1. Zinovij Kolobanov: podvig u kojeg mnogi nisu mogli povjerovati
Jakov Slavin/Wikipedia
Kada je počeo Drugi svjetski rat, Zinovij Kolobanov je već imao ozbiljno vojno iskustvo. Borio se u Finskom ratu 1939.-1940. godine i za to vrijeme se tri puta spasio iz tenka u plamenu.
1941. godine Kolobanov je zapovijedao tenkovskom jedinicom za vrijeme njemačke ofanzive na Lenjingrad (danas Sankt-Peterburg). U blizini sela Vojskovici, Kolobanovljeva jedinica je dobila zapovijed da brani put do Krasnogvardejska (danas grad Gatčina), 26 kilometara od Lenjingrada. Sa samo 5 teških tenkova KV-1 na raspolaganju Kolobanov je svoju jedinicu prebacio na važno raskrižje gdje je izdao zapovijed da dva tenka blokiraju dva puta do Krasnogvardejska. Za to vrijeme on je svoj tenk strateški postavio 300 metara dalje i zamaskirao ga tako da su se jedva videli samo cijev i kupola, dok je donji dio tenka bio potpuno skriven.
Njemački tenkovi su se približavali, a vojnici u njima su bili previše samoujvereni, neki su čak sjedeli na tenkovima s otvorenim kupolama. Bilo je jasno da nisu primjetili Kolobanovljev skriveni tenk. Andrej Usov, najbolji Kolobanovljev strijelac, uništio je prvi i posljednji u neprijateljskoj koloni od 22 tenka i na taj način učinkovito zaustavio cijelu jedinicu na uskom putu okruženom močvarom. Preostali tenkovi su bili postrojeni pred Kolobanovljevim ciljnikom kao na dlanu.
U nastaloj pomutnji eksplodiralo je streljivo nekih neprijateljskih tenkova, dok su drugi krenuli kroz močvaru, koja je brzo zaustavila njihovo napredovanje, ali oni su nastavili uzvraćati žestokom vatrom. Na sreću, ispostavilo se da su tenkovi KV-1 gotovo nesavladivi za njemačko naoružanje. Poslije borbe Kolobanovljev tenk je imao preko 100 oštećenja, ali oklop nije probijen. Kolobanov je uništio 22 neprijateljska tenka, a cijela njegova jedinica ukupno 48 tenkova, na taj način zaustavivši njemačke trupe.
Ubrzo poslije ove čuvene bitke, Zinovij Kolobanov je ozbiljno ranjen i oporavio se tek 1945. godine. Živio je Minsku sve do smrti 1994. godine. Kolobanovljev podvig je bio toliko nevjerojatan i odvažan da u njega mnogi nisu mogli povjerovati. Kada je 70-ih godina bjeloruska televizija htjela napraviti emisiju o Kolobanovljevom junaštvu, rukovodstvo je priču odbacilo kao apsurdnu.
2. Semjon Nomokonov: šaman- snajperist
Wikipedia
Semjon Nomokonov je bio Evanak, pripadnik starosjedilačkog naroda Sibira. Od djetinjstva se bavio lovom i s obzirom na izuzetan vid imao je nadimak "oko sokolovo". U vojsci je počeo službu kao član sanitarne jedinice. Jednom, kada je nosio ranjenog vojnika sa bojišta, primijetio je njemačkog snajperista koji je ciljao prema njemu. Zgrabio je pušku koja se našla u blizini i ubio ga gotovo bez ciljanja. Tako je počela njegova karijera kao snajperista.
Nomokonov je ranjen osam puta. Likvidirao je 368 neprijateljskih vojnika, uključujući jednog general-bojnika. Njegovi podvizi su ušli u legendu, a Nijemci su ga navodno prozvali "šaman iz tajge". Često je na zadatke nosio ogledala kako bi pomoću svjetlosnih bljeskova skretao pažnju neprijatelja, a pomoću praznih kaciga na štapovima simulirao je prisustvo vojnika oko sebe. Nitko se nije mogao kamuflirati bolje od Nomokonova.
Brojao je svoje uspjehe zarezima na svojoj luli i često je koristio običnu pušku bez optičkog ciljnika. "Čovjek bi mogao pomisliti da ovaj lovac koristi neku vrstu nečiste sile", napisao je jedan novinar o Nomokonovu.
3. Ivan Sereda: S kuharom nema šale
Wikipedia
Ivan Sereda je u lipnju 1941. godine imao samo 22 godine. Kao i mnogi Ukrajinci, bio je ljubitelj dobre hrane i dobro je kuhao, s obzirom da je prije početka rata završio školu za kuhare. Sereda je jedva čekao da uđe u borbu, ali vojska je imala mali broj kuhara koji su mogli pripremati zdrave i hranjive obroke, tako da je ostao u pozadini kuhajući u poljskoj kuhinji.
Jednoga dana, dok je njegov puk bio na liniji fronta u blizini Daugavpilsa u Latviji, u pozadini sovjetske vojske, u blizini Seredine kuhinje, pojavila su se dva neprijateljska tenka. On je brzo reagirao i s konjima se povukao u šumu. Sa sobom je od oružja imao samo sjekiru i staru pušku. Jedan tenk je krenuo naprijed, dok se drugi zaustavio pokraj kuhinje.
Nijemci su počeli izlaziti iz tenka kako bi pogledali kuhinju koju su zauzeli, nadajući se također kuhanom jelu. Međutim, iznenada je iz svog skrovišta istrčao Ivan mašući sjekirom. Natjerao je Nijemce da se povuku u svoje vozilo. Tenk je otvorio vatru, ali Ivan je već bio na njemu, savijajući cijev svojom sekirom. Onda je zapovijedio svojim trupama (koje nisu bile tu, ali Nijemci to nisu znali) da gađaju tenk granatama. A on je svo vrijeme udarao sjekirom iz sve snage po oklopu tenka.
Kada su prestrašeni Nijemci pokušali pobjeći iz tenka, Ivan ih je uhvatio i držao na nišanu sve dok se njegovi suborci nisu vratili. Sereda je kasnije za pokazano junaštvo odlikovan najvišim priznanjima: Ordenom heroja Sovjetskog Saveza i Lenjinovim ordenom. Što naravno nije imalo veze sa njegovim kuhanjem.
4. Dmitrij Ovčarenko: Kako nacist može izgubiti glavu
Wikipedia
Seljak iz Luganske oblasti Dmitrij Ovčarenko nije bio školovan, završio je samo pet razreda osnovne škole, ali je fizički bio izuzetno snažan i mobiliziran je prvih dana rata. Kada je ranjen, dobio je zaduženje u pukovniji za opskrbljivanje vojske hranom i strljivom.
13. srpnja 1941. godine, dok je prevozio namirnice, Ovčarenka je presreo njemački odred od 50 vojnika i tri časnika. Oduzeli su mu pušku i ispitivali ga kraj njegovih kola sa sijenom, hranom i streljivom. Međutim, za tren oka Ovčarenko je zgrabio sjekiru skrivenu ispod sijena i odsjekao glavu časniku koji ga je saslušavao. Za sljedećih nekoliko sekundi, dok su Nijemci još stajali u šoku, bacio je tri bombe koje su ubile preko 20 vojnika, dok su ostali pobjegli. Ovčarenko je uspio ubiti još jednog časnika, odrubivši mu glavu istom sjekirom. Kako bi se izbjegla sumnja u učinjeno, osigurao si je dokaze tako što je uzeo dokumente njemačke jedinice.
Ubrzo nakon toga Dmitriju je dodjeljen Orden heroja Sovjetskog Saveza i poslan je da se bori u jedinici mitraljezaca. No, nije dočekao kraj rata. Poginuo je u Mađarskoj početkom 1945. godine.
5. Ljudmila Pavličenko: snajperistkinja koja je inspirirala američkog glazbenika
Izrailj Ozjerski / TASS
Ljudmila Pavličenko spada među najuspješnije snajperiste u povijesti, a među ženama joj nema ravne. Američki novinar ju je prozvao "lady Death", ali u Sovjetskom Savezu njeno ime se nije dovodilo u vezu sa smrću, nego s osvetom.
U mladosti Pavličenko se školovala za povjesničarku. Kada je počeo rat, već je bila završila svoj diplomski rad, ali se prijavila kao dobrovoljac u vojsku. Dok je studirala, bavila se streljaštvom. Prvih godina rata upoznala je snajperista Leonida za kojeg se i odlučila vjenčati. Ali, Leonid je uskoro smrtno ranjen. Pavličenko je s bojnog polja morala nositi mrtvo tijelo svog zaručnika.
U lipnju 1942. godine Pavličenko je već likvidirala 309 neprijateljskih vojnika. Jedan od njenih najdužih snajperskih dvoboja bio je s njemačkim snajperistom koji je prije toga već ubio dvojicu njenih suboraca. Dvoboj je u smrtnoj tišini trajao čitav dan, dok su se Pavličenko i njen njemački suparnik pritajili, čekajući da se onaj drugi otkrije.
Poslije 24 sata oboje su bili iscrpljeni i konačno su locirali jedno drugo. Pavličenko je bila brža. U bilježnici njemačkog snajperista pronašla je njegov učinak od preko 400 sovjetskih i savezničkih vojnika.
Pavličenko je ranjena u lipnju 1942. godine. Kada se oporavila, poslana je u SAD u propagandne svrhe, gde je upoznala predsjednika Roosvelta i obišla Ameriku i Kanadu.
"Gospodo, imam samo 25 godina, a već sam likvidirala 309 neprijateljskih vojnika. Zar ne mislite, gospodo, da ste se dovoljno dugo skrivali iza mojih leđa?" – rekla je u svom čuvenom govoru u Chicagu. Pavličenko je toliko impresionirala Amerikance da je legendarni folk pjevač, Woody Guthrie napisao pjesmu o čuvenoj "Miss Pavličenko".