Ubojica Staljinovih neprijatelja: Najopasniji sovjetski špijun u akciji

Povijest
OLEG JEGOROV
Pavel Sudoplatov (1907.-1996.) bio je najvažnija figura sovjetske obavještajne službe u Staljinovo doba. Planirao je ubojstvo Trockog i uporno se trudio pobijediti Hitlera. Poslije Staljinove smrti je otjeran u zatvor i zaboravljen.

Upečatljivi su i sami nazivi Sudoplatovljevih biografija koje su napisali ruski autori: "Genij terora", "Staljinov lovac na vukove" i "Staljinov terminator". Mnogi tvrde da je on kao šef Staljinove administracije za posebne zadatke bio odgovoran za surove represije i zločine izvršene od 1930-ih do 1950-ih.

Njegov unuk je međutim rekao u jednom intervjuu: "Moj djed je bio tajni agent, a ne krvnik". I sam Sudoplatov je o sebi slično govorio. U svojim memoarima pod nazivom "Specijalni zadaci: Sjećanja nepoželjnog svjedoka – sovjetskog špijuna", on je djelomično priznao svoju krivnju za Staljinove brutalne operacije, ali je rekao da je postupao kao patriot. "Ja sam bio uvjereni komunist", pisao je.

U svakom slučaju, ne može se reći da je Sudoplatovu život bio lak. Poslije smrti svog vođe proveo je 15 godina u zatvoru, a prije toga je bio jedan od najutjecajnijih ljudi u SSSR-u.

1. Bomba u bombonijeri

Rođeni Ukrajinac, Sudoplatov je stupio u Crvenu armiju kada mu je bilo 12 godina, i cijelog života je bio uvjereni komunist. Počevši od kraja 1920-ih radio je u sovjetskim tajnim službama (ČK – OGPU – NKVD) i brzo napredovao.


Četiri godine je bio na zadatku kao tajni agent ubačen u redove ukrajinskih nacionalista. Staljin je 1938. godine naredio Sudoplatovu da ubije vođu te grupe, Jevgenija Konovaljca, koji se povezao s Hitlerom i planirao podići oružani ustanak u Ukrajini. "Plan je bio da se Konovaljcu uruči poklon s eksplozivnom napravom", napisao je kasnije Sudoplatov.

U Rotterdamu se Sudoplatov sastao s Konovaljcem koji ga je poznavao i smatrao vjernim nacionalistom. Sudoplatov mu je poklonio ukrajinsku bombonijeru, a zatim se pozdravio i otišao. Poslije nekoliko minuta je bombonijera eksplodirala, a Konovaljcev je u toj eksploziji poginuo. To je bilo prvo u nizu mnogih ubojstava koje je uspješno obavio Sudoplatov.

2. Cepin za led u glavi Lava Trockog

Po povratku u Moskvu Sudoplatov je živio u strahu iako je bio visoki funkcioner Narodnog komesarijata za unutarnje poslove (NKVD). Velika Staljinova čistka je bila u punom jeku. Sudoplatov je vidio uhićenja i pogubljenja svojih kolega i šefova. "Mi [časnici obavještajne službe] bojali smo se za svoj život očekujući da će nas naš vlastiti sustav uništiti", sjećao se on.


Umjesto toga su Staljin i novi načelnik NKVD-a, Lavrentij Berija postavili Sudoplatova na mjesto zamjenika direktora odjela vanjske obavještajne službe NKVD i naredili mu da isplanira ubojstvo Trockog. Nekadašnji vođa boljševika, Lav Trocki izgubio je bitku za vlast koju je vodio protiv Staljina i pobjegao je u Meksiko gdje je živio kritizirajući staljinizam, i, kako je rekao Staljin, "upućujući izazov SSSR-u kao lideru međunarodnog komunističkog pokreta".

Sudoplatov je besprijekorno isplanirao ubojstvo surađujući s kolegama koji su kao tajni agenti radili u Španjolskoj za vrijeme građanskog rata 1936.-1939. Jedan od tih agenata, poručnik Ramon Mercader, otputovao je u Meksiko, predstavljao se kao pristalica Trockog i postepeno se uvukao u njegovo neposredno okruženje. Mercader je 20. kolovoza 1940. godine ubio Trockog cepinom za led.

3. Operacija "Manastir"

U Drugom svjetskom ratu je Sudoplatov sa svojim ljudima organizirao operacije protiv Njemačke. Bio je zadužen za najbolje tadašnje špijune: grupu "Crveni orkestar", Richarda Zorgea, Kima Phillbya, Rudolpha Abela, itd. Osim toga, Sudoplatov je organizirao i partizanske i diverzantske akcije u neprijateljskoj pozadini.


Jedna od njegovih najvažnijih akcija bila je operacija "Manastir". Jedan tajni agent se predstavio kao antisovjetski nastrojen ruski plemić (bio je to Aleksandar Demjanov, koji je zaista imao plemićko porijeklo) i tako se uspio ubaciti u njemačku obavještajnu službu. Četiri godine je dezinformirao naciste na vrlo visokoj razini.

Ponekad je to imalo odlučujuću ulogu u razvoju događaja, naprimjer kada su 1942. godine "Nijemci očekivali da će sovjetska ofanziva biti koncentrirana na Ržev i da će je oni tamo zaustaviti, ali ih je umjesto toga vrlo neugodno iznenadila kontraofanziva u Staljingradu", napisao je Sudoplatov. To je dovelo do velikog poraza nacista i izmijenilo čitav tok rata.

4. Operacija "Berezino"

Sudoplatov i njegovi ljudi su 1944. godine planirali operaciju "Berezino" (u izvorima na engleskom jeziku ta operacija se zove "Scherhorn"). Pomoću lažnih izvora sovjetska obaveštajna služba je uvjerila Nijemce koji su odstupali u istočnoj Europi da je u Bjelorusiji iza linije fronta ostala jedinica Wehrmachta u kojoj je bilo oko 2 000 vojnika.


Berlin je slao "svojim junacima" oružje, a ono je dospijevalo u ruke Sovjetima. Pravi časnik Scherhorn, koji je tobože zapovijedao izmišljenom jedinicom, praktički je bio zarobljenik koga je vrbovala Moskva. Njemačka je do samog kraja rata, tj. do svibnja 1945. godine trošila resurse, ljudstvo i vrijeme, pružajući pomoć nepostojećim "junacima".
... i tako dalje

Sudoplatovljev život je obavijen velom legendi. On je sam te legende "pothranjivao". Na primjer u knjizi "Specijalni zadaci" tvrdio je da je on bio šef specijalne kancelarije odgovorne za prikupljanje podataka o nuklearnom programu SAD-a. Međutim, kako u časopisu The Bulletinpiše znanstveni dopisnik, Sergej Leskov, "prema arhivskim podacima kancelarija [kojom je on rukovodio] nije imala direktne kontakte s mrežom agenata, a u Sudoplatovljevim memoarima ne spominju se mnogi ljudi koji su sudjelovali u operaciji pribavljanja podataka iz SAD-a".


Poslije Staljinove smrti 1953. godine Sudoplatovljev načelnik, Lavrentij Berija uhićen je i pogubljen. Sudoplatov je ostao živ, ali je optužen za zavjeru i planiranje prevrata (što vjerojatno nije odgovaralo istini), kao i za rad u tajnom laboratoriju gdje su na ljudima testirani smrtonosni otrovi.

Sudoplatov je proveo u zatvoru 15 godina (1953.-1968.), preživio je tri moždana udara i oslijepio na jedno oko. Rusija je tek 1992. godine rehabilitirala jednog od najuspješnijih sovjetskih obaveštajaca.