Početak kraja carstva Nikolaja II.: Činjenice o katastrofi u Rusko-japanskom ratu

1. Ratna mornarica Rusije doživjela je najveći poraz u povijesti

Najveći poraz na moru u svojoj povijesti Rusija je doživjela u Cušimskom tjesnacu između Japana i Koreje 27. i 28. svibnja 1905. Tada je daleko nadmoćnija japanska flota s 89 brodova potpuno uništila Drugu tihooceansku flotu koja je imala 38 ratnih brodova.

U Rusko-japanskom ratu 1904.-1905. dosta je oštećen ruski ratni brod "Orjol" (koji se predao Japancima u bitci kod Cušime 27. i 28. svibnja 1905.).

Getty Images

Japanci nisu bili samo brojno nadmoćniji. Većina japanskih brodova je bila dvostruko brža od ruskih, modernija i bolje opremljena. Pored toga, japanski mornari su imali daleko više ratnog iskustva.

U bitci je potopljen 21 ruski brod, 7 je zarobljeno, a 6 brodova je našlo utočište u neutralnim lukama gdje su zatim internirani. Samo par brodova se uspjelo spasiti.

Poslije cušimske katastrofe Rusko Carstvo više nije bilo vojno-pomorska supersila. Nekoliko desetljeća nakon toga i sama riječ "Cušima" bila je sinonim za potpuni krah.

2. Crna Gora kao saveznica Rusije nastavila je "ratovati" s Japanom duže od jednog stoljeća

U znak zahvalnosti Rusiji za njezinu dugoročnu političku i ekonomsku podršku kneževina Crna Gora je također objavila rat Japanu. To je bila simpatična gesta, s obzirom da crnogorske trupe nisu upućene na Daleki istok u rat protiv Japanaca (otišlo je samo nekoliko dobrovoljaca).

Ruska i japanska delegacija potpisuju mirovni sporazum u Portsmouthu.

Muzej Meiji-mura

Međutim, kada su Rusija i Japan sklopili mirovni sporazum 1905. godine, izgubili su iz vida Crnu Goru, tako da je ona s tehničke strane ostala u ratu s Japanom.

Nakon Prvog svjetskog rata ova zemlja je ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kratko vrijeme je bila "neovisna" kao Kraljevina Crna Gora, talijanska marionetska država u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali Japan tu državu nije priznao, tako da nije sklopljen ni mirovni sporazum.

Tek 2006. godine, nakon što se Crna Gora odvojila od Srbije i ponovno se pojavila na karti svijeta kao zasebna država, dvije su zemlje potpisale odgovarajuće dokumente i tako je službeno okončan "rat" poslije 101 godine.

3. Rusija nije dobila nijednu veću bitku

Ruske trupe nisu dobile nijednu veću bitku u Rusko-japanskom ratu. Nijedna ofenziva nije urodila plodom, pa čak je i dugotrajna junačka obrana tvrđave Port Arthur završena kapitulacijom.

Vjerojatno 1905. godina. Unutrašnjost ruske tvrđave za vrijeme opsade - tragovi projektila oko imitacije topa. Port Arthur.

Getty Images

Pa ipak, nije svaka epizoda ovog rata bila katastrofalna po rusku vojsku. U bitci kod Mukdena (1905.), najvećoj i najkrvavijoj u cijelom ratu, Japanci su imali dvostruko više gubitaka nego Rusi (poginulo je 15 000 Japanaca i 8000 Rusa). Ruska vojska je morala odustati od Mukdena i povući se, ali su Japanci ovu bitku tretirali kao "nesigurnu pobjedu" koja je znatno poljuljala njihovu borbenost.

Uspjeh nije postignut u otvorenoj bitci nego lukavstvom ruskih vojnika. Za vrijeme opsade Port Artura oni su primijetili da dva japanska ratna broda "Hatsuse" i "Yashima" svakodnevno patroliraju istom rutom. Ruski minopolagač "Amur" je iskoristio maglu i krišom minirao tu rutu tako da su dva spomenuta broda narednog dana uništena.

4. Japanski general koji je zauzeo rusku tvrđavu izvršio je samoubojstvo

Treća japanska armija na čelu s generalom Nogijem Maresukeom držala je pod opsadom rusku tvrđavu Port Arthur u kineskoj provinciji Liaoning od srpnja 1904. godine. Tvrđava se dugo branila, sve do 2. siječnja 1905. U opsadi su Japanci izgubili 56 000 vojnika. Poginula su i dva Nogijeva sina.

General Nogi, japanski vojskovođa koji je zauzeo Port Arthur u Rusko-japanskom ratu 1904.-1905.

Getty Images

Kada je tvrđava konačno kapitulirala, Maresuke je proglašen japanskim narodnim herojem. On je, međutim, te događaje doživio sasvim drugačije.

General je poslije rata osobno podnio raport japanskom caru Meijiju da je tvrđava osvojena, ali je bio potišten, zaplakao je i zatražio oprost zbog pogibije tolikih japanskih vojnika.

Maresuke je zamolio vladara za dozvolu da izvrši ritualno samoubojstvo seppuku. Meiji nije želio okriviti generala, tako da je molba odbijena i Maresuke nije mogao učiniti što je namjerio, bar dok je car bio živ.

Nogi Maresuke je nastavio živjeti običnim životom, postao je učitelj budućeg cara Hirohita i gradio bolnice za ranjene vojnike i spomenike japanskim i ruskim vojnicima koji su poginuli u ratu.

Međutim, poslije careve smrti Maresuke je smatrao da je slobodan i da zabrana više ne vrijedi, te je ubrzo zatim, 13. rujna 1912., izvršio samoubojstvo zajedno sa svojom suprugom.