Trump poziva na američko povlačenje iz INF-a – No zašto je sporazum prvobitno potpisan?

Predsjednik Donald Trump je 21. listopada izjavio da se Sjedinjenje Države planiraju povući iz Sporazuma o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa (INF), kojeg su 1987. potpisali tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan i sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov.

"Raskinut ćemo taj sporazum i povući se iz njega", kazao je Trump novinarima na skupu u Nevadi.

Dok politički analitičari raspravljaju o mogućim posljedicama, važno je razumjeti što je izvorni sporazum značio. Put do INF-a nije bio lak - Europa je bila na rubu nuklearnog rata. Da bismo razumjeli važnost ovog sporazuma, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja.

1. Koja je bila priča s projektilima 1980-ih?

SSSR je 1977. godine, u sklopu planova modernizacije svog arsenala, predstavio novi projektil koji je trebao biti razmješten u istočnoj Europi - SS-20 Saber srednjeg dometa. To je za zapadnu Europu bila šokantna vijest: tri nuklearne bojne glave od 150 kilotona nisu bile regulirane postojećim sporazumima o naoružanju i mogle su pogoditi bilo koji grad u zapadnoj Europi i pretvoriti ga u ruševine prije no što bi NATO i SAD mogli reagirati.

2. Samo malo, što je točno projektil srednjeg dometa?

Prema međunarodnoj klasifikaciji, ova kategorija nuklearnih snaga uključuje nuklearne projektile dometa od 500 do 1000 km (kratki domet) i od 1000 do 5500 km (srednji domet). Takve rakete do svojih ciljeva mogu doći brže od interkontinentalnih balističkih projektila, a, što je najvažnije, njihov relativno kratki domet je značio da nisu bili obuhvaćeni sporazumom o ograničenju strateškog naoružanja SALT 1 iz 1972. godine.

3. Zašto je SSSR prijetio Europi?

Cilj je bio zamijeniti stare SS-4 i SS-5 projektilima SS-20 i zajamčiti sovjetsku nadmoć u Europi. Ipak, takav je korak pridonio brzom pogoršanju odnosa sa Zapadom.

"I Zapad i Kina su bili ozbiljno zabrinuti oko razmještanja tog naoružanja", pisao je povjesničar Aleksej Bogaturov. "To se smatralo dokazom da se Sovjeti pripremaju za ograničeni nuklearni rat."

Zapadna Europa se osjećala najranjivije: potencijalni masivni sovjetski napad je mogao uništiti cijelu europsku vojnu infrastrukturu prije nego što bi njezini američki saveznici uopće mogli reagirati.

4. Kakva je bila reakcija Zapada?

Sjedinjene Države su kao vođe NATO-a reagirale odlučno. 1983. godine su razmješteni novi američki projektili: Pershing II u Zapadnoj Njemačkoj i nekoliko drugih krstarećih raketa u Belgiji, Italiji, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Te su rakete mogle pogoditi ciljeve u većini europskih teritorija pod kontrolom SSSR-a.

5. Što se dogodilo nakon toga?

I sovjetski i zapadni političari su shvaćali da je smanjenje napetosti bilo neophodno: Europa je bila bure baruta koje samo što nije eksplodiralo. Nekoliko krugova pregovora je propalo, čemu je u velikoj mjeri pridonijelo to što su trojica sovjetskih čelnika - Leonid Brežnjev, Jurij Andropov i Konstantin Černjenko - tijekom pregovora preminuli. Sporazum su konačno postigli i potpisali Mihail Gorbačov i Ronald Reagan 1987. godine.

Sporazum INF je pozvao i SAD i SSSR da rastave sve svoje projektile kratkog i srednjeg dometa (one dometa od 500 do 5500 km). Osim toga, Moskva je morala uništiti projektile i u Europi i u Aziji.

Obje su strane ispunile uvjete sporazuma - SSSR je uništio 1846 raketnih sustava, a SAD njih 846.

"Bio je to napredak: po prvi puta u povijesti obje su se strane uspjele dogovoriti oko rastavljanja cijele klase potpuno novog, visokoučinkovitog oružja, što je stvarno poboljšalo situaciju u Europi i na Dalekom istoku", napisao je Aleksej Bogaturov.

Sporazum INF je postao prijelomna točka u okončanju Hladnog rata, smanjenju međunarodnih napetosti i mijenjanju svijeta nabolje. Sada bi taj uspjeh mogao biti poništen.