Ješurin / Sputnik
SSSR je pedesetih godina zajedno s drugim državama počeo aktivno istraživati Antarktiku. Sovjetski znanstvenici su preuzeli istočni dio kontinenta i 1956. godine se pojavila stanica Mirni. Za samo dvije godine niklo je pet sovjetskih polarnih stanica.
J. Kočetkov / Sputnik
Prijevoz je bio veliki problem za sovjetske stručnjake, jer obični traktori i kamioni u ovim ledenim uvjetima nisu funkcionirali. Bila su potrebna terenska vozila koja su u stanju doći do Južnog pola, što nije lak zadatak s obzirom na to da je stanica Mirni bila udaljena 2700 km.
Aleksandar Kočetkov / TASS
Bilo je potrebno vozilo koje će izdržati temperaturu od minus 70 stupnjeva Celzija, koje će prijeći velike udaljenosti po snijegu i ledu, i biti privremeni dom i laboratorij znanstvenicima. Tako je nastao terenac "harkovčanka".
AP
"Harkovčanka" je sovjetski odgovor američkoj "antarktičkoj snježnoj krstarici" koja se pojavila 30-ih godina. Američko vozilo bilo je pravi dom na kotačima. Mislilo se da će krstarica dugi niz godina presijecati Antarktik uzduž i poprijeko, ali prešla je samo 148 km i stala. Posada ju je morala zauvijek napustiti.
Mihail Ozerski / Sputnik
Novo sovjetsko vozilo je napravljeno na bazi teškog artiljerijskog traktora AT-T koji sa svoje strane potječe od tenka T-54. "Harkovčanka" je mogla vući 70 tona tereta. U dužini je imala 8,5 metara, u širini 3,5 m, u visini 4 metra. Kretala se brzinom od 5 do 11 km na sat.
A. Kapica / TASS
Salon vozila je imao površinu od 28 metara četvornih i sve potrebno za duga putovanja: sekciju za vozača i navigatora, laboratorij, malu kuhinju, spavaću sobu za petero, toalet, menzu.
Jevgenij Tolstikov / TASS
Pet ovakvih vozila je dopremljeno na Antarktiku pretkraj 1958. godine. Dogodine su se sovjetski polarni istraživači uputili na Južni pol. 27. rujna sve "harkovčanke" su napustile stanicu Mirni i krenule na zapad. Konvoj je prošao kroz stanice Komsomoljskaja i Vostok.
G. Koposov / Sputnik
2700 km puta, a posebno posljednjih 1253 km od stanice Vostok do Južnog pola, prošli su vrlo teško: snježne oluje, nepoznati teritorij i opasne skrivene pukotine u ledu mogle su biti fatalne. U svojim memoarima sudionici ove ekspedicije Nikolaj Grušinski i Aleksandar Dralkin su pisali: "Beskrajni snježni ocean pred nama, a iza nas dva duboka traga koja su ostavila naša vozila. Prošli smo gdje nikada nijedan čovjek nije kročio. Mislili smo o tome da nas ti tragovi povezuju s prijateljima koji su ostali na stanici Mirni. Napredujući prema polu, nismo se osjećali usamljeno. Bili smo na stalnoj radio vezi sa stanicama Mirni i Vostok i uvijek smo znali što se događa na kopnu."
G. Koposov / Sputnik
26. prosinca sovjetska ekspedicija je dospjela na Južni pol gdje ju je dočekao američki tim s obližnje stanice Amundsen-Scott. Čitavo putovanje je trajalo 89 dana i, nakon tri dana odmora na američkoj bazi, sovjetski znanstvenici su krenuli natrag.
V. Čistjakov / Sputnik
Skoro 20 godina "habarovčanke" su bile glavno sovjetsko prijevozno sredstvo na Antarktici i povezivale su šest stanica na kontinentu. 1975. je dizajnirana naprednija "habarovčanka-2". Ova su vozila i danas glavno prijevozno sredstvo za članove ruske polarne ekspedicije. Osamdesetih godina su se pojavili planovi za "habarovčanku-3", ali nikada nisu realizirani zbog raspada SSSR-a.
Kad već govorimo o Antarktici, jeste li znali da su je Rusi otkrili dok su Amerigo Vespucci i James Cook samo nagađali da postoji? Pročitajte više o ruskoj ekspediciji Fadeja Bellinsgauzena i Mihaila Lazareva!