Zašto je SSSR slao strane kozmonaute u svemir?

Slijeva nadesno: Članovi sovjetsko-sirijske svemirske posade – potpukovnik Sirijskog ratnog zrakoplovstva Muhamed Faris, potpukovnik Aleksandar Viktorenko, kozmonaut Aleksandar Aleksandrov, Heroj Sovjetskog Saveza. U svemiru od 22. do 30. srpnja 1987.

Slijeva nadesno: Članovi sovjetsko-sirijske svemirske posade – potpukovnik Sirijskog ratnog zrakoplovstva Muhamed Faris, potpukovnik Aleksandar Viktorenko, kozmonaut Aleksandar Aleksandrov, Heroj Sovjetskog Saveza. U svemiru od 22. do 30. srpnja 1987.

Aleksandar Moklecov/Sputnik
Sovjetski program "Interkosmos" pružao je mnogim zemljama jedinstvenu mogućnost da pošalju svoje kozmonaute u svmir na sovjetskim svemirskim brodovima. Za većinu zemalja je to bila i jedina prilika.

Otkako su Jurij Gagarin i John Glenn letjeli u otvoreni svemir početkom 1960-ih dvije svjetske supersile su praktički "prisvojile" kosmički prostor. Tokom petnaestak godina samo su kozmonauti iz SAD-a i SSSR-a letjeli u svemir.

Međutim, sredinom 1970-ih se situacija počela mijenjati. SAD je najavio da će na let u svemir primiti prvog astronauta koji nije iz Amerike nego iz druge savezničke zemlje. SSSR nije mogao dozvoliti kapitalistima da ga po tom pitanju nadmaše i odlučio je prije njih poslati u svemir predstavnike "bratskih socijalističkih zemalja".

Sovjetski saveznici u svemiru

Tako je nastao program "Interkosmos", čija se suština osim zajedničkih znanstevnih istraživanja sastojala u pridruživanju predstavnika prijateljskih zemalja sovjetskoj posadi, i to u svojstvu "kozmonauta-istraživača", i uključivanju dotične zemlje u osvajanje svemira. Odmah se postavilo pitanje kojem strancu će pripasti čast da bude prvi.

Članovi posade međunarodne kozmičke misije


U izboru kandidata ključnu ulogu je odigrala politika. Prioritet su imali predstavnici važnih savezničkih zemalja SSSR-a u Istočnom bloku – Istočna Njemačka, Čehoslovačka i Poljska.

"Nije mogao letjeti Vijetnamac prije Nijemca iz Istočne Njemačke. Onaj koji ima više utjecaja, taj prvi i šalje svog kozmonauta", kaže umirovljeni general-poručnik KGB-a, Nikolaj Leonov.

Izbor je na kraju pao na Čehoslovačku sa kojom su odnosi bili prilično loši poslije Praškog proljeća 1968. godine. Deset godina nakon tih događaja (1978.) na brodu "Sojuz 28" u svemir je zajedno sa sovjetskim kolegama letio Vladimir Remek, prvi kozmonaut iz zemlje koja nije bila svemirska sila.

"Bio sam svestan da sam prvi kozmonaut na svijetu koji leti u svemir, a nije predstavnik SAD-a ili SSSR-a nego druge zemlje. Zbog toga sam se trudio idealno pripremiti... Po povratku iz svemira odmah sam postao poznat u Čehoslovačkoj. Nisam mogao proći ulicom, svi su obraćali pažnju na mene", sjeća se Remek.

Članovi internacionalne posade svemirskog broda


Poslije Remeka su iste godine letjeli u svemir Miroslav Germaševski iz Poljske i Sigmund Jen iz Istočne Njemačke. Nakon ove važne trojke pridružili su se i drugi saveznici iz Istočnog bloka: Rumunjska, Mađarska i Bugarska.

Mogućnost da pošalju svoje kozmonaute u svemir zajedno sa sovjetskim posadama iskoristile su zemlje prijateljski naklonjene SSSR-u – Vijetnam, Indija, Kuba, Mongolija, Sirija, pa čak i Afganistan, gdje je u to vrijeme (1988.) bjesnio građanski rat.

"Tu je bila moralno-politička komponenta – trebalo je podići moral Vijetnamu poslije tog rata sa Amerikom. Isto tako i našim prijateljima Mongolima koji su nam sto godina bili vjerni do groba. Bilo je potrebno im se zahvaliti na taj način, tj. letom njihovog kozmonauta", istaknuo je Aleksandar Gluško, stručnjak za pilotiranu kozmonautiku.

Jedan kozmonaut sa Zapada

Francuski kozmonaut Jean Chrétien u otvorenom svemiru.

Jedini predstavnik zapadne zemlje koji je letio u svemir na sovjetskom svemirskom brodu bio je francuski vojni pilot Jean Chrétien. SSSR je tada bio u dobrim odnosima s Francuskom tako da je predstavnik kapitalističkog svijeta dobio zeleno svjetlo.

Chrétien je dvaput letio u svemir na sovjetskim svemirskim brodovima – 1982. i 1988, pa je čak dobio i zvanje Heroja Sovjetskog Saveza. "Osjećao sam se nevjerovatno ponosno. Prije mene je tu najveću nagradu dobilo samo nekoliko Francuza koji su se borili u avijacijskom puku ’Normandija-Neman’", rekao je Chrétien.

Francuski kozmonaut s toplinom govori i o zajedničkom radu sa sovjetskim kolegama u Centru za pripremu kozmonauta u "Zvejzdanom gradu": "Bila je to prava obitelj u kojoj je vladala bratska atmosfera... Ostavio sam tamo polovicu svoga srca. Osjećam nostalgiju i u svakoj zgodnoj prilici se vraćam u Rusiju svojim prijateljima".


Vladimir Džanibekov (lijevo), dvostruki Heroj Sovjetskog Saveza, kozmonaut SSSR-a, i francuski kozmonaut Jean Chrétien, Heroj Sovjetskog Saveza, u svemirskom brodu


Program "Interkosmos" je obustavljen 1991. godine zajedno s raspadom SSSR-a. U okviru tog programa trinaest "nesvemirskih" zemalja je sudjelovalo u osvajanju svemira i poslalo svoje kozmonaute u svemir. Za većinu zemalja je to i do danas ostala jedina prilika da pošalju svoje kozmonaute u svemir.

Sa završetkom Hladnog rata politička komponenta u svemirskom nadmetanju potisnuta je u drugi plan. Od početka 1990-ih stranci iz zapadnih zemalja sudjeluju u letovima mješovitih posada na ruskim svemirskim brodovima.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće