Snajperist s 237 potvrđenih pogodaka: Wehrmacht je za Pasarovu glavu nudio 100 tisuća rajhsmaraka

Danas vam predstavljamo Heroja Ruske Federacije Maksima Aleksandroviča Pasara, koji je tijekom Velikog domovinskom rata likvidirao ukupno 237 neprijateljskih vojnika i časnika. Maksim se rodio u selu Nižnji Katar (danas Nanajska regija Habarovskog kraja) na ruskom Dalekom istoku 30. kolovoza 1923. godine. Od malih nogu je zajedno sa svojim ocem išao u lov, što je tradicija među Nanajcima. U istom mjestu je pohađao i školu.

Po početku rata ovaj se oštroumni mladić s nepunih 20 godina dobrovoljno prijavio da brani domovinu. S grupom dobrovoljaca se našao u jedinicama Sjeverozapadnog fronta, gdje je zahvaljujući vještom baratanju puškom odmah primijećen od strane časnika i upućen na obuku za snajperiste. On je u svibnju 1942. godine ekspresno završio obuku za snajperista i odmah poslan na front, gdje je za vrlo kratko vrijeme likvidirao 21 neprijateljskog vojnika.

Početkom srpnja 1942. godine njegova matična jedinica postaje 117. pješadijska pukovnija koja se nalazila u sastavu 23. pješadijske divizije Crvene armije. Ova divizija je po potrebi bila dio 21. armije Staljingradskog fronta i 65. armije Donskog fronta.

Prema svjedočenju s fronta, Maksim je bio jedan od najučinkovitijih snajperista Crvene armije za vrijeme prijelomne faze Staljingradska bitke. Pasar je uništio preko 200 neprijateljskih vojnika i časnika u razrušenom labirintu staljingradskih ulica. Tako je razorno djelovao na moral njemačkih vojnika da je za Pasarovu glavu raspisana nagrada od 100 tisuća rajhsmaraka.

Zapovjedništvo Crvene armije je potom odlučilo ovog čovjeka iskoristiti da svoje znanje prenese i na novopridošle borce, koji su imali početnog talenta za ustrojbeno mjesto snajperista. On je u razdoblju između velikih bitaka držao poduku u svojoj 117. pješadijskoj pukovniji, koja je urodila plodom. Naime, samo ova pukovinija je u snajperskim djelovanjima uništila 775 neprijateljskih meta. Njegova metodika obuke, kao i taktika upotrebe snajperista u formaciji ranga pukovnije, objavljena je i u vojničkim novinama koje su tiskane specijalno za borce 23. pješadijske divizije Crvene armije. Ova divizija je bila jedna od najkvalitetnijih formacija Crvene armije, koja je praktički cijelo vrijeme rata bila u neposrednom borbenom dodiru s neprijateljem.

Krajem 1942. godine, u žestokoj borbi s nadmoćnijim njemačkim snagama Pasar zadobiva kontuziju, međutim, nastavlja se boriti bez obzira na ozljede. Mjesec dana kasnije (22. siječnja 1943. godine), Pasar sudjeluje u operaciji Crvene armije u rajonu sela Pesčanka (Staljingradska oblast) gdje osigurava potporu pješadijskim jedinicama 117. pukovnije. U jednom je trenutku streljački stroj pukovnije upao u unakrsnu paljbu ukopanih mitraljeskih odjela neprijatelja, koji su bili zamaskirani. Da bi se rasčistila potencijalno vrlo opasna situacija i osigurala dinamika u izvođenju napada, angažirani su snajperisti koje je predvodio Maksim.

Pasar je uspio približiti se neprijatelju na svega 100 metara udaljenosti, odakle je s pogodnog mjesta uništio dvije njemačke mitraljeske pozicije s kompletnom njihovom poslugom. Na ovaj način deblokirane su jedinice 117. pješadijske pukovnije koje se konačno mogle nastaviti svoj napad.

Međutim, prilikom likvidacije neprijateljskih mitraljeskih gnijezda, došlo je do žestoke razmjene vatre gdje su Nijemci po poziciji gdje se nalazio sovjetski snajperist koncentrirali gotovo cjelokupnu vatru svojih jedinica, koje su bile u neposrednom vatrenom dodiru s Pasarom. Djelovali su PA flakovi i artiljerija. Tom prilikom je smrtno ranjen i Pasar, koji je ubrzo podlegao ozljedama.

Čuveni snajperist Crvena armije Maksim Aleksandrovič Pasar pokopan u zajedničkoj grobnici palih boraca čiji spomenik se nalazi na trgu naseljenog mjesta Gorodišje u Volgogradskoj oblasti. Kada je poginuo imao je 19 godina.

Odlikovan je visokim vojnim ordenima Crvene armije. Međutim, ukazom predsjednika Ruske Federacije V. V. Putina koji je potpisan 16. veljače 2010. godine ovaj junak je dobio orden koji mu je svakako pripadao, orden Heroja Ruske Federacije.

Prema zahtjevu obitelji, orden "Zlatne Zvijezde" je ustupljen Habarovskom muzeju.

Danas njegovo ime nose osnovna škola i Dom kulture koji se nalaze u njegovom rodnom mjestu. Jedna od ulica u Volgogradu (Staljingradu) nosi njegovo ime. Na kuću u kojoj se rodio postavljena je i memorijalna ploča.