Staljinov stil odijevanja: Asketizam i moć

Josif Staljin na 1. Svesaveznom kongresu kolhoznika-udarnika u Moskvi 19. veljače 1933. Izvor: RIA Novosti

Josif Staljin na 1. Svesaveznom kongresu kolhoznika-udarnika u Moskvi 19. veljače 1933. Izvor: RIA Novosti

Staljinov stil odijevanja bio je asketski i jednostavan, a istovremeno je odavao dojam velikog samopouzdanja i uvjerenosti u svoje snage i vladarsku moć. Poluvojnički "frenč" i meke kavkaske čizme, a nešto kasnije mundir generalisimusa, činili su imidž najpoznatijeg sovjetskog lidera.

Igra suprotnosti

Lik Lenjina, vođe boljševičke revolucije, bio je dojmljiv i neobičan. On je bio niskog rasta i ćelav, imao je govornu manu (nepravilno je izgovarao "r" i "l"), nosio je prepoznatljivu kapu sa vrpcom ("kepku"), hodao brzo i burno ispoljavao emocije. Na spomenicima koji su se nekada nalazili u središtu svakog grada Sovjetskog Saveza obično je prikazan u pokretu, s različitim vrstama kapa, ako ne na glavi, onda u ruci.

Izvor: Ria Novosti

U ulozi svenarodnog vođe Lenjina je smijenio Staljin, koji je bio njegova apsolutna suprotnost. Nakon kaosa Ruskog građanskog rata zemlji je bila potrebna stabilnost, što znači da je lider morao biti netko tko ostavlja dojam snage, samouvjerenosti, pouzdanosti i nepokolebljive moći. Staljinova kavkaska pojava i urođena staloženost bili su baš ono što je potrebno. Iz sjećanja prvog ministra naftne industrije SSSR-a Staljinove vlade Nikolaja Bajbakova: "Ušao sam i zastao, i tamo je stajao Staljin, Vrhovni zapovjednik, no meni okrenut leđima. Prilazim, pazim da se ne nakašljem. Promatram njegov izgled: na sebi ima sivu vojničku bluzu i meke čizme. Odjeven je vrlo skromno za prvog čovjeka u državi... "


Vojnici Revolucije i djeca Građanskog rata

"Frenč u Rusiji"

U Rusiji se "frenč" (strukirana vojnička košulje s izvana našivenim džepovima) pojavio tijekom Prvog svjetskog rata, kada je u vojsci vrijedio "slobodan stil odijevanja". Mnogi ruski časnici, koji su na britanskim i francuskim kolegama zapazili nov model, sa zadovoljstvom su počeli nositi ovakve vojničke košulje. U britanskoj vojsci su korištena dva tipa "frenča": oficirska varijanta bila je strožeg kroja i otvorenija, nosila se preko košulje i uz kravatu, dok je vojnička varijanta bila udobnija, s visokom kragnom i bez kravate. Upravo ovaj, vojnički model više se svidio zapovjednom sastavu Crvene armije.

Od Revolucije pa sve do sredine Drugog svjetskog rata Staljin je najradije nosio zatvorenu vojničku košulju strogog kroja od visokokvalitetnog materijala s izvana našivenim džepovima, tzv. "frenč", i hlače uvučene u meke kavkaske čizme. Preko toga je oblačio jednostavan vojnički šinjel, koji je nosio godinama, sve dok se ne bi pohabao. Artem Sergejev, sin Staljinovog bliskog prijatelja i suradnika, ovo je ispričao Ekaterini Glušik u "Razgovorima o Staljinu" (intervju je objavljen 2006. u listu Zavtra u obliku prijateljskog razgovora): "Jednom je Staljin došao kući, a tamo je bio obješen novi šinjel. Kad ga je vidio, upitao je: 'A gdje je moj šinjel?' Rekli su mu da više nije tu. Tada je planuo: 'Za državni novac i svaki tjedan se može mijenjati šinjel. Ja sam stari mogao nositi još bar godinu dana, a tek onda da me pitaju je li potreban novi? 'Dobili su ozbiljan prijekor.'

U Komunističkoj partiji važila je neslužbena uniforma koja je za osnovu imala vojničku košulju. "Vojnici Revolucije", kako su sebe nazivali tadašnji partijski funkcioneri, poluvojničku odjeću nisu nosili samo iz ideoloških razloga. Prije nego što su zauzeli mjesta u kabinetima Vlade, većina njih se borila na frontu u Prvom svjetskom ratu, zatim su sudjelovali u Revoluciji, a kasnije predvodili jedinice Crvene armije ili obavljali politički rad za vrijeme Građanskog rata. Vojnička košulja im je bila draža od bilo kakvog civilnog odijela.

Staljin na konferenciji u Jalti (4.-11. veljače 1945.). Izvor: ITAR-TASS

Međutim, počevši od 1938. odijela državnih dužnosnika, uključujući i neke Staljinove mundire, izrađivala je Centralna eksperimentalna vojna krojačka radionica za izradu novih modela uniformi za generale Crvene armije, koja funkcionira i dan danas pod nazivom "43. Središnji eksperimentalni krojački kombinat". Sve modele vojnih dizajnera, sve do oblika gumba, nekada je osobno morao odobriti Staljin.


Rađanje "staljinskog empirea"

I u osobnom životu je volio jednostavnost. Artem Sergejev se prisjeća: "Kod kuće je nosio lanene kućne hlače i platneni sako, koji bi ponekad skidao i ostajao samo u pamučnoj košulji, nalik na vojničku. Nikad ga nisam vidio u civilnom odijelu. Na odmoru je nosio platneno odijelo - sako na dvoredno kopčanje i ispod njega bijela košulja."

Staljin u "frenču". Izvor: RIA Novosti.

Od svih vrsta kapa Staljin je najradije nosio nisku ravnu šapku. Svaka šapka za njega je izrađivana ručno isključivo kada je prethodna bila iznošena. Ako bi Staljin na novoj šapki, probavši je, našao bilo kakav nedostatak, jednostavno bi nastavio nositi staru.

Nakon što su Staljinu dodijeljeni činovi maršala Sovjetskog Saveza i generalisimusa, ideje dizajnera se suočile s jednostavnim okusom vođe. Početna varijanta mundira, koji je bio tirkizne boje, bogato ukrašen zlatnim vezom i zapravo skrojen po modelu francuskih mundira s početka 19. stoljeća, odbačena je još u fazi prezentacija i poslana u muzej, gdje se i danas čuva. A Staljinu je izrađen mundir strogog kroja svijetlosive boje sa spuštenom kragnom (prvobitna uspravna kragna Staljinu je bila neudobna), s klasična četiri džepa i maršalskim epoletama. Uz njega su išle duge hlače s lampašima (ukrasne trake na nogavicama), pa je cijelo odijelo izgledao efektno i dostojanstveno. Na taj način se izrazila Staljinova sklonost  stilu empire, koji je istovremeno suzdržan i upečatljiv, sažet i veličanstven.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće