U prvim godinama Drugog svjetskog rata sovjetski "protutenkovski" psi su bili velika prepreka Nijemcima u njihovoj ofenzivi. Vojnici su na pse stavljali eksploziv i slali ih na neprijateljsku oklopnu tehniku. Danas ta činjenica može izgledati zabrinjavajuće aktivistima za zaštitu prava životinja, ali treba imati u vidu koliko je jeziva bila perspektiva ulaska moćnog i zlog neprijatelja u Moskvu.
Mitraljezi na njemačkim tenkovima su bili postavljeni previsoko da bi mogli gađati tako niske ciljeve kao što su psi "samoubojice", a Nijemci nisu mogli lako izaći iz tenka i pobiti pse puškama jer ih je vatrom pokrivalo sovjetsko pješaštvo.
Njemačke tenkovske jedinice su često zaustavljale napad kada su na bojnom polju vidjele vojnike sa psima. Jedina učinkovita metoda sprečavanja "psećeg napada" bilo je korištenje bacača plamena. Često su tijekom ofenzive njemačke trupe ubijale sve pse na koje su usput nailazile. Čak je i njemačka avijacija otvarala vatru na njih.
Porijeklo pasa "samoubojica"
Sovjetski Savez je počeo trenirati ovakve pse još tijekom 1930-ih, daleko prije početka Velikog domovinskog rata.
"Protutenkovski" psi su bili obučeni da pužu ispod neprijateljskog tenka s 12 kilograma eksploziva na leđima. Iz eksploziva je virila dugačka poluga i aktivirala ga u dodiru s ciljem.
Psi su bili istrenirani tako da se zavuku ispod tenka. Najprije su po nekoliko dana ostavljani bez hrane, a komade mesa su nalazili ispod vježbovnih tenkova, pa su ih se psi tako naučili tražiti ispod svakog tenka. Također su bili obučeni da se ne boje teške artiljerije i da se prikradaju tenku odostraga kako bi izbjegli vatru iz neprijateljskih mitraljeza.
Prvi "protutenkovski" psi su se u Crvenoj armiji počeli koristiti 1939. godine, a nakon dvije godine i u pravim borbenim djelovanjima.
Katastrofalan neuspjeh prve akcije
"Protutenkovski" psi Prvog specijalnog bataljuna (212 pasa i 199 dresera) sudjelovali su u borbi blizu Moskve.
Prvi veći napad pasa na tenkove završio je katastrofalno jer sovjetsko pješaštvo nije pokrivalo pse vatrom, tako da su ih Nijemci bez poteškoća pobili. Pored toga, dreseri su napravili veliku grešku što su u obuci koristili sovjetske tenkove koji imaju dizel motore. Njemački tenkovi su koristili benzin, a psi su bili naviknuti na miris nafte, tako da su bili potpuno zbunjeni u ovoj akciji.
Mnogi vojnici su pobijeni, a preživjeli su se predali zajedno sa psima. Na saslušanju su dreseri odali sovjetske metode obuke "protutenkovskih" pasa.
Borbe na svim frontama
Prvi specijalni bataljun je uništen, ali je Sovjetski Savez nastavio koristiti pse protiv Nijemaca, samo što je promijenjena taktika i obnovljena dresura. Krajem 1941. godine na fronti je sudjelovalo preko 1000 pasa, a već u narednoj godini ih je bilo preko 2000.
Psi "samoubojice" su 21. srpnja 1942. godine utjecali na ishod velike bitke kod Taganroga na obali Azovskog mora.
Kada su neprijatelji s 40 tenkova uništili bateriju protutenkovskih topova i otkrili položaje mornaričke pješadijske brigade, četvrta četa protutenkovskih pasa je bila jedino oružje između zapovjednog punkta i Nijemaca.
U napad je istovremeno krenulo 56 pasa. Uništeno je mnogo neprijateljskih tenkova. Ti psi su zaustavili napad i čak prisilili Nijemce da se povuku s bojnog polja.
Tijekom opsade Lenjingrada skupina pasa je digla u zrak neprijateljske tenkove i utvrđenja. Oni su vješto našli prolaz kroz bodljikavu žicu, locirali neprijatelja i potrčali prema ulazu u bunkere gdje su osjetili da ima ljudi. Uspjeli su raznijeti nekoliko bunkera i skladište streljiva.
Neprocjenjiv doprinos pobjedi
Sredinom 1943. godine situacija na fronti se promijenila. Crvena armija je počela dobivati veće količine protutenkovskog oružja kojeg nije bilo dovoljno u prvim danima rata. Tada je obustavljena primjena pasa "samoubojica".
Ovi psi su tijekom rata ukupno uništili 304 neprijateljska tenka i možda su presudno utjecali da se situacija na fronti promijeni u korist Sovjetskog Saveza i tako pružili veliki doprinos slomu nacizma.
Kada je sovjetska vojska već bila sigurna u pobjedu, preostali psi su dodatno obučeni za otkrivanje mina. Mnogi od njih su preživjeli rat.