Ruska garda: Ilustrirani prikaz povijesti elitnih jedinica u Rusiji

Varvara Gertje/Sputnik
Ove jedinice imaju bogatu povijest - tijekom tri posljednja stoljeća primjenjivale su se u svim važnim sukobima u kojima je sudjelovala Rusija. Bilo je razdoblja kada su ove elitne trupe bile i snažna politička sila, pa su same dovodile careve na prijestolje i svrgavale ih. Ovo je kratka povijest Ruske garde.

1. Povijest Ruske garde, tj. elitnih jedinica ruske vojske, može se pratiti od Petra Velikog, osnivača Ruskog Carstva početkom 18. stoljeća. Priča o ruskim gardistima počinje još od vojnih jedinica koje je osnovao mladi Petar. Bile su to Semjonovska i Preobraženska pukovnija. Rusija nije imala odgovarajuće vojne škole, tako da su ove gardijske jedinice postale svojevrsna školska ustanova ruske vojske.

2. "Igranje rata" je završeno 1700. godine kada su spomenute dvije pukovnije pokazale primjer junaštva u bitci protiv Šveđana. Bitka kod Narve je izgubljena, ali je odlučnost ovih pukovnija omogućila cijeloj vojsci da se povuče. Petar I. je 1706. godine osobno postao pukovnik Preobraženske pukovnije i nosio je uniformu ove jedinice.

3. Petar je povećao plaću gardistima i naredio je da njihove čarape ne budu zelene nego crvene boje. Tako je istaknuta činjenica da su se oni borili u krvi do koljena. Car je osobno pratio proces pripreme novih vojnika za elitne jedinice i često je sam odobravao svakog pojedinačnog kandidata.

4. Kasnije je broj gardijskih pukovnija povećan. Pored toga, one su u 18. stoljeću postale utjecajna politička sila, budući da su gardisti uglavnom bili predstavnici plemstva te su često bili u tijesnoj vezi s carskim dvorom. Mnogi ruski vladari su došli na prijestolje zahvaljujući podršci gardista. Jedna od njih je i Katarina II., najpoznatija ruska carica. Gardisti su se uvijek odlikovali visinom i snagom, a za vrijeme Katarinine vladavine posebno je propisano da pripadnici garde ne mogu biti niži od 182,5 cm (prosječna visina vojnika je tada bila oko 160 cm).

5. Početkom 19. stoljeća garda je ponovo dobila svoju uobičajenu ulogu, a njezini pripadnici su se istaknuli u nekoliko ratova Napoleonovog razdoblja. To je bio slučaj s gardijskim odredima u Borodinskoj bitci kod Moskve, a zatim u "Bitci naroda" u Leipzigu. Ruski car Aleksandar I. je 1814, poslije pobjede nad Napoleonom, svečano umarširao u Pariz u pratnji ruskih gardista.

6. Početkom 20. stoljeća garda je sudjelovala u Rusko-japanskom ratu, a kasnije u gušenju ruske revolucije 1905. U prosincu 1905. car Nikolaj II. je poslao Semjonovsku i Preobražensku pukovniju da uguše pobunu u Moskvi. Pojedini časnici su odbili primiti orden prezirući ulogu policajaca i zbog toga su izbačeni iz pukovnije, a na njihovo mjesto su dovedeni časnici iz jedinica obične vojske.

7. Gardisti su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, posebice u borbama u Istočnoj Pruskoj 1914. godine i opsadi Kovelja 1916. U ovoj drugoj akciji su imali dosta gubitaka. Majka cara Nikolaja II. Marija Fjodorovna u svom dnevniku sa žalošću spominje "nepotrebne gubitke garde". Postoje mišljenja da su veliki gubici u elitnim postrojbama tijekom Prvog svjetskog rata poljuljali gardu kao jednu od najvažnijih sila koje su podržavale kraljevsko prijestolje, i da je to pridonijelo kasnijem ukidanja monarhije.

8. Poslije Revolucije 1917. i svrgavanja cara Nikolaja II. boljševici su pokušali formirati vlastitu gardu. Bili su to crvenogardejci. Te jedinice su se sastojale uglavnom od radnika. S obzirom na to da se radilo o vojnoj formaciji jedne stranke, postojali su problemi s nabavom oružja. Zbog toga su, po riječima povjesničara, "mnogi radnici kupovali revolvere, puške, pa čak i mitraljeze od vojnika regularne vojske". U listopadu 1917. te jedinice su bile dovoljno dobro naoružane da mogu odigrati ključnu ulogu u boljševičkoj pobuni i slomu trupa Privremene vlade. Te pukovnije su kasnije postale dio Crvene armije.

9. Do pravog preporoda garde došlo je tek 1941. godine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Te godine u rujnu četiri divizije su proglašene gardijskima poslije prvog uspješnog kontranapada na nacističke trupe. Otprilike u isto vrijeme ruska vojska je dobila novo oružje - raketne sustave "Kaćuša". Oni su službeno nazvani "gardijski bacači raketa" da bi se istaknula njihova učinkovitost. Pred kraj rata su čitave armije dobile epitet "gardijske" u svom nazivu.

10. U suvremenoj Rusiji mnoge vojne jedinice pripadaju gardi. Primjerice, sve desantne padobranske jedinice su dio ovih elitnih vojnih trupa. Gardisti su sudjelovali u svim konfliktima u koje je Rusija bila uvučena tijekom posljednjih godina. Jedna od najupečatljivijih epizoda u novijoj povijesti garde dogodila se u veljači 2000. godine kada su u Čečeniji znatno brojniji pobunjenici opkolili četu gardista iz desantnih padobranskih trupa. Život su izgubila 84 od ukupno 99 vojnika, ali četa nije napustila svoj položaj.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće