Tko je bio najbolji saveznički tenkist u Drugom svjetskom ratu?

Najučinkovitiji tenkovski asovi u Drugom svjetskom ratu su bili Nijemci s preko 100 uništenih tenkova, ali i saveznici su imali asove, a među njima je najbolji bio sovjetski tenkist Dmitrij Lavrinjenko.

Velika razlika između Lavrinjenka i tenkovskih asova Trećeg Reicha je bila u tome što je većina Nijemaca doživjela kraj rata, dok je sovjetski tenkist poginuo prerano. Dmitrij Lavrinjenko je u prvu borbu stupio u listopadu 1941. godine, a poginuo je krajem prosinca iste godine. Za tih dva i pol meseca uspio je uništiti 52 neprijateljska tenka i tako postati najbolji saveznički tenkist.

Treba reći da su u pobjedama njemačkih asova glavnu ulogu igrale njihovi topnici, dok su zapovjednici tenkova T-34 sami gađali neprijateljske ciljeve. Jedan od takvih je bio i Dmitrij Lavrinjenko.

Neustrašivi

Dmitrij Lavrinjenko je rođen u selu Bestrašnaja ("Neustrašivo") u Krasnodarskom kraju i borio se u skladu s mjestom rođenja – uvijek je bez kolebanja ulazio u borbu s daleko jačim neprijateljem ako je to bilo potrebno.

Dmitrij Lavrinjenko

Arhivska fotografija

Na početku bitke kod Moskve u rujnu 1941. godine, poručnik Dmitrij Lavrinjenko je zapovijedao tenkovskim vodom u 4. tenkovskoj brigadi (11. studenog je to bila 1. gardijska tenkovska brigada) koja je branila sovjetsku prijestolnicu u čitavoj seriji teških i iscrpljujućih borbi.

Grupa od četiri tenka pod njegovim zapovjedništvom borila se 6. listopada 1941. godine protiv nekoliko desetaka tenkova 2. tenkovske armije blizu sela Pjervij Vojn u Orlovskoj oblasti. Njemački tenkovi su se spremali uništiti sovjetsku pješadijsku jedinicu kada je pristigao Lavrinjenko. Koristeći element iznenađenja sovjetski tenkovi su uništili 15 njemačkih tenkova i omogućili svojim vojnicima da se povuku.

U sličnoj situaciji su Lavrinjenkovi tenkovi spasili četu sovjetskih vojnika naoružanih minobacačima. "Možemo se ne vratiti živi, ali moramo spasiti minobacačku četu. Jesi li razumio? Naprijed!“ – tako je vodnik Ponomarenko citirao Lavrinjenkove riječi.

Lavrinjenko (prvi s lijeva) s tenkovskom posadom u listopadu 1941.

Arhivska fotografija

Lavrinjenko je 5. prosinca dobio zvanje Heroja Sovjetskog Saveza za 37 uništenih njemačkih teških, srednjih i lakih tenkova tokom dvomjesečnih borbi.

Perfektna taktika

Dmitrij Lavrinjenko se uspješno borio protiv neprijatelja na otvorenom terenu, ali je vješto organizirao i zasjede. General Dmitrij Leljušenko se sjeća: "Poručnik Dmitrij Lavrinjenko je vrlo pažljivo maskirao svoje tenkove postavljajući debla koja liče na cijevi tenkovskih topova. Nacisti bi otvorili vatru na te lažne ciljeve. Tako ih je Lavrinjenko namamio da priđu na domet tenkova, a zatim je sa svojih položaja iz zasjede otvorio vatru. Tako je uništio 9 tenkova, 2 topa i puno neprijateljskih vojnika". (D. Leljušenko, "Svitanje pobjede", 1966).

Prije nego što će krenuti u napad Lavrinjenko je uvijek detaljno proučavao buduće bojno polje i dobro organizirao izviđanje. Savršeno je koristio prednosti terena, skrivajući tenkove T-34 iza drveća i brežuljaka, da bi se zatim iznenada pojavio na neočekivanom mjestu i nanio neprijatelju maksimalnu štetu.

Lavrinjenko je bio poznat i kao izvanredni snajperist. Mogao je precizno pucati iz mnogih vrsta streljačkog oružja. Vještina snajperista mu je dobrodošla i u tenku. Učinkovito je pogađao njemačke tenkove na velikoj udaljenosti, ali je više volio približiti se neprijatelju velikom brzinom na udaljenost od 150-300 metara i otvoriti vatru iz neposredne blizine.

Sovjetski vojnici kraj onesposobljenog nacističkog tenka. Bitka kod Moskve.

Vladimir Minkevič/Sputnik

Sovjetski tenkovski as nikada nije gubio prisebnost i uvijek je bio racionalan. Za vrijeme sovjetske kontraofanzive u bici kod Moskve njegov tenkovski vod je iznenada uništio njemački garnizon u selu Grjadi i tako otvorio put za susjedno selo Pokrovsko. Iako je stekao prednost Lavrinjenko je odlučio da je ne iskoristi i to je učinio u pravi trenutak jer su njemačke rezerve bile spremne presjeći odstupnicu.

Dmitrij Lavrinjenko je poginuo 18. prosinca 1941. od minobacačke granate kod Volokolamska u Moskovskoj oblasti. Da je sovjetski tenkovski as duže živio, vjerovatno bi svojim rekordom ugrozio njemačke asove Kurta Knispela, Martina Streufa i Otta Cariusa, kojima se pripisuje po 150 uništenih tenkova.