8 zapanjujućih činjenica o Harbinu, kineskom gradu kojeg su izgradili Rusi

Legion Media
Unatoč tome što leži duboko u bivšoj kineskoj carskoj provinciji Mandžuriji, Harbin nosi osobiti ruski pečat. Razlog za to leži u njegovoj povijesti.

Područje uz rijeku Songhua je prije 150 godina bilo tek zbirka ruralnih naselja. Danas ćete u Harbinu naći 12 milijuna kineskih građana koji svoje živote žive usred veličanstvene arhitekture u stilu carske Rusije.

Razlog? Harbin je grad konstantnih inovacija i kaosa. Danas je on osmo po veličini urbano područje Kine, a njegovi sadašnji stanovnici rade na kosturu sela kojeg su početkom 20. stoljeća sagradili poduzetni Rusi u potrazi za prosperitetom, i koji su pokušali iznova stvoriti svoju domovinu.

Danas u gradu praktički nema Rusa (osim nešto ekspata), no u Harbinu su nekoć živjeli neki od najboljih ruskih poduzetnika, najranjivijih izbjeglica i najzloglasnijih ekstremista. Donosimo vam sažetak bogate baštine ovog grada.

1. Izvorni "Dubai"

Prva stvar koja se pojavila u Harbinu bila je željeznička stanica. Kada su prvi transsibirski vlakovi 1896. uspješno otputovali na istok, grof Sergej Witte, ambiciozni ministar financija cara Nikolaja II., nije gubio vrijeme te je ubrzo počeo sa subvencioniranjem druge rute - Kineske istočne željeznice. Središnje mjesto u njegovom velikom planu bio je novoformirani grad Harbin, za koji se Witte nadao da će povezati Bajkal s Vladivostokom, a zatim krenuti dalje prema južnom dijelu Kine.

Nakon što je službeno stekao status grada 1898. godine, Harbin je ubrzo postao najživopisnija metropola sjeveroistočne Kine. Do 1917. godine je bio dom više od 100 tisuća ljudi (od kojih oko 40 tisuća Rusa). Mali broj ljudi je bio rođen u gradu; Harbin bio raj za ekspate.

2. Neka mjesta još uvijek izgledaju ruski

Grof Witte je želio da svima pri prvom pogledu na Harbin bude jasno tko je u gradu glavni. Rezultat?

Pravoslavna katedrala sv. Sofije (otvorena 1907.)
Imanje Volga
Gradska ulica u europskom stilu u Daoliju
S desne strane: Lungmen Grand Hotel (otvoren 1901. godine)

3. Židovsko utočište

Puno prije no što je postojala Židovska autonomna oblast, mnogi ruski Židovi su krenuli na istok u Harbin kako bi pobjegli od progona i započeli nove živote. S obzirom na to da su Aleksandar III. i (u manjoj mjeri) Nikolaj II. bili pod utjecajem svog ultra-konzervativnog tutora iz djetinjstva, Konstantina Pobedonosceva, Židovi su očekivali deportacije, obrazovne kvote, lišavanje prava glasa, pa čak i pogrome, te im se stoga odlazak na istok činio još primamljivijim.

Procjenjuje se da je u Harbinu do 1913. godine živjelo do 5000 ruskih Židova, a do 1920. godine njih 20 000.

Danas se u Harbinu mogu naći samo dvije sinagoge: jedna izgrađena 1909.; druga 1921., kao i veliko židovsko groblje.

Židovsko groblje u Harbinu

4. Jedna od najvećih zajednica bijele emigracije

Iako je istina da je većina bijele emigracije pobjegla u Pariz, Berlin i Prag, povjesničari često zanemaruju ulogu Harbina u prihvaćanju onih koji su bježali od boljševika.

S jedne se strane to čini savršeno smisleno: Harbin je 1917. otvoreno prihvaćao procarske trgovce i birokrate. Frakcije bijelih su to očito uočile, a ruska populacija grada je porasla s 40 tisuća na oko 120 tisuća tijekom građanskog rata.

