Zašto je život u Rusiji devedesetih godina bio tako opasan?

Getty Images
Zemlja se nalazila na rubu anarhije i kolapsa. Zakoni su izgubili smisao, vladao je zakon jačeg, a bogatstvo je dolazilo ruku pod ruku sa Smrću.

1. Širenje slobodnog tržišta

U Sovjetskom je Savezu pokretanje vlastitog biznisa ili posjedovanje poduzeća bilo ilegalno. Ljude koji su pokušavali prodati proizvode kupljene od stranih posjetitelja mnogi su ismijavali i smatrali "muljatorima". Oni su trgovali svime: od traperica do vinilnih ploča, od kozmetičkih proizvoda do američkih dolara, ilegalno prodajući stvari kojih je manjkalo. 

S raspadom SSSR-a 1991. godine nestale su i sve zakonske prepreke, a jučerašnji "muljatori" su postali nova klasa poduzetnika. Ogromno rusko tržište je čekalo da se napuni uvezenom robom, i u to su se vrijeme mnogi obogatili. Naravno, gdje ima novca, ima i onih koji žele dio kolača bez ikakvog rada i truda.

2. Profesionalni gangsteri

Vidjeli ste ih u filmovima i prepoznat ćete ih na prvi pogled: gangsteri koji nose crne kožne jakne, polako hodaju gore-dolje po tržnici, žvaču sjemenke suncokreta i iznuđuju novac od trgovaca u zamjenu za "zaštitu". One koji nisu platili ili nisu mogli platiti bi prebijali ili čak ubijali.

Devedesetih je godina stopa zločina vrtoglavo porasla - bande su pod svoje uzele kafiće, tržnice na otvorenom i mala poduzeća svih vrsta. Kriminalne skupine su imale hijerarhiju koje su se strogo pridržavale, i često su bile dobro povezane s vlastima, dijeleći svoju ilegalnu zaradu s moćnim ljudima u državnim tijelima. Slika gangstera odjevenog u crnu kožnu jaknu ostaje jedan od najtrajnijih simbola Rusije 1990-ih godina.

3. Ulične bande s društvenog dna

Slika moćnog, strašnog i poštovanog gangstera je bila vrlo privlačna pripadnicima problematične mladeži, od kojih su mnogi u to doba proživljavali teško djetinjstvo. Mladi su se "igrali" gangstera - oni stariji su kontrolirali mlađe, iznuđivajući od njih novac redovito i nasumično. "Imaš sitnog? Što ako te pretražim i pronađem nešto?" - bila je to omiljena rečenica gopnika u to vrijeme.

"U devedesetima su gopnici čučali na javnim mjestima i pronalazili tinejdžere nonkonformiste. Jednom sam naletio na njih - zgrabili su me za moju dugu kosu i bacili na interfon zgrade – tako je izgledalo tadašnje 'nevino' provođenje slobodnog vremena", prisjeća se Vasilij Sotnikov koji je odrastao u devedesetima.

4. Dvorane za treniranje borilačkih vještina

Široko rašireni kriminal i sve veća konkurencija između bandi također su bili poslovna prilika za neke poduzetnike. Dvorane za karate su nicale kao gljive poslije kiše u svakom slobodnom podrumu. Bili su popularni i taekwondo i tajlandski boks. U mnogim se slučajima ovdje nije radilo o sportu, nego o kampovima za trening, u kojima su bande regrutirale i trenirale svoje borce.

5. Ogromne tržnice na otvorenom bez nadzora

Kada su vlasti 2009. godine konačno zatvorile legendarnu tržnicu Čerkizovski, ispod nje su otkrile podzemne radionice i prenoćišta. Nitko sa sigurnošću ne može reci koliko se ilegalnih i nekontroliranih dobara (i ljudi) širilo iz Čerkizona po čitavoj Rusiji od 1990-ih, ali stručnjaci procjenjuju da je državni proračun Rusije na taj način gubio milijarde američkih dolara godišnje. Jasno, ovo mjesto je bilo leglo kriminala u Moskvi 1990-ih - gangsteri su ovdje "štitili" trgovce i kontrolirali protok dobara u glavnom gradu.

Anita Lebedeva, koja je 1990-ih još bila dijete, prisjeća se svojih posjeta tržnici na kojoj je viđala mnoge prolaze pune robe, od koje se većina prodavala po vrlo upitnoj pravnoj osnovi: "Svaki put kada sam došla na tržnicu Čerkizovski vidjela sam kilometre odjeće, obuće, rublja, ispremiješane sa štandovima s hranom... Uglavnom su to bili kebabi, u to vrijeme za Moskvu prilično egzotični. Kupci nisu mogli isprobati odjeću na dostojanstven način - zimi smo čizme isprobavali na komadu kartona; ljeti smo kupaće kostime isprobavali dok nas je pokrivao prodavač ili drugi kupac."

6. Muljaže 

Drugi su iskorištavali naivnost ljudi. Rusija je devedesetih godina bila plodno tlo za financijske piramide i sekte. Milijuni su na prijevaru "uložili" u zloglasnu financijsku piramidu Sergeja Mavrodija, MMM, zahvaljujući agresivnim TV oglasima. Ne treba ni reći da su investitori izgubili sav novac.

Prevaranti su svoje sheme provodili na razne načine. "Moji roditelji su većinu svoje ušteđevine uložili u Čaru [banku koja se postupno pretvorila u financijsku piramidu] i sve izgubili", rekao je Aleksej Bobanov, koji se još uvijek sjeća te tragične zgode, iako je u to vrijeme bio dijete.

Sličnim su putem išle i religijske sekte. Država nad njima nije imala kontrolu, i tako su sekte osiromašile bezbroj naivnih vjernika. 

U zamku lažnih lutrija su upadali naivni pješaci. Srećke su bile besplatne, no uvijek bi dva listića bila dobitna. "Srećkovića" bi nagovorili da nadvisi ponudu prevarantovog poznanika, što je uvijek značilo gubitak svega - i novca, i nagrade. Igre poput ovih su se zvale lototroni, a s podsmjehom su ih zvali i lohotroni (složenica od riječi "loto" i "budala"). 

"Druga vrsta muljaže je funkcionirala ovako - prišla bi vam fino odjevena osoba koja ulijeva povjerenje i priopćila da su vas odabrali da budete dio reklamne kampanje za jednu veliku tvrtku. Dodala je i da ćete dobiti vrijedan dar, no da biste ga mogli preuzeti, trebali ste platiti 'porez'. On je bio niži od najavljene cijene, ali puno veći od stvarne vrijednosti tog dara. Tako su prevaranti prodavali krivotvorene proizvode za cijenu pet puta veću od njihove stvarne vrijednosti", rekao je Valentin Sibirjak, koji je u devedesetima i sam bio svjedok raznih vrsta prijevara.

Pročitajte kakva je situacija danas: Kako ne postati žrtva prevaranata u Rusiji?

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće