U strogom zatvoru Sing Sing nedaleko od New Yorka 19. lipnja 1953. godine pogubljen je bračni par - 35-godišnji američki Židov i njegova 37-godišnja žena. Prvi je pogubljen muž, jer je njegova ćelija bila bliža prostoriji s električnom stolicom, da žena ne bi vidjela kako on prolazi kroz hodnik.
Julius Rosenberg je umro nakon prvog električnog udara. Ethel nije imala toliko sreće. I poslije tri udara njezino srce je još uvijek kucalo, tako da su krvnici morali još dva puta uključiti struju. Ni on ni ona nisu dali posljednju izjavu.
AFP
Julius i Ethel su bili uvjereni komunisti. Osuđeni su na smrt nekoliko mjeseci prije egzekucije zbog optužbe da su predali sovjetskim agentima vojne tajne od kojih je jedna bila vezana za nuklearno oružje. Kako je na sudu rekao sudac Irving Kaufman, "ovi zavjerenici su ukrali najvažniju znanstvenu informaciju... i dostavili je Sovjetskom Savezu".
Kako su oni to učinili? I zašto?
Tko će koga ako ne svoj svoga
AP
Kako se saznalo nekoliko mjeseci nakon suđenja bračnom paru Rosenberg, krajem 1940-ih je američka obavještajna služba uspjela razotkriti tajne sovjetske šifre koje su njihovi strani agenti koristili u okviru projekta "Venona". Dešifriranjem podataka otkriveno je nekoliko "atomskih špijuna". Među njima je bio i njemački fizičar Klaus Fuchs koji je radio u Velikoj Britaniji.
Fuchs je surađivao i družio se s mnogim američkim znanstvenicima koji su radili na projektu "Manhattan". On je podatke dobivene od njih predao Moskvi što je Sovjetima pomoglo srušiti nuklearni monopol Sjedinjenih Američkih Država već 1949. godine, tj. samo četiri godine nakon bombardiranja Hirošime i Nagasakija.
Fuchs je ostao u Velikoj Britaniji, ali je imao i nekoliko američkih kolega. Saslušavajući jednog po jednog, američke specijalne službe su došle do Davida Greenglassa koji je 1944. godine pridružen projektu (Manhattan) u New Mexicu, piše New York Times.
"On je svuda, pa i u Los Alamosu, propovijedao komunizam pokušavajući uvjeriti svoje kolege i suradnike da će oni jednoga dana prosperirati u utopističkom društvu slobodnom od siromaštva i nepravde", piše Times o Greenglassu.
Ethel Rosenberg je bila Greenglassova sestra. On joj je rekao da je Julius priznao da ga je vrbovao kao sovjetskog špijuna. Kasnije je poslao Rosenbergu "grubu skicu i 12 stranica tehničkih detalja vezanih za bombu". Bilo je to 1945. godine. Federalni agenti su u srpnju 1950. uhitili Juliusa Rosenberga.
Nema nade na pravedno suđenje
Ethel je uskoro prošla na sličan način. Greenglass je svjedočio i protiv nje, tvrdeći da je ona pomagala Juliusa u špijuniranju. Kasnije je Greenglass odbacio svoja svjedočenja izjavivši da je žrtvovao sestru kako bi od sumnji spasio svoju ženu koja je također sudjelovala u špijunaži. "Žena mi je važnija od sestre", rekao je on u jednom intervjuu.
Getty Images
Na sudu su i Julius i Ethel, za razliku od drugih "atomskih špijuna", tvrdili da su nevini, što je samo otežavalo njihov položaj. Sudac Kaufman ih je proglasio krivima i u travnju 1951. godine oboje osudio na smrt, obrazloživši presudu velikom štetom koja je učinjena Americi zahvaljujući njihovim posljedicama.
Getty Images
"S obzirom na Hladni rat koji je vođen protiv Sovjetskog Saveza, i 'vrući' koji je vođen protiv Koreje, bračni par Rosenberg nije mogao očekivati razumijevanje glavnih američkih medija", ističu u svojoj knjizi "Zločini i sudski procesi stoljeća" autori Frankie Bailey i Steven Čermak. "Pitanje krivnje već je riješeno u svijesti većine".
"Spremni žrtvovati život"
Godinama su ljevičari u cijelom svijetu sumnjali u krivnju Juliusa i Ethel Rosenberg, tvrdeći da su Amerikanci ubili nevine ljudi rukovođeni antisemitizmom. Kasnije, tijekom 1990-ih, s projekta "Venona" je skinut pečat državne tajne. Deset godina kasnije je Morton Sobell, bivši inženjer tvrtke General Electric, koji je također 1951. godine osuđen za špijunažu, priznao da je on bio sovjetski agent zajedno s Juliusom Rosenbergom.
Američki odvjetnik Alan Dershowitz je 1995. godine rekao za Los Angeles Times da su Julius i Ethel Rosenberg "krivi, ali im je krivnja podmetnuta". On se sjećao razgovora s odvjetnicima koji su sudjelovali u sudskom procesu i priznali da su i tužitelji i sudac u nedostatku stvarnih podataka (vezanih za projekt "Venona"), koji su bili državna tajna, koristili slabe, pa čak i fiktivne dokaze kako bi prikazali bračni par Rosenberg kao krivce.
Pored toga, Sobell se zapitao: "Zbog čega je Ethel kriva? Zato što je bila Juliusova žena". Ona nije bila aktivni špijun. Nju je oklevetao brat Greenglass. Aleksandar Feklisov, umirovljeni pukovnik KGB-a koji je radio s "atomskim krugom obavještajaca", također je tvrdio da je Ethel Rosenberg "potpuno nevina". Što se tiče Juliusa, Feklisov je rekao da su podaci koje je on dao Moskvi bili gotovo beskorisni. "On ništa nije znao o atomskoj bombi i nije mogao pomoći", rekao je Feklisov. "Pa ipak su ih pogubili".
Stupanj štete koju su Julius i Ethel Rosenberg nanijeli svojoj zemlji je diskutabilan, ali su njihove pobude bile očito ideološke, jer su oboje bili stari članovi Američke komunističke partije.
"Oni su vjerovali u SSSR, maštali su o socijalističkoj državi bez deskriminacije. ... Nije jasno jesu li oni znali za Staljinove čistke i gulag", napisao je rusko-izraelski povjesničar Zahar Gelman. Radi tih su ideala Julius i Ethel bili spremni žrtvovati život i to su učinili.
Sovjeti su bili neumoljivi kada se radilo o neprijateljima. Pročitajte kako su sovjetske specijalne službe ubijale neprijatelje države u inozemstvu u našem članku Pronaći i likvidirati: Tri mrska sovjetska neprijatelja na nišanu KGB-a