Iako su ovi bijeli emigranti uglavnom ostali bez državljanstva nakon 1922. godine, njihova je zajednica u Harbinu nakratko doživjela procvat kroz uspostavljanje ruskog obrazovnog sustava i medija na ruskom jeziku.

5. Dom Ruske fašističke stranke

Tridesetih godina 20. stoljeća mnogi pripadnici ruske zajednice u Harbinu su počeli zagovarati fašizam, uglavnom kako bi uspostavili zajedničku azijsku antiboljševičku frontu s japanskim carom Hirohitom.

Najuspješniji period Ruske fašističke stranke bio je pod vodstvom Konstantina  Rodzajevskog, koji je tvrdio da ima 20 tisuća članova. Politički pokret Rozdajevskog je pozdravio savez s Japanskim Carstvom i zagovarao likvidaciju Židova, obnavljanje utjecaja Pravoslavne crkve i izgradnju korporativnog ekonomskog sustava na primjeru Italije.

Kao rezultat sve veće snage RFS-a, kao i nedostatka zaštite japanske vlade nakon aneksacije Mandžurije 1931. godine, židovsko stanovništvo Harbina je s 13 000 1931. palo na 5000 stanovnika 1935. godine. Zatim su stvari postale još jezivije. 

6. "Japanski Auschwitz"

Ruševine Jedinice 731

Jedinica 731 se nalazila samo 24 km južno od Harbina i službeno je bila označena kao "jedinica za prevenciju epidemija i opskrbu vodom", no ona je u stvarnosti bila odgovorna za neke od najstrašnijih ratnih zločina svih vremena.

Jedinica 731, koju je 1935. osnovala japanska vojska, provodila je eksperimente na živim ljudima nezamislive čak i za najstrašnije horor filmove. Tek je 1984. godine otkriveno da su Japanci zatvorenike podvrgavali seciranjima, smrzotinama i izgladnjivanju, kao i da su u njih ubrzigavali kugu.

Na piku Japanaca su bili i Rusi iz Harbina, a procjenjuje se da su Rusi činili oko 30 posto od 3000-12 000 žrtva iz Jedinice 731. Većina Rusa je za svoju djecu u 17 sati uvela policijski sat kako bi spriječila da završe u rukama japanske policije.

7. Staljin je izbrisao preostalo rusko stanovništvo

Kad je Sovjetski Savez 1935. godine prodao kinesku istočnu željeznicu Japanu, kao i zbog nasumičnih nestanaka ljudi s ulica (zasluga Jedinice 731), većina harbinskih Rusa je htjela napustiti ovo područje.

Do kraja tridesetih godina broj Rusa u Harbinu je pao na oko 30 000. Oni koji su odabrali sovjetsko državljanstvo i čiju imovinu su zaplijenili Japanci, odlučili su se vratiti u Sovjetski Savez. Njih preko 48 tisuća je tijekom Velike čistke 1936.-1938. uhićeno pod optužbom da su "japanski špijuni".

Kad su sovjetske postrojbe zauzele grad u kolovozu 1945., mnoge preostale stanovnike je dočekala slična sudbina: oni za koje se smatralo da su ranije surađivali s Bijelom grdom, Japancima ili Ruskom fašističkom strankom poslani su u GULAG.

Većina preostalih Rusa u Harbinu se vratila u Sovjetski Savez. Prema kineskom popisu stanovništva iz 1964. godine, Harbin je brojao samo 450 Rusa. Posljednja dva harbinska Rusa umrla su osamdesetih godina.

8. Mještani pokušavaju očuvati rusku baštinu grada

Posjetiteljica etnografskog projekta

Povijesna ruska arhitektura u Harbinu se gubi u modernoj kineskoj gradnji, no lokalni stanovnici se ne predaju. Kada se govorilo o rušenju poznatog mosta Qihong iz dvadesetih godina, lokalni pokret se izborio da most dobije status zaštićenog spomenika kulture.

Kada se u gradu svake godine održava Harbinski festival leda, organizatori uvijek vode brigu o tome da se izgradi i Ledeni Kremlj.

Jedan od poznatih gradskih restorana, Lucia, također je sačuvao jedinstveni interijer u duhu carske Rusije.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće