Teško je zamisliti svijet bez Coca-Cole. Voljeli je ili ne, ona je uvijek tu, neizbježno slatko iskušenje za one koji je piju i nešto što neprekidno moraju odbijati oni koji je izbjegavaju. Ona je zaštitni znak potrošačkog društva i to uz podršku Djeda Božičnjaka. Nije nikakvo čudo što je Sovjetski Savez pokušao spriječiti da se najpoznatije bezalkoholno piće na svijetu prelije preko Željezne zavjese.
Global Look Press
Međutim, svako pravilo ima svoj izuzetak. Kada je general Crvene vojske, Georgij Žukov krajem Drugog svjetskog rata izrazio želju za karameliziranim gaziranim napitkom, njegova želja ne samo da je ispunjena, nego je američka kompanija učinila puno više od toga i za odlikovanog ratnog heroja proizvela specijalnu seriju ovog pića.
Piće razdora
"Coka-Cola, piće koje uzvraća udarac" – možemo pročitati na reklami za Coka-Colu iz 1943. godine. Drugi slogan glasi: "Uzmi Coka-Colu = Vojniče, osvježi se”. Ideja o tome da je Coca-Cola simbol Amerike i američkog planetarnog prisustva nije samo obična izmišljotina. To je zapravo imidž koji je sam brend agresivno promovirao tokom čitave svoje povijesti. Slike vojnika koji ispija ledenu bocu Coca-Cole ("okus doma”) preplavile su cijeli svijet.
Getty Images
Sovjetski Savez nije bio potpuno imun na zapadno brendiranje: tvrtka "Ford” je odigrala značajnu ulogu u sovjetskom projektu industralizacije 30-ih godina 20. stoljeća, dok je "Pepsi” postao prvi masovni američki brend u SSSR-u 70-ih godina. Coca-Cola je međutim bila nešto sasvim drugo. Tom Standige, autor knjige "Povijest svijeta u šest čaša”, tvrdi da je "Coca-Cola” dugo izbjegavala sovjetskog diva iz marketinških razloga, plašeći se da će njen profit puniti državnu blagajnu.
Pukotina između komunizma i kapitalizma koju je ispunila Coca-Cola bila je jasno vidljiva. Prvi čovjek koji ju je prešao nije bio kapitalist, već maršal Žukov, čovjek koji je naciste izbacio iz Staljingrada i tjerao ih sve do Berlina.
Međutim, jednostavno nije bilo moguće vidjeti ga kako pije američko piće.
Žukovljeva bijela Cola
Priča se da je Žukov prvi put probao Coka-Colu kada mu je ponudio general Dwight Eisenhower i da je odmah podlegao njenim čarima. Uhvaćen između čekića i nakovnja, novi "ivisnik od Coca-Coli", Žukov ae sada morao snalaziti balansirajući između svoje slatke strasti i odanosti ideologiji.
Kakvo rješenje je pronašao? "Bijelu Coka-Colu."
Kako navodi Mark Pendergrast u knjizi "Za Boga, domovinu i Coka-Colu", za Žukovljev problem saznao je general Mark V. Clark, američki zapovjednik u Austriji 1946. godine. "Coka-Cola” je dobila posebnu molbu da napravi bezbojno gazirano piće. Njegov jedini zahtjev je bio da se piće ne "toči u onu smiješnu bocu” i da bude "druge boje".
Finalni proizvod, koji je proizveden u Bruxellesu, nije sadržavao karamelu i bio je pakirvan u boce s ravnim rubom. S kakvim ciljem? Kako bi bijela Coca-Cola ličila na votku i postala znatno prihvatljivije piće u sovjetskoj javnosti od navodne kapitalističke "otpadne vode". Na čepu se čak našla i crvena zvijezda, kao prihvatljiv oblik suradnje u okviru brendiranja komunističke Coca-Cole.
Za svoj trud "Coca-Cola" je dobila slobodan prolaz u dijelove Beča pod sovjetskom kontrolom bez birokratskih peripetija. Projekt bijele Coca-Cole obustavljen je nakon što je 1946. godine proizvedeno 50 gajbi za Žukova. Iako je to bilo više od diskretne usluge između dva generala, ovaj slučaj je karakterističan za vrijeme prije hladnog rata, kada su visoki sovjetski i američki dužnosnici ulagali puno truda kako bi podržali savezništvo između dvije zemlje.
I mada nije doživio da vidi daljnju sudbinu svoje ideje, Žukov je na neki način bio vizionar. 1992. godine "Coca-Cola” je proizvela svoju "Tab Clear” kristalnu Colu, koja je na tržištu opstala do 1994.