"Kaćuša": 5 činjenica o zastrašujućem sovjetskom oružju iz Drugog svjetskog rata

Strogo povjerljivo

Novo oružje je najvišim sovjetskim dužnosnicima predstavljeno neposredno uoči izbijanja rata. Običan kamion, na koji je montirano nekoliko šina s raketama, nije ih odmah impresionirao. Ali kada je ispalio raketu, svi su zanijemili. Među prvima je sebi došao ministar obrane Semjon Timošenko, ljutito izgrdivši svog zamjenika: "Zašto mi niste rekli da imamo ovakvo oružje?" Konačna odluka o početku proizvodnje Kaćuše donesena je 21. lipnja, dan prije nego što su njemačke trupe prešle sovjetsku granicu. Samo nekoliko sati prije početka rata Josif Staljin je odobrio masovnu proizvodnju novih višecijevnih bacača raketa.

Novo oružje je bilo strogo povjerljiv projekt. Svaka Kaćuša je imala uređaj za samouništenje pomoću kojeg bi mogla biti trajno oštećena prije nego što je se Nijemci dokopaju. Pukovnije s Kaćušama zvale su se "gardijske minobacačke", kako ne bi bilo očigledno da posjeduju višecijevni bacač raketa.

Sputnik

"Nepoznato oružje"

Službeni naziv oružja bio je BM-13. BM je značilo borbeno vozilo, a 13 se odnosilo na kalibar raketa. Prva eksperimentalna jedinica, koju je činilo sedam BM-13 pod zapovjedništvom kapetana Ivana Fljorova, prvi put je izašla na bojište 14. srpnja kod bjeloruskog grada Orše (500 kilometara zapadno od Moskve). Orša je bila veliki prometni čvor koji su snage Wehrmachta već zauzele.

Tu su bile koncentrirane brojne trupe i mnogo oružja. U svojoj prvoj borbi Kaćuša je nadišla sva očekivanja sovjetskog vojnog vrha: Orša je uništena. Višecijevni bacači raketa su raketirali rajon i brzo se udaljili. Načelnik Vrhovnog zapovjedništva njemačke vojske Franz Halder zapisao je u svom dnevniku o ovom događaju: "Rusi su koristili dosad nepoznato oružje. Kiša projektila spalila je željezničku stanicu u Orši, uništila sve trupe i vojnu opremu. Metal se topio i zemlja gorjela."

Kaćuša, 1943.

Getty Images

Brza i žestoka

Šok i razaranje koje su kod neprijatelja izazvale Kaćuše uglavnom je posljedica toga što jedna baterija višecijevnih bacača za samo nekoliko sekundi može proizvesti veliki broj eksplozija i pritom obuhvatiti veliko područje. Vatrena moć ovakve kanonade može se usporediti s radom 70 teških topova. Međutim, za razliku od tradicionalne artiljerije, BM-13 su bili mobilni sustavi koji su mogli brzo mijenjati položaj. Zato ih je bilo teško locirati. Kaćušine rakete su, osim toga, projektirane tako da ostavljaju minimalan trag, pa nije bilo moguće utvrditi mjesto baterije i uzvratiti napad. Od 1942. godine lanseri su se nalazili na američkim kamionima Studebaker koje je Sovjetski Savez dobio preko programa Zakona o zajmu i najmu. Ovi pokretljivi kamioni bili su idealni za Kaćuše.

Nakon što se novo oruđe pokazalo učinkovitim u borbi, formirane su brojne nove jedinice s višecijevnim bacačima raketa te su upućene na front. Kaćuša je postala rasprostranjeno sovjetsko oružje i jedan od glavnih simbola Drugog svjetskog rata za Ruse.

Kaćuša u Berlinu, 29. travnja 1945.

Getty Images

Baterija kapetana Fljorova borila se do početka listopada u pokušaju da spriječi napredovanje Wehrmachta prema Moskvi. Zatim je njegova jedinica opkoljena u Vjazmi (300 kilometara zapadno od Moskve). Vojnici su ispalili svo streljivo koje su imali i digli oružje u zrak. Nijemci nisu uspjeli zarobiti ni oružje ni vojnike, jer se jedinica borila do smrti posljednjeg vojnika. Kapetan Fljorov je posthumno odlikovan.

Nijemci nisu uspjeli napraviti kopiju

Nijemci su se više od svega željeli upoznati s konstrukcijom novog ruskog oružja, no prošlo je mnogo vremena prije nego što su ga se uspjeli dokopati. Priča se da je Nijemcima to bilo tako važno da su zadatak povjerili čuvenom nacističkom esesovcu pukovniku Ottu Skorzenyju. Međutim, kada su nacisti konačno nabavili Kaćušu, nisu je uspjeli kopirati. Ono što nisu uspjeli napraviti je specijalan barut koji je korišten u sovjetskim raketama. On nije ostavljao trag, a omogućavao je raketi stabilan i dug let.

Nijemci su imali svoju verziju višecijevnog bacača raketa, Nebelwerfer , šestocijevni lanser. Međutim, on nije mogao ispaliti toliko raketa kao Kaćuša (koja je obično imala 16 raketa) i nije bilo mobilan, imao je manji domet, a poslije ispaljivanja raketa je ostavljala dug trag na nebu koji je ukazivao na mjesto oružja. Nijemci nisu uspjeli konstruirati svoj višecijevni raketni sustav.

Kaćuša, 1941.

Sputnik

Ime djevojke

Zašto je oružje dobilo ime Kaćuša? Pa, Kaćuša je u to vrijeme bila vrlo popularna pjesma o djevojci koja čezne za svojom dragim koji je u vojsci i čuva granicu. Prema drugoj verziji, slovo "K" se nalazilo na okviru bacača raketa, jer se proizvodio u tvornici "Komintern" u Voronježu. Prema trećoj legendi, Kaćuša je bila djevojka ruskog vojnika koji je održavao oružje.

Getty Images

Pročitajte i: Kako su sovjetske i njemačke trupe koristile zaplijenjeno oružje u Drugom svjetskom ratu