Prvi čovjek u svemiru: Čega se Rusi sjećaju o Gagarinovom letu?

"Uletio je u razred i vikao da su lansirali kozmonauta!"

Aleksandar Rakitskij, koji je do odlaska u mirovinu radio kao inženjer građevinarstva, 1961. godine pohađao je 1. razred škole u Peterburgu (tada Lenjingradu).

Dan Gagarinovog leta u svemir on naziva "jednim od zadnjih svijetlih sjećanja sovjetskog naroda." Evo što on kaže:

"12. travnja 1961., Lenjingrad, škola 216 u neposrednoj blizini Vladimirskog prospeka, prvi razred, treći sat - aritmetika. Učiteljica Tatjana Ivanovna drži sat, nešto govori, a mi marljivo slinimo u svojim klupama. Jedan se dječak, kao i uvijek, glupira i krevelji. Smijemo se, a njega izbace iz razreda.

Odjednom, nakon 5-6 minuta, on ulijeće u učionicu i viče da su lansirali kozmonauta! Ponovno ga izbace iz razreda. Tri minute kasnije ulazi ravnatelj koji nam kaže da je Sovjetski Savez lansirao u svemir prvog kozmonauta, Jurija Gagarina, i da je nastava za danas otkazana.

Mi, prvašići, iskočili smo na Vladimirski prospekt i potrčali do Nevskog. Tamo je bilo kao da je parada za 1. svibnja, veselje i suze radosnice, ljudi su pjevali i plesali. Moj je otac navečer rekao da je tako bilo 9. svibnja 1945. (kada je Rusija slavila kraj Drugog svjetskog rata - RBTH).

Moskva, dan Gagarinovog leta. Izvor: Jurij Somov/RIA Novosti

"Svi su imali suze u očima"

Anatolij Soloduhin radio je kao ispitivač svemirskih aparata na kozmodromu Bajkonur.

"Za mene i moje kolege će 12. travnja 1961. i događaji povezani s tim datumom ostati najupečatljiviji u životu," piše on.

"Ukočili smo se u iščekivanju. Od napetosti smo bili na rubu živaca. Mogli smo čuti brujanje nazemne opreme, na konzolama su se palila i gasila raznobojna svjetla. Živci su nam bili sve tanji. U tišini su jedna za drugom odzvanjale naredbe Kirillova, vođe tima za polijetanje.

"Ključ na start!"

Operater središnje konzole za upravljanje raketom Čekunov okretom posebnog ključa uključuje automatsko lansiranje rakete. Na kraju, kratka, odrješita naredba: "Lansiraj!"

"Uzleti!"

"Uzlijeće!", u 9 sati i 7 minuta po moskovskom vremenu glasno je uzviknuo Čekunov.

Nosači konstrukcije za lansiranje odvajaju se i padaju. Od sve glasnijeg zujanja motora bunker se trese, zaglušuje nas. 

"I-de-mo!", čuje se iz zvučnika glas Jurija Gagarina.

Kadar iz dokumentarca The First Flight to the Stars. Izvor: RIA Novosti

Kada smo istrčali iz bunkera, oči nam je zaslijepila svjetlost travanjskog sunca, a uši nam je zaglušila sve glasnija buka rakete koja se uzdizala s letjelicom i prvim čovjekom na putu u svemir. Raketa se polako uzdizala. Zatim je sve više ubrzavala svoj let. Tako je na taj nezaboravni dan 12. travnja 1961. naš planet vidio zoru svemirskog doba!

Bilo smo oduševljeni, stojeći na ulazu u bunker s podignutim glavama, gledali smo kako Gagarin nestaje na nebu. Svi smo imali suze u očima - suze radosnice".

"Vidjela sam narančasto čudovište"

Rumija Nurskanova, koja je 1961. imala 5 godina, i njezina baka bile su prve koje su se susrele s Jurijem Gagarinom nakon slijetanja u Engeljskom rajonu. One su živjele na selu i 12. travnja su u vrtu sadile krumpir.

Slijetanje Vostoka-1 u kojem je Gagarin letio u Zemljinoj orbiti. Gagarin se na Zemlju spustio padobranom. Izvor: RIA Novosti

"Cijelo sam se vrijeme okretala i gledala u nebo. Vidjela sam dvije crvene točkice, ali moja me baka izgrdila i rekla mi je da nastavim saditi krumpir. Koncentrirala sam se na rad i zaboravila na taj objekt. Kasnije sam na tlu vidjela veliku količinu užadi iz koje je raslo narančasto čudovište koje nam je išlo u susret. 

Govorila sam baki: "Vidiš, nisi htjela gledati u nebo, on sada dolazi." Ugledala ga je, ustala, zgrabila me za ruku i počela moliti. Naravno, bila sam preplašena i privila sam se uz nju.

Onda smo se okrenule i potrčale u smjeru slijetanja, gdje je bila naša kuća. U tom je trenutku on viknuo: "Majko, čekaj, ja sam Rus." Stala je i on nam je prišao. Baka mu je pomogla otkopčati kacigu, ugledale smo njegovo lice i vidjele da se smiješi. 

Baka ga je upitala: "Odakle si, tko si ti?". U to vrijeme, kad je sletio, nismo znale ništa, u kući nismo imale niti radio niti svjetlo. On je rekao da je s broda. Baka je bila iznenađena i pitala je gdje je brod, kad tu je čak i nema vode. "Ja sam s neba", rekao je kozmonaut.

U tom sam trenutku ja ostala čuvati krumpir, jer je tele dotrčalo do kante i počelo jesti krumpir. U tom mi je trenutku krumpir bio važniji od Gagarina. Moja je baka otišla vidjeti letjelicu. Toliko sam se prepala da sam počela plakati."

Jurij Gagarin. Izvor: Aleksandr Sergeev/RIA Novosti