1. Kijevski
Mjesto današnjeg Kijevskog željezničkog kolodvora već se stoljećima povezuje s putničkim prijevozom. Krajem 16. stoljeća su u Dorogomilovskoj slobodi živjeli ljudi koji su radili u industriji zaprežnih kola. Stoga, izbor mjesta za željeznički kolodvor koji povezuje Moskvu s Brjanskom, Voronježom i Kijevom krajem 1890-ih nije nikoga iznenadio.
Sadašnja zgrada je zamišljena kao spomenik posvećen obilježavanju 100. godišnjice pobjede Rusije u ratu protiv Napoleona 1812. godine. Projekt je započeo 1912. godine kada je srušena zgrada starog kolodvora, koja je postojala manje od dva desetljeća. Legenda kaže da se Moskovljanima stari kolodvor nije nimalo sviđao i da su ismijavali škrtost željezničke kompanije, uspoređujući zgradu sa seoskom kolibom.
Postojeću je zgradu, koja spaja elemente carskog stila i neoklasicizma, projektirao arhitekt Ivan Rerberg. Najinovativniji dio kolodvora, stakleni krov u obliku luka iznad platforme, djelo je poznatog inženjera Vladimira Šuhova, koji je najpoznatiji po svom radijskom tornju u središnjoj Moskvi.
Izgradnja je započela u svibnju 1914., samo nekoliko tjedana prije izbijanja Prvog svjetskog rata, a nastavljena je tijekom boljševičke revolucije 1917. godine i napokon završena 1920. godine. Kolodvor se u izvorno zvao "Brjanski", a postojeće je ime dobio 1934. godine.
2. Belorusski
Željeznički kolodvor Belorusski se ponekad naziva moskovskim "prozorom u Europu", jer vlakovi s ovog kolodvora voze do Pariza, Varšave, Praga i Berlina. Otvoren je 1870. godine, a od tada je nekoliko puta promijenio ime, pa je, prije nego što je 1936. godine dobio svoje sadašnje ime, u različitim razdobljima bio poznat i kao Smolenski, Brestski i Aleksandrovski željeznički kolodvor.
Belorusski je bio u pozadini nekoliko velikih povijesnih događaja. 1896. godine je ovdje izgrađen Carski paviljon za primanje cara Nikolaja II., koji je u Moskvu stigao zbog krunidbe.
U sovjetsko su se doba ovdje okupili ljudi kako bi pozdravili legendarnog probnog pilota Valerija Čkalova nakon što je 1937. godine izveo rekordni let od Moskve do Vancouvera (u saveznoj državi Washington, SAD) preko Sjevernog pola. Također, tijekom Drugog svjetskog rata su s kolodvora Belorusski postrojbe slane na zapadnu frontu, a oni koji su preživjeli rat su stigli upravo na ovaj kolodvor, gdje su ih 1945. dočekali velika pompa i slavlje.
Postojeću zgradu je projektirao arhitekt Ivan Strukov, a otvorena je 1912. godine.
3. Kurski
Procvat željeznice 1860-ih godina je djelomično potaknuo katastrofalni Krimski rat, tijekom kojeg su kretanje postrojbi usporile jadne neasfaltirane ceste. Kao rezultat toga je 1857. godine nastalo Glavno rusko željezničko društvo kako bi razvilo željezničku mrežu zemlje, uz pomoću francuskih inženjera angažiranih da izvrše taj pothvat.
Jedan od projekata tvrtke je bila i izgradnja željeznice koja je povezivala Moskvu s Nižnjim Novgorodom, Kurskom i Muromom. Kurski željeznički kolodvor je izgrađen 1896. godine kako bi služio na tim linijama, a, kada je rekonstruiran 1938., većina izvornog dizajna je sačuvana.
1972. godine je za značajnu preobrazbu kolodvora bila zadužena skupina mladih arhitekata. Kao nadahnuće im je poslužio rimski kolodvor Roma Termini. Arhitekti su na zgradu dodali suvremenu staklenu fasadu koja je u potpunosti sakrila povijesnu zgradu.
Kurski kolodvor je u usporedbi s ostalim željezničkim kolodvorima u gradu, koji su datirali s kraja 19. i početka 20. stoljeća, predstavljao trn u oku. No to nije bio kraj njegovim nevoljama. Krajem 2000-ih je cijelu zgradu zaklonio ogromni trgovački centar Atrium, podignut između željezničkog kolodvora i Vrtnog prstena.
4. Lenjingradski
Prvi željeznički kolodvor u Moskvi, nekad poznat kao Nikolajevski, u čast cara Nikolaja I., simbolizira rano razdoblje razvoja željeznice u zemlji sredinom 19. stoljeća. U to je vrijeme željeznica prvi put povezala Moskvu i Sankt-Peterburg. Dodajmo još i da je željeznica izgrađena pod nadzorom američkih inženjera.
U dvama glavnim gradovima Carstva su podignuta dva identična kolodvora. Kolodvor u Sankt-Peterburgu danas nosi ime Moskovski. U međuvremenu je kolodvor u Moskvi završen 1849. godine. Vlakovi koji povezuju dva glavna grada Rusije su počeli prometovati 1851. godine.
Ruske željeznice, nacionalna željeznička kompanija, su sredinom 2000-ih najavile da će stanici vratiti njezino izvorno ime, Nikolajevski, no po tom se pitanju ništa nije dogodilo - kolodvor je još uvijek poznat kao Lenjingradski.
5. Jaroslavski
Na mjestu željezničkog kolodvora Jaroslavski se nekoć nalazio Artiljerijski dvor - tvornica oružja i skladište. U ratu protiv Napoleonove vojske 1812. godine je izgorio zbog eksplozija koje je uzrokovalo pohranjeno streljivo.
Prva zgrada Jaroslavskog (koji se tad zvao Troicki) pojavila se 1862. godine i izvorno je služila kao kratka dionica pruge između Moskve i Sergijevog Posada. Kako se željeznica širila dalje na sjever, kolodvor je dobio ime Sjeverni, no 1955. godine mu je vraćeno staro ime Jaroslavski. Nova je zgrada podignuta 1904. godine, a projektirao ju je poznati arhitekt Fjodor Šehtel u stilu inspiriranom srednjovjekovnom ruskom arhitekturom.
Usput, nekoliko je ljudi uključenih u izgradnju željezničke pruge i kolodvora bilo povezano s ruskom književnošću. Inženjer Fjodor Čižov, koji je nadgledao projekt, također je bio i urednik Nikolaja Gogolja i izvršitelj njegove oporuke. Jedan od glavnih dioničara kompanije za financiranje izgradnje je bio Andrej Delvig, nećak pjesnika Antona Delviga.
6. Savjolovski
Savjolovski je jedini željeznički kolodvor u Moskvi koji je ime dobio po malom gradu - Savjolovo (za razliku od Kijeva ili Kazanja, koji su veliki gradovi). Ideja o izgradnji 130 kilometara dugačke željezničke pruge koja povezuje Moskvu sa Savjolovom došla je od istaknutog poduzetnika i filantropa Savve Mamontova, koji je krajem 1890-ih bio čelnik Moskovsko-Jaroslavskog željezničkog društva.
Lokacija budućeg koldvora se nalazila izvan granica grada, zbog čega su zemlja i projekt bili znatno jeftiniji. Moskovska Duma je, međutim, uskoro proširila granice grada kako bi obuhvatila i to područje. Izgradnja je kao rezultat toga postala skuplja te su je obilježila kašnjenja i revidiranja originalnog dizajna. Na koncu je druga željeznička kompanija planirala kupiti već izgrađenu željezničku dionicu i premjestiti kolodvor negdje drugdje, ali je projekt propao.
Savjolovski je konačno otvoren 1902. godine. Početkom 2000-ih su postojali planovi da se kolodvor potpuno zatvori drugom željezničkom stanicom Rižski, no to se nikad nije dogodilo. Danas Savjolovski koriste samo prigradski vlakovi, dok su regionalni vlakovi za Uglič i Rjabinsk premješteni.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
