Najpoznatije prve dame sovjetske države

Povijest
GEORGIJ MANAJEV
Neke od ovih Ruskinja su od strastvenih revolucionara napravile nemilosrdne vođe, dok su druge poklekle pod teretom moći. U svakom slučaju, one su na svoj način obilježile povijest.

Nadježda Krupska: Žena Revolucije


Vladimir Lenjin je upoznao Nadježdu Krupsku kada su oboje bili revolucionari u Sankt-Peterburgu. Nadježda je bila kćerka plemića i revolucionarka po krvi. Naime, kada je službovao u Poljskoj, njen otac je pomagao tamošnjim ustanicima protiv cara. Za kaznu je izbačen iz državne službe. Krupska je očigledno imala snažne revolucionarne korijene. Poslije četiri godine udvaranja, udala se za Lenjina 1898. godine u naselju Šušensko u Sibiru, gdje su oboje bili protjerani.


Subverzivna aktivnost i propaganda zauzimale su veliki dio njihovog vremena. Posvećena Lenjinu, Krupska je s mužem dijelila sve muke života u ilegali. No, nije bila dobra domaćica, s obzirom da je mladost provela u marksističkim krugovima. Priča se da je znala pripremiti samo kajganu i da se Lenjin bolje hranio kada je kuhala služavka.


Ne zna se jesu li Lenjin i Krupska imali ljubavni ili seksualni život, ali je sigurno da su bili vrloa zauzeti. Poslije revolucije Krupska je zauzimala brojne državne položaje. Osnivala je omladinske organizacije i nadgledala obrazovanje, pri čemu nije gotovo uopće imala vremena za obiteljski život. Čak i kada je krajem drugog desetljeća 20. stoljeća Lenjin imao ljubavnu aferu s francuskom revolucionarkom Inesom Armand, Krupska je to tolerirala.

Poslije Lenjinove smrti Krupska je postala zamjenik komesara za obrazovanje. I dalje je bila značajan i utjecajan državni činovnik zadužen za državnu cenzuru i antireligijsku propagandu. Međutim, 1930. Josif Staljin ju ju uspio politički izolirati.

Jekaterina Svanidze i Nadežda Alilujeva: Tragične sudbine

Staljinova prva žena je bila djevojka iz siromašne gruzijske obitleji, Jekaterina (Kato) Svanidze. Vjenčali su se 1906. godine u Tbilisiju u Gruziji. Kako je bilo uobičajeno za vrlo patrijarhalno gruzijsko društvo, Kato je ostajala kod kuće dok je njen muž obavljao svoje revolucionarne poslove (u to vrijeme uglavnom kriminalne). Kato je rodila njihovog jedinog sina Jakova, ali je umrla kada je dječaku bilo samo godinu dana.

1917. godine, kada je Staljinu bilo 39 godina, upoznao je svoju drugu ženu Nadježdu Alilujevu, kojoj je bilo 16. On je već bio priznati revolucionar, dok je Nadježda želela postati kiparica. Međutim, bila je osuđena na život kod kuće zbog aktivnosti njenog muža. Poslije vjenčanja 1918. godine Staljin je sve više vremena provodio u poslu u izgradnji nove države, često kasno dolazio kući i sitnice su ga znale živcirati. Nadježda se željela vratiti društvenom životu, dok je on htio da ona brine o obitelji. 1921. godine rodila je sina Vasilija, a 1926. godine kćerku Svjetlanu.


Vjeruje se da je Staljin uništio sve dokumente i pisma o svom odnosu sa ženom. Njena smrt je još uvijek misterija. Umrla je 9. studenog 1932. godine od metka ispaljenog u grudi. Prema jednoj verziji, radi se o samoubojstvu poslije svađe s mužem, a prema drugoj, ubio ju je sam Staljin.

Staljin, koji je u to vrijeme imao 53 godine, nije se ponovno ženio i, koliko je poznato, nije imao ljubavnice. 

Nina Kuharčuk: Žena iz naroda

Nina je bila treća žena Nikite Hruščova, ali prva sovjetska "prva dama" koja je muža pratila na službenim prijemima u zemlji i inozemstvu. Javnost je osvojila svojim jednostavnim ponašanjem.

Nina je rođena 1900. godine u običnoj seljačkoj obitelji. Bila je dobar đak, ali je izabrala rad revolucionara, a ne studije na sveučilištu. 1922. godine je upoznala Hruščova koji je bio udovac s dvoje djece. Oni su otvoreno objavili da su muž i žena, što je bilo uobičajeno u mlađim krugovima koji su prezirali "stari moral" (službeno su svoj brak registrirali tek 1965. godine, kada se Hruščov umirovio).

Nina je rodila troje djece, dok su Hruščoveljeva djeca iz prvog braka živjela sa svojom majkom. Do 60-ih godina Nina je naučila osnove engleskog jezika i počela pratiti muža na njegovim putovanjima u inozemstvo.

Njene fotografije s Jackie Kennedy bile su poznate u cijelom svijetu. Ninin svileni komplet je bio po posljednjoj modi, ali njena jednostavna frizura i crte lica predstavljale su sovjetski imidž obične žene koja je došla ravno iz kuhinje.

U stvarnosti, međutim, kao i većina revolucionarki, Nina nije bila vješta domaćica. Kada su se ona i Nikita preselili u Moskvu 30-ih godina, njen muž je već bio među najvišim sovjetskim dužnosnicima. Život je završila kao obična sovjetska umirovljenica, ali s državnom dačom. Svog muža je nadživjela za 13 godina.

Raisa Gorbačova: Posljednja prva dama Sovjetskog Saveza


Mihail Gorbačov je upoznao Raisu Titarenko dok su oboje bili studenti Moskovskog državnog sveučilišta. On je studirao pravo, a ona filozofiju. Prije nego što su se preselili u Moskvu 1978. godine, kada je Mihail postao tajnik centralnog komiteta Komunističke partije, bračni par je s djecom živio skromno, kao većina ljudi u zemlji.

Kada je Gorbačov postao generalni sekretar partije 1985. godine, Raisa je preuzela dužnost "prve dame" koja je bila upražnjena otkako je Hruščov napustio mjesto Generalnog sekretara (žena Leonida Brežnjeva se držala podalje od očiju javnosti).

Raisa je tečno govorila engleski, dok je njenom mužu bio potreban prevoditelj. Bila je zvijezda na prijemima, nosila je lijepe haljine i njegovane frizure. Ali mnogi u Sovjetskom Savezu su joj zavidjeli i čak je mrzili. Perestrojka je bila vrijeme nestašice osnovnih životnih namirnica. Tako da su Raisine haljine samo izazivale bijes naroda.


S druge strane, svoj utjecaj je koristila kako bi napravila pozitivne promjene. Osnovala je Sovjetski (kasnije Ruski) kulturni fond koji je pomogao da se očuvaju mnogi muzeji i mjesta kulturnog nasljeđa. Također je podržavala fondaciju Djeca Černobila i posjetila ovaj grad ubrzo poslije tragedije 1986. godine.

Za vrijeme prevrata u travnju 1991. godine Raisa se plašila za život svog muža i doživjela je ozbiljan živčani slom. Liječnici su kasnije tvrdili da su ovaj stres, kao i posjet Černobilu, vjerojatno izazvali leukemiju, koja je kod nje otkrivena 1999. godine.

Poslana je u Nemačku, gdje su je lečili vodeći svetski onkolozi, ali poslije dva mjeseca zdravlje ju je potpuno iznevjerilo. Iza nje su ostali suprug i kćerka Irina, koja je danas na čelu Kluba Raisa Gorbačova, koji pruža pomoć djeci u ruskim bolnicama.