pripadnika mornarice protiv boljševičke vlasti, koji je izbio na bazi Baltičke flote u Kronštatu, istinski je iznenadio sovjetsko rukovodstvo. "Ponos i slava Revolucije", kako je Lav Trocki nazivao mornare, bili su najpouzdanija jezgra revolucionarnih snaga. Ako i oni u koje se ima najveće povjerenje mogu iznevjeriti "više ciljeve", što se može očekivati od ostalih?

Mornari su zahtijevali okončanje boljševičke diktature i povratak političkih sloboda za sve socijalističke pokrete u zemlji. Kao i seljaci u Tambovskoj guberniji, pripadnici mornarice (koji su i sami uglavnom poticali iz seljačkih obitelji) tražili su da se vrati pravo na slobodnu trgovinu.

Crvena armija je izvršila dva velika napada na bazu, što je dovelo do više tisuća žrtava na obje strane i ustanak je ugušen. 8000 pobunjenika je prebjeglo u Finsku.

Za pobunom su uslijedile represije u kojima je preko 2103 ljudi pogubljeno, a 6459 osuđeno na zatvorsku kaznu.

Međutim, Kronštatski ustanak je djelomično ostvario svoj cilj. Samo tri dana nakon gušenja ustanka u zemlji je uvedena Nova ekonomska politika (NEP) koja je dozvolila slobodnu trgovinu i mali privatni biznis.

3. Noriljski ustanak (1953.)

Sa sudjelovanjem preko 30 000 zatvorenika, bila je to najveća i najduža pobuna u povijesti Gulaga. Izbila je u Gorlagu, zatvoreničkom logoru pretežno za političke prijestupnike nedaleko od sibirskog grada Noriljska.

Povod za ustanak su bile male porcije hrane, iscrpljujući 15-satni radni dan i surovost zatvorske uprave. Kap koja je prelila čašu bio je čuvar koji je iz puške ubio grupu zatvorenika.

Ustanak koji je trajao 70 dana zapravo je više nalikovao na štrajk. Zatvorenici su organizirali samoupravu, sabotirali rad u logoru i tražili bolje uvjete života i smjenu rukovodstva logora.

Pobuna je brutalno ugušena pomoću oružja. 150 zatvorenika je ubijeno, a logor je ubrzo nakon toga zatvoren.

4. Novočerkaski masakr (1962.)

Neuspješna ekonomska politika Sovjetskog Saveza je početkom 60-ih godina dovela do deficita robe i visokih cijena, kao i do značajnog pogoršanja uvjeta rada. Prosvjedi su održani u mnogim gradovima.

Preko 5000 prosvjednika, uglavnom radnika u lokalnoj tvornici električnih vlakova, okupilo se 1. lipnja 1962. godine u Novočerkasku na jugu Rusije. Vlasti su im uputile poziv da se raziđu, ali to nije urodilo plodom. Dovedeni su tenkovi koji su još više razbjesnili demonstrante.

Kada nije uspjela zaustaviti gomilu koja se kretala prema gradskoj upravi, ispalivši dva rafala upozorenja, policija je na ljude otvorila vatru. Ubijeno je 26 i ranjeno 87 osoba.

Sovjetsko rukovodstvo je naložilo da se incident zataška. Tijela žrtava nisu predana obiteljima, već su sahranjena tijekom noći na različitim grobljima daleko od grada.

Sedmero ljudi je osuđeno za banditizam i pogubljeno, a 105 je dobilo zatvorske kazne u trajanju od 10 do 15 godina.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće