"Juriš mrtvaca": Kako su smrtno ranjeni ruski vojnici zaustavili njemačku ofenzivu

Kada su Nijemci 6. kolovoza 1915. godine napali rusku tvrđavu Osovec smrtonosnim bojnim otrovima činilo se da ruski garnizon neće preživjeti.

Plinske maske koje su posjedovali Rusi nisu ih mogle zaštiti, tako da su svi bili praktički osuđeni na smrt. Nijemci su mislili da im je preostalo samo da se "ušetaju" u tvrđavu, ali je ta njihova "šetnja" prerasla u pravi kaos.

Umjesto da zateknu gomilu leševa, Nijemci su naišli na ruske vojnike koji su ličili na mrtvace, ali su nezadrživo krenuli u napad. Bili su umotani u krvave krpe, iskašljavali su krv i koristili posljednje atome snage, ali su ipak potjerali zaprepaštene Nijemce u bijeg. Taj napad je ušao u povijest kao "juriš mrtvaca".

Nesalomljivi duh

Tvrđava Osovec se nalazi blizu poljskog grada Belostoka. Ona je Nijemcima bila "kost u grlu" jer im je zadržavala trupe na sjeveroistoku Poljske i sprječavala njihovo daljnje napredovanje.

Tvrđava je prvi put napadnuta u rujnu 1914. ali je zahvaljujući zrakoplovima i topništvu izdržala sve neprijateljske napade. poslije neuspešnih pokušaja da zauzmu ovo rusko uporište Nijemci su poduzeli drastičnije mjere.

Sergej Hmeljkov

6. kolovoza 1915. godine pustili su klor na tvrđavu. Sergej Hmeljkov, jedan od branitelja tvrđave koji je preživio ovaj napad bojnim otrovima, kasnije je napisao: "Svi koji su bili na otvorenom u tvrđavi smrtno su otrovani... Trava je pocrnila, latice na cvijeću su otpale... Meso, maslac, slanina i povrće su bili kontaminirani i više nisu bili za upotrebu."

Katastrofa

"Tvrđava uopće nije bila spremna za bojne otrove. Nisu postojali nikakvi planovi niti sredstva za kolektivnu i individualnu zaštitu garnizona. Postojale su samo plinske maske, ali od njih nije bilo puno koristi", napisao je Hmeljkov.

U većini objekata i utvrđenih položaja nije bilo umjetne ventilacije niti bilo nikakvih generatora kisika.

Tri čete 226. zemljanskog puka bile su uništene. Preživjelo je oko 100 vojnika iz Četvrte čete. Njemački vojnici su stavili plinske maske i neprimjetno krenuli prema tvrđavi, uvjereni da je cijeli garnizon potpuno uništen.

Juriš mrtvaca

Prva linija ruske obrane je bila savladana i neprijatelj je prešao zidine i ušao u tvrđavu. Tu su ga međutim,dočekali preživjeli vojnici Trinaeste čete na čelu sa potporučnikom V. Kotlinskim. Oni su krenuli u legendarni kontranapad koji je danas poznat kao "juriš mrtvaca".

Vladimir Kotlinski

"Ne mogu opisati ozlojeđenost i gnjev s kojim su naši vojnici jurišali na svoje trovače Nijemce. Razjarene ruske vojnike nije mogla zaustaviti ni jaka vatra iz pušaka i mitraljeza, ni šrapneli koji su fijukali na sve strane", napisao je 1915. godine u listu "Pskovski život" nepoznati preživjeli sudionik ovog napada.

Šezdeset ruskih vojnika je otvorilo vatru. Lica su im bila umotana u krvave tkanine, oni su drhtali, kašljali i ispljuvavali komadiće svojih pluća na okrvavljene košulje. "Onako izmučeni i otrovani krenuli su na juriš s jednim jedinim ciljem: da pobiju Nijemce", piše svjedok.

Zaprepašteni izgledom "mrtvih" ruskih vojnika i silinom njihovog napada Nijemci udariše u panični bijeg ostavljajući mitraljeze i upadajući u smrtonosnu klopku bodljikave žice koju su sami prethodno postavili.

Iskoristivši faktor iznenađenja 8. i 14. četa su ponovo zauzele glavni bedem i vratile Nijemce na početne položaje. Vođa "juriša mrtvaca" i spasilac tvrđave, potporučnik Kotlinski teško je ranjen i iste večeri je podlegao ranama.

Napuštanje Osoveca

I pored hrabrosti ruskih vojnika tvrđavu nije bilo moguće dugo braniti. U travnju i svibnuju 1915. godine austrijske i njemačke trupe su izvršile proboj ruskog fronta u Rusiji i Galiciji.

Osovec u rujnu 1915. godine. Njemačka fotografija.

Tvrđava je do kolovoza pokrivala strateško povlačenje ruskih trupa, a dalja obrana tvrđave nije imala smisla. Ruski garnizon je 22. kolovoza napustio Osovec organizirano i bez gubitaka uništivši za sobom glavne bedeme i utvrđene položaje.

Kontranapadom koji je predvodio Kotlinski spriječen je pokušaj Nijemaca da zauzmu tvrđavu i spašene su tisuće ljudskih života. Priča o ovom povijesnom događaju bila bi sasvim drukčija da je njemački napad 6. kolovoza bio uspješan.