Crvena armija i ruski narod su do kraja 1943. velikim žrtvama i epskom hrabrošću uspjeli potući nacističke zavojevače pred vratima Moskve, u ruševinama Staljingrada, na krševitom Kavkazu, po stepama oko Kurska i drugdje, i tako razbiti iluziju hitlerovaca o uništenju Sovjetskog Saveza. Front je bio stabiliziran, ali je put do oslobođenja okupiranih ruskih i istočnoeuropskih zemalja, kao i do konačnog uništenja nacističkog zla, bio dug. Upravo u to vrijeme počinje jedna od zanimljivijih priča Velikog domovinskog rata - ona o nastanku tenkovskog bataljuna "Dmitrij Donski" i njegovom ratnom putu.
Prije svega, kada se govori o ovoj jedinstvenoj formaciji Crvene armije, važno je istaknuti da ona predstavlja prvi primjer suradnje između sovjetske države i Ruske pravoslavne crkve. Crkva je od početka njemačke agresije bila uz svoj narod te je pomagala u obrani ruske zemlje jačanjem borbenog duha kroz liturgijsku i propagandnu djelatnost, kao i humanitarnim radom. Međutim, te su aktivnosti vršene na relaciji Crkva - narod, mimo sovjetskog državnog aparata. Tako je Crkva imala i svoj fond za obranu domovine u kojem je donacijama vjernika do listopada 1944. sakupljeno 150 milijuna rubalja. Sveukupno, Ruska pravoslavna crkva je do kraja rata, što svojim sredstvima, što donacijama vjernika, uložila oko 300 milijuna rubalja u pobjedu nad nacistima. Ova sredstva pridruživana su donacijama radnika Sovjetskog Saveza za "Generalni obrambeni fond Crvene armije za opskrbu tenkovima, zrakoplovima i brodovima".
Uvidjevši patriotsku ulogu Ruske crkve i suočivši se s neophodnošću da ujedini čitav narod u borbi protiv zavojevača, sovjetsko državno rukovodstvo je počelo napuštati svoj militantni ateizam, anticrkvenu propagandu i politiku represije prema Crkvi i vjernicima. Tako je nacistički "rat istrebljenja" (Vernichtungskrieg) ostvario gotovo nemoguće - pomirio je boljševičku državu s Ruskom crkvom. Vrhunac tog procesa bio je povijesni susret Josifa Staljina s mitropolitom Sergijem, 4. rujna 1943. godine, na kojem je stari mitropolit izrekao čuvene riječi: "Vaše pobjede su i naše pobjede".
Nekoliko dana kasnije, 8. rujna 1943., Sabor ruskih jerarha je izabrao Sergija za patrijarha moskovskog i cijele Rusije. Jedna od glavnih tema o kojima su (tada još uvijek) mitropolit Sergije i Staljin razgovarali tijekom susreta bilo je formiranje tenkovskog bataljuna donacijama Ruske pravoslavne crkve. To nije bila nova ideja. Sergije je još 30. prosinca 1942., u svom obraćanju pastvi, pozvao vjernike da daju prilog za formiranje tenkovskog bataljuna koji bi nosio ime čuvenog ruskog heroja Dmitrija Donskog: "Neka naš crkveni bataljun nosi sa sobom blagoslov Pravoslavne crkve i neprekidne molitve za pobjedu ruskog oružja. Svima nama će biti ugodna svijest o tome da nismo stajali po strani, nego da je svatko u skladu sa svojim mogućnostima i svojom snagom dao doprinos svetom poslu spasenja domovine."
Novac je do kraja 1943. bio sakupljen, pa je uz Staljinovo odobrenje te zime otpočelo formiranje ove nesvakidašnje jedinice. Sam naziv bataljuna je imao veliki simbolički značaj, jer je Dmitrij Donski bio prvi ruski velmoža koji je ustao protiv mongolske vlasti i potom potukao Mongole u čuvenoj bitci na Kulikovskom polju, 8. rujna 1380. godine.
Zato je i svečanost formiranja ove jedinice 7. ožujka 1944. upriličena nadomak Tule, u blizini legendarnog Kulikovskog polja. Tom prilikom je 40 tenkova čuvenog tipa T-34 koje je Ruska pravoslavna crkva kupila predano Prvoj gardijskoj tenkovskoj armiji. Ovom činu prisustvovao je i mitropolit kruticki i kolomenski Nikolaj, što je ujedno bio i prvi javni susret ruskih crkvenih dužnosnika s časnicima i vojnicima Crvene armije. On se tada obratio tenkistima sljedećim riječima: "Tjerajte omraženog neprijatelja iz naše Velike Rusije! Neka vas slavno ime Dmitrija Donskog vodi u bitku za svijetu rusku zemlju! Naprijed, ka pobjedi, braćo vojnici!'' Put ka pobjedi je za ovu jedinicu počeo već u noći s 23. na 24 ožujak 1944., kada se prvi put sudarila s neprijateljem kod Umana u Ukrajini i razbila ga.
Tenkovski bataljun "Dmitrij Donski" je bio kvalitetno opremljen. To je bila jedna od prvih oklopnih formacija Crvene armije koja je dobila modernizirane tenkove tipa T-34/85 (konkretno, posjedovala ih je 19) s topom povećane probojnosti i dometa od 85 mm i snažnijim oklopom. Ipak, njezin glavni adut su bili tenkovi OT-34, što je verzija T-34 s montiranim bacačem plamena (njih je jedinica posjedovala 21).
Bataljun je izrazito uspješno ratovao te se pokazao dostojnim imena junaka koje nosio. Procjenjuje se da je jedinica u samo prva dva mjeseca borbi likvidirala oko 1400 hitlerovaca, uništila i onesposobila 40 topova, stotinjak mitraljeskih gnijezda, 38 tenkova, 17 oklopnih vozila i oko 100 drugih vozila. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, tenkovi ove postrojbe su se našli u muzejima Moskve, Lenjingrada i Tule.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
