Tri američka predsjednika orna za borbu protiv SSSR-a

John Kennedy i Nikita Hruščov, 1961.

Getty Images
Tijekom čitavog su hladnog rata američko-sovjetski odnosi bili zategnuti, no nekolicina američkih predsjednika se zaista trudila zaoštriti ih još i više.

Harry S. Truman

"Ako vidimo da Njemačka pobjeđuje, trebamo pomoći Rusiji, a ako Rusija pobjeđuje, trebamo pomoći Njemačkoj i tako ih pustiti da se što više poubijaju, iako ne bismo željeli vidjeti da Hitler pobijedi ni pod kojim okolnostima."

Ovo je izjava koju je u ljeto 1941. godine dao američki senator Harry Truman, tjedan dana nakon što je Njemačka napala SSSR, nanijevši Crvenoj armiji teške gubitke i prisilivši je na povlačenje. Kada je postao predsjednik u travnju 1945. godine, njegov odnos prema Moskvi ostao je jednako neprijateljski, iako su dvije zemlje provele nekoliko godina u zajedničkoj borbi protiv nacista.

Truman je na čelo američke administracije došao poslije smrti Franklina Roosevelta koji je podržavao ideju poslijeratne suradnje među velikim silama. Iako je Truman bio Rooseveltov potpredsjednik, nije dijelio stavove svog pretpostavljenog. Prema riječima Andreja Gromika, povjesničara i sina čuvenog sovjetskog ministra vanjskih poslova, "Truman nije vjerovao u međunarodno partnerstvo 'velike trojke': SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a. On nije smatrao da je za američke nacionalne interese potrebna suradnja između Moskve i Washingtona, bilo kao strateških saveznika, bilo kao partnera." (link na ruskom)

Samo dva tjedna nakon što je preuzeo vlast, Truman je imao sastanak sa sovjetskim ministrom vanjskih poslova Vjačeslavom Molotovom. Način na koji je američki predsjednik razgovarao sa sovjetskim dužnosnikom bio je takav da se Molotov požalio da nitko s njim u životu nije tako razgovarao. Ruski ministar je kasnije rekao da je ovaj razgovor bio uvod u novu eru odnosa između dviju zemalja i da je označio početak hladnog rata.

Truman i Vjačeslav Molotov

Godinu dana kasnije Churchill je održao čuveni govor u Fultonu na američkom koledžu u državi Missouri, gdje je došao na Trumanov poziv. Kada je prošlo još godinu dana, američki predsjednik je predstavio svoju vanjskopolitičku doktrinu, koja je za cilj imala odvraćanje SSSR-a te j vodila ka osnovanju NATO-a.

Ova doktrina je, prema riječima povjesničara Erica Fonera, "dala presedan za američku potporu antikomunističkim režimima diljem svijeta, bez obzira nato koliko nedemokratski oni bili, kao i za stvaranje nekoliko globalnih vojnih saveza usmjerenih protiv Sovjetskog Saveza."

John Kennedy

Problemi Sovjetskog Saveza s Johnom Kennedyjem počeli su oko Kube. Moskva je objeručke podržala kubansku revoluciju 1959. godine i bila je duboko zgrožena pokušajem da se s vlasti svrgne Fidel Castro, koji je organizirala CIA u obliku invazije u Zaljevu svinja 1961. godine, što je odobrio Kennedy.

Zatim, Kennedy nije bio spreman popustiti kada se radilo o statusu Zapadnog Berlina i proglasiti ga demilitariziranim slobodnim gradom, kako je predložila Moskva. Konflikt koji je uslijedio doveo je do zategnute situacije na graničnom kontrolnom punktu C (koji je zapamćen kao Checkpoint Charlie), kada su američki i sovjetski tenkovi 27. listopada 1961. godine proveli noć s cijevima okrenutim jedni prema drugima, spremni započet novi svjetski rat.

U to vrijeme, poslije osobnog sastanka između Kennedyja i Nikite Hruščova u Beču 1961. godine, sovjetski lider je skupini novinara rekao da je "američki predsjednik prilično neiskusan".

Kako je kasnije rekao jedan od ovih novinara, nezrelost američkog lidera koju je opazio Hruščov možda je utjecala na to da on 1962. godine pošalje nuklearne balističke rakete na Kubu.

Svijet je ponovno bio na rubu Trećeg svjetskog rata. Zbog Kennedyjeve odlučnosti i odbijanja da popusti, Moskva je morala povući svoje rakete s Kube, premda se pritom Washington složio da će svoje nuklearno oružje povući iz Turske. Prema jednom sovjetskom diplomat, rakete Moskve na Kubi spriječile su Ameriku da u studenom 1962. godine ponovi invaziju na otok.

Ronald Reagan

Četrdeseti američki predsjednik je od samog početka svog mandata 1981. godine zauzeo neprijateljski stav prema SSSR-u. On je bio taj koji je Sovjetski Savez prozvao "carstvom zla" i koji se našalio da će bombardirati SSSR.

"Moji američki sugrađani, drago mi je što vas mogu obavijestiti da sam danas potpisao dokument kojim se Rusija zauvijek stavlja izvan zakona. Bombardiranje počinjemo za pet minuta", rekao je američki predsjednik uoči svog redovnog obraćanja naciji preko radija. Iako ova šala tada nije emitirana, ona je snimljena i procurila je u javnost, izazvavši uznemirenost među sovjetskim vojnim i državnim dužnosnicima.

Za vrijeme Reaganove vlasti Sjedinjene Države su pružale svesrdnu podršku mudžahedinima u Afganistanu koji se se borili protiv afganistanske vladine vojske i sovjetskih trupa. Predsjednik je također pristao rakete Pershing II razmjestiti u zapadnoj Europi i na taj način povećati napetosti u odnosima s Moskvom.

Međutim, najveću zabrinutost Sovjetskog Saveza izazivali su Reaganovi planovi da u svemiru razmjesti masivni raketni obrambeni sustav. Ovaj plan je nosio naziv Strateška obrambena inicijativa, a poznat je i kao "rat zvijezda". Mogući novi val utrke u naoružanju i militarizacije svemira ozbiljno je zabrinuo sovjetsko rukovodstvo. Kada je Mihail Gorbačov postao glavni tajnik, pitanje je bilo među ključnima u njegovim razgovorima s Reaganom, koji mu se u početku nije svidio i kojeg je opisao kao dinosaura.

Reagan i Gorbačov

Raeganovo prilično bizarno ponašanje prema Rusiji nije bilo očito samo u slučaju "šale o bombardiranju". Prije nekoliko godina mediji su objavili da se Reagan, koji je na raspolaganju imao čitav niz obavještajnih agencija i političkih instituta svake vrste, uoči važnih pregovora s Kremljom oslanjao na trilere Toma Clancyja kako bi bolje razumio Rusiju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće