Nezamisliva operacija: Kako je Churchill planirao započeti Treći svjetski rat

8. svibnja 1945. godine, kada su ljudi u cijelom svijetu slavili kraj Drugog svjetskog rata, jedna je mračna ličnost planirala početak Trećeg svjetskog rata. Još se nije osušila tinta na dokumentu kojim je potvrđena kapitulacija Njemačke, a britanski premijer Winston Churchill je zamolio svoj vojni kabinet da sastavi plan napada na Sovjetski Savez.

Zabezeknutim generalima je predloženo da osmisle načine na koje bi se "Rusiji mogla nametnuti volja SAD-a i Britanskog Carstva". Churchill ih je uvjeravao da će u tom napadu glavnu ulogu igrati SAD uz podršku razbijene njemačke vojske.

Nekoliko faktora je utjecalo na Churchillovu ratobornost. U djelu "Winstonov rat" Max Hastings je napisao da je Churchillova radost zbog pada nacizma bila "gotovo potpuno pomračena" ruskim pobjedama u Istočnoj Europi.

SSSR je 1945. godine bio znatno moćniji, a Velika Britanija znatno slabija nego što je Churchill očekivao. Kako je on istaknuo, na Krimskoj konferenciji 1945. godine, "s jedne strane je veliki ruski medvjed, s druge veliki američki slon, a među njima jadno malo britansko magare".

Pored toga, Churchill je zauzeo oštriji stav prema Sovjetima kada je saznao da je američki program stvaranja atomske bombe uspješno okončan. Po riječima načelnika glavnog stožera britanske vojske Alana Brookea, Churchill mu je na Konferenciji u Potsdamu u srpnju 1945. godine rekao: "Mi možemo reći Rusima da ćemo, ako budu inzistirali na ovome ili onome, jednostavno satrti Moskvu, zatim Staljingrad, zatim Kijev, zatim Sevastopolj".

Zamišljajući nezamislivo

Britanski generali koji su zamoljeni da se pripreme za rat, i to samo nekoliko dana nakon završetka najkrvavijeg rata u povijesti, smatrali su da premijer ne može bez ratovanja. Brooke je napisao u svom dnevniku: "Imam dojam da Winston čezne za novim ratom".

Generali su napravili plan koji je dobio naziv "Nezamisliva operacija". Predloženo je da zapadne trupe napadnu Sovjete na frontu koji se prostire od Hamburga na sjeveru do Trsta na jugu.

Vojni kabinet je naveo brojno stanje saveznika u Europi koje je bilo aktualno 1. srpnja 1945. godine: 64 američke divizije, 35 britanskih i dominionskih divizija, 4 poljske i 10 njemačkih divizija. Njemačke divizije su bile fiktivne, jer poslije sloma koji su njemački vojnici doživjeli u okršaju s Rusima više nisu žurili u rat. Saveznici bi, u najboljem slučaju, prikupili 103 divizije, uključujući i 23 oklopne.

Njima bi se suprotstavile 264 sovjetske divizije, među njima 36 oklopnih. Moskva je samo na njemačkoj granici imala na raspolaganju 6,5 milijuna vojnika. U ruskoj uniformi je bilo ukupno 11 milijuna muškaraca i žena.

Avijacija taktičkih trupa ratnog zrakoplovstva saveznika u Sjeverozapadnoj Europi i Sredozemnom moru posjedovala je 6714 lovaca i 2464 bombardera, a Sovjeti su imali 9380 lovaca i 3380 bombardera.

Vojni napredak SSSR-a

Nijemci su na svojoj koži osjetili da ratovanje protiv SSSR-a nije ugodna razonoda. Vojni kabinet je izjavio: "Ruska vojska je stekla sposobne i iskusne zapovjednike. To je izuzetno surova vojska koja funkcionira s daleko manje logistike od bilo koje zapadne vojske, primjenjuje smjelu taktiku temeljenu uglavnom na ignoriranju gubitaka u postizanju cilja".

"Ruska tehnika je brzo usavršena tijekom čitavog rata i sada je dosta dobra. Dovoljno se zna o njezinom razvoju da bi se moglo reći da ona svakako nije lošija od tehnike velikih sila".

"Rusija je pokazala izuzetno veliki kapacitet u razvoju i usavršavanju odgovarajućeg naoružanja i tehnike, kao i u njihovoj masovnoj proizvodnji. Poznati su slučajevi kada su Nijemci kopirali glavne crte ruskog oružja".

U procjeni koju je potpisao načelnik Stožera vojske 9. lipnja 1945. godine, izveden je sljedeći zaključak: "Mi ne bismo imali snage postići brz ali ograničen uspjeh i bili bismo uvučeni u dugotrajan rat u kojem bismo imali ozbiljnih poteškoća. Štoviše, te poteškoće bi bile nepredvidljive ako bi Amerikanci posustali i postali indiferentni, i ako bi se više zainteresirali za rat na Pacifiku".

Gore od rakete V-2

Churchill je 10. lipnja 1945. odgovorio: "Ako se Amerikanci povuku u svoju zonu i premjeste glavninu svojih snaga u SAD i na Pacifik, Rusi će dobiti mogućnost izvršiti prodor ka Sjevernom moru i Atlantiku. Molite se da što bolje proučite kako možemo zaštititi naš otok".

Generali su odgovorili da Sovjeti mogu napasti britanske otoke kada stignu na Atlantik, i to presijecanjem pomorskih komunikacija, invazijom, zračnim udarom, raketama ili drugim novim metodama.

"Sasvim je moguće da će rusko ratno zrakoplovstvo zrakoplovima koje posjeduje pokušati napasti sve važne ciljeve u Velikoj Britaniji."

Najveću opasnost su predstavljale rakete. "Rusi će najvjerojatnije u potpunosti iskoristiti novo oružje poput rakete i bespilotnih aviona... Mi trebamo očekivati daleko veće razmjere napada nego što su bili napadi Njemačke (poput rakete V-2)", rekao je načelnik stožera.

Obično fantaziranje

Vojni kabinet je zaključio da taj zadatak nadilazi mogućnosti 103 divizije savezničkih trupa u Europi i da ta vojska ne može učiniti ono što nisu mogli Napoleon i Hitler. Brooke je u svom dnevniku napisao: "Ideja je, naravno, obično fantaziranje. Nema nikakve šanse da se u tome postigne uspjeh. Sada više nema sumnje da je Rusija svemoćna u Europi".

Britanski generali su konačno odahnuli kada je stigla vijest od predsjednika SAD-a Harryja Trumana. On je izjavio da nema nikakve šanse da Amerikanci ponude pomoć, a pogotovu da predvode akciju izbacivanja Rusa iz Istočne Europe.

Tako je "Nezamislivi slučaj" zatvoren.

Raspirivanje Hladnog rata

Staljin je brzo prozreo Churchillovu zamisao i rekao svom glavnom vojskovođi generalu Žukovu: "Taj čovjek je spreman na sve". Jedan špijun iz Londona je prenio britanske planove miješanja u poslijeratnu Njemačku. "Nezamisliva operacija" je zajedno s Trumanovom nuklearnom samouvjerenošću stvorila podozrenje i gorčinu u redovima bivših saveznika. Može se reći da je "Nezamisliva operacija" bila okidač Hladnog rata.

Izopačeni um

Churchill je imao mnogo raznih predrasuda. Po Hastingsovim riječima, u memorandumu upućenom Vojnom kabinetu u studenom 1942. godine i posvećenom politici prema Italiji, Churchill je napisao: "Sve industrijske centre treba podvrgnuti intenzivnim napadima i uložiti sve napore u pravcu teroriziranja stanovništva".

Otprilike u isto vrijeme Churchill je inzistirao na spaljivanju njemačkih naselja poput Dresdena, Leipziga i Chemnitza, uslijed čega je 1945. godine život izgubilo 200 000 civila. To je bio jedini način na koji su Britanci mogli potvrditi svoje sudjelovanje u ratu.

Churchill je 1944. odobrio "katastrofalan plan" pretvaranja Njemačke u "pretežno poljoprivrednu i seljačku zemlju". Da je realiziran Plan Morgentau, od gladi bi samo tijekom prve godine umrlo 10 milijuna Nijemaca. Američki predsjednik Franklin Roosevelt je rekao da je Churchill "otkupljen" kada su Amerikanci pristali ponuditi Velikoj Britaniji 6,5 milijardi dolara preko Zakona o zajmu i najmu (engl. Lend-Lease) (Kada je Churchill izgubio na izborima, nova laburistička vlada je odbacila taj plan).

Opisani način razmišljanja nije bio neobičan za čovjeka koji je svjesno i s puno entuzijazma izazvao Veliku bengalsku glad 1942.-1943. Uslijed izvoženja velike količine hrane iz Indije u Veliku Britaniju umrlo je preko 4 milijuna Hindusa. Churchill je također htio ostaviti Gandhija u zatvoru do kraja života. Jednom je rekao: "Mrzim Hinduse. Oni su zvjerski narod sa zvjerskom religijom ".

Kada se 1898. godine ožalostio zbog smrti vojnika koji mu je bio drug, Churchill je rekao: "Rat je prljava i odvratna stvar koju može pokrenuti samo budala". Tada vjerojatno nije mogao ni pretpostaviti da upravo opisuje budućeg britanskog premijera.