Prebjegao u SSSR kako bi spasio živu glavu, a vratio se kao veliki diktator Sjeverne Koreje

Kada se kapetanu sovjetske vojske rodio sin u malenom ruskom selu Vjatsko na obali rijeke Amur, koja dijeli Daleki istok Rusije od sjeveroistočne Kine, djetetu su dali rusko ime Jurij, iako su mu i otac i majka po nacionalnosti bili Korejci.

Kim Il-sung 1927. godine.

Javna domena

Danas žitelji Sjeverne Koreje uče svoju djecu da je prvo dijete budućeg osnivača korejskog sjevera Kim Il-sunga rođeno u veljači 1942. u drvenoj kućici na najvišoj planini Korejskog poluotoka gdje je njegov otac rukovodio partizanskim odredom. Pa ipak, to nije bilo baš tako. U veljači 1942. godine sudbina Kim Il-sunga bila je daleko više vezana za Rusiju nego za Koreju.

Bijeg šačice partizana

Život budućeg diktatora Sjeverne Koreje u SSSR-u počeo je poslije oružane akcije koju su korejski partizani izveli protiv japanskih kolonijalnih snaga, u čijim je rukama tada bio teritorij Korejskog poluotoka.

Japanska kolonijalna politika je izazvala otpor stanovništva poluotoka tako da su pojedini Korejci formirali partizanske odrede za borbu protiv okupatora. Partizanima se pridružio i budući osnivač sjevernokorejske države, mladi Kim Il-sung, ali je sredinom 1930-ih malo tko znao za njega.

Kim Il-sung (drugi red, u sredini) s borcima svog odreda.

Javna domena

Ovaj 25-godišnji partizan se pročuo poslije borbe kod Pochonboa u lipnju 1937. Partizanski odred u kojem je bio mladi Kim Il-sung uspio je prijeći rijeku Jalu i zauzeti nekoliko strateških objekata u Pochonbou. Korejski partizani su pobili japanske policajce, oslobodili zatvorenike i spalili nekoliko administrativnih objekata.

Poslije bitke kod Pochonboa Japanci su smatrali da je partizan Kim Il-sung jedan od najopasnijih i najtraženijih bandita na okupiranom teritoriju i organizirali su pravi lov na njega.

Japan je odlučio jednom zauvijek završiti s korejskim partizanima i poslao je u Mandžuriju kaznene odrede. Mnogi Kim Il-sungovi prijatelji su tada poginuli u borbama, a korejski partizanski pokret je znatno oslabio. Stanje je postalo kritično krajem 1940. Kim Il-sung je potražio spas na drugoj obali Amura. Zajedno s grupicom partizana je prešao rijeku i skrivao se na teritoriju Sovjetskog Saveza.

Neprimjetan život u SSSR-u

Slijeva nadesno: Kim Il-sung, A. I. Mikojan, Andrej Gromijko, Pak Huen Yung i Hong Myung Hui prolaze ispred počasne straže na Jaroslavskoj željezničkoj stanici, Moskva (ožujak 1949.).

Arhiv korejske povijesti

U ono vrijeme se često događalo da korejski partizani prebjegnu u Sovjetski Savez. Ruska vojska je bjegunce obično držala neko vrijeme u karanteni radi provjere, a zatim bi svatko od njih našao sebi neko zanimanje. "Pojedini su odlučili služiti u Crvenoj armiji, a drugi su primili sovjetsko državljanstvo i živjeli na selu, ili, što je bilo rjeđe, radili neki drugi posao", piše povjesničar Andrej Lanjkov u knjizi posvećenoj Sjevernoj Koreji.

Nakon nekoliko mjeseci provedenih u sovjetskom kampu za provjeru korejskih partizana, Kim Il-sung je primljen u Habarovsku vojnu školu za pješadince koju je dvije godine pohađao pod rukovodstvom sovjetskih časnika.

"Kim Il-sung se konačno mogao odmoriti i osjećati sigurno, prvi put poslije deset godina opasnog partizanskog života, punog skitanja, gladi i zamora", piše Lanjkov. Upravo kod Habarovska je Kim Il-sungova supruga i suborkinja Jong Suk Kim rodila sina koji će po rođenju biti registriran kao Jurij Irsenovič Kim, ali kojem je bilo suđeno da svjetsku slavu stekne kao nasljednik svoga oca i inicijator sjevernokorejskog nuklearnog programa, ali već pod drugim imenom - Kim Jong-il.

Kapetan sovjetske vojske

Kim Il-sung, osnivač Sjeverne Koreje, drži govor na velikom mitingu u Pjongjangu, srpanj 1953.

Reuters

Sovjetski vojni vrh je 1942. godine od partizana koji su se skrivali u Sovjetskom Savezu formirao 88. zasebnu streljačku brigadu s dva kineska i jednim korejskim bataljunom.

Kineski partizan Zhou Baozhong, koji je postavljen na čelo internacionalne brigade, poznavao je Kim Il-sunga još iz razdoblja partizanskih borbi, tako da je po njegovoj preporuci ovaj imenovan za zapovjednika korejskog bataljuna. Kim Il-sung je dobio i zvanje kapetana Radničko-seljačke Crvene armije.

Prema mišljenju ruskog časnika koji je obučavao korejske vojnike, "kapetan Crvene armije Kim bio je dobar momak, druželjubiv, otvoren i veseo", ispričao je za list Kommersant Vladimir Tolstikov, bivši predstavnik sovjetskog informbiroa u Pjongjangu, koji je osobno komunicirao s mnogim sudionicima događaja sudbonosnih za Koreju, pa i s Kim Il-sungom.

Novoformirana 88. brigada nije sudjelovala u ratu protiv Japana, a kada je Japan kapitulirao potpuno je rasformirana. Cijeli taj rat Kim Il-sung je proveo u dubokoj pozadini, u teško prohodnim ruskim šumama Habarovskog kraja.

Glavni tajnik Centralnog komiteta Radničke partije Koreje, predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il-sung, i delegacija visokih partijskih i državnih dužnosnika Sjeverne Koreje tijekom posjeta Moskvi na Crvenom trgu.

Vasilij Jegorov/TASS

"Prema sjećanjima suvremenika, Kim Il-sung je tada prilično jasno sagledavao svoju budućnost, smatrajući da će služiti vojsku, završiti vojnu akademiju i zapovijedati pukovnijom ili divizijom. Tko zna što bi bilo da je kotač povijesti skrenuo malo ustranu? Vrlo je moguće da bi danas negdje u Moskvi živio umirovljeni pukovnik ili čak general-bojnik Crvene armije Kim Il-sung, a njegov sin Jurij bi radio u nekom moskovskom znanstveno-istraživačkom institutu", piše povjesničar Lanjkov.

Međutim, sovjetsko zapovjedništvo je imalo drugačije planove. Ovom partizanu je naređeno da osigura vezu između korejskih vojnika i mještana u Pjongjangu. "Najveći grad koji je ruska vojska zauzela bio je Pjongjang, a najviše zvanje među korejskim časnicima 88. brigade imao je Kim Il-sung, tako da nije ništa čudno u tome što je upravo on imenovan za pomoćnika zapovjednika buduće sjevernokorejske prijestolnice", piše Lanjkov.

Na svečanom mitingu na stadionu u Pjongjangu 14. listopada 1945. godine sovjetski general Ivan Čistjakov predstavio je korejskom narodu "narodnog heroja" i "čuvenog partizanskog čelnika" Kim Il-sunga, a ovaj je, sa svoje strane, održao govor u kojem je podržao sovjetsku oslobodilačku vojsku. Od tog trenutka je počeo preobražaj običnog kapetana sovjetske vojske u velikog vođu Kima Il-sunga.

U narednim godinama je vlast u Sjevernoj Koreji bila potpuno koncentrirana u rukama diktatora, a zemlja je postala najizoliranije mjesto na planetu.

Glavni tajnik CK Radničke partije Koreje i predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il-sung na peronu. 1984.

Viktor Budan/TASS

"Često smo komunicirali u nekim službenim situcijama", sjeća se svojih susreta s Kimom Il-sungom bivši predstavnik sovjetskog informbiroa u Pjongjangu Vladimir Tolstikov. "On je govorio ruski, premda ne baš dobro. Zapamtio sam dvije fraze koje je često ponavljao: 'Narodu se treba klanjati kao nebu' i 'Ako se i nebo obruši na nas, naći ćemo izlaz'". Po svemu sudeći, vlasti Sjeverne Koreje u ovu drugu mudrost njezinog osnivača i dan-danas slijepo vjeruju